Prošlo je dvadeset sedam godina od vojno-redarstvene operacije Oluja kojom su hrvatske snage uspješno oslobodile okupirane dijelove Banovine, Like i Korduna, okončale Domovinski rat i omogućile mirnu reintegraciju preostalog okupiranog teritorija RH – Hrvatskog Podunavlja.
Dok se s ponosom sjećamo tih pobjedničkih dana i zahvaljujemo za žrtvu onih koji su nam omogućili slobodnu Domovinu, ovom prilikom donosimo i neke manje poznate podatke – naime, one o ratnim događajima koji su se za vrijeme Oluje zbivali na dubrovačkom području. Ova je tema posebno zanimljiva i u svjetlu aktualnog povezivanja hrvatskog juga s ostatkom zemlje Pelješkim mostom.
> Kako se branio hrvatski jug koji je Pelješkim mostom spojen s ostatkom RH: Evo svjedočanstva branitelja Mujana
> Poznata urednica prozvala Dolenčića: Otvaranje Pelješkog mosta bez branitelja Dubrovnika i Pelješca?!
> Dubrovački branitelj Mujan za Narod.hr: Bit ćemo na otvorenju, nije samo Dolenčić problem, to radi veći krug ljudi
Iako se na samom početku rata situacija na ovom području doimala bezizlaznom (kada je gotovo cijeli hrvatski jug okupiran, Grad Dubrovnik u potpunosti opkoljen, a malobrojna i gotovo neopremljena skupina branitelja nadljudskim naporima osigurala njegovu povezanost s ostatkom slobodnog hrvatskog teritorija), već tijekom 1992. godine oslobodilačkim operacijama hrvatskih snaga to je područje. Operacije oslobađanja hrvatskog juga iznimno su značajne za daljnji tijek Domovinskog rata, a iskustvo u njima bilo je od neprocjenjive važnosti hrvatskim snagama i za sve druge oslobodilačke operacije, pa tako i za Oluju.
Činjenica da su već do kraja 1992. hrvatske snage na dubrovačkom području izašle na međunarodno priznate granice RH nije značila i kraj agresorskih napada. Naime, sve do kraja rata, 1995., s područja BiH pod srpskom kontrolom na Dubrovnik i dubrovačko područje dolijetale su granate. Pritisak agresorskih snaga postao je posebno snažan uoči i u vrijeme operacije Oluja. Upravo u tom vremenu pokušaj neprijatelja da ponovno izađe na more i okupira dio ovog prostora opet je postao aktualan, a svakodnevica stanovnika ovog kraja ispunjena neizvjesnošću i strepnjom.
> Zasluge dubrovačkih i korčulanskih branitelja koje Dolenčić nije zvao na otvorenje Pelješkog mosta
> Povijesni prizor u Rijeci uoči godišnjice Oluje: Kula na Trsatskoj gradini obavijena hrvatskom zastavom
> (VIDEO) 4. kolovoza 1995. Početak Oluje – pet minuta za sjećanje i što bi svaki Hrvat morao znati o Oluji!
Ubojstvo civila na plaži 3. kolovoza 1995.
Malo je poznat podatak da je možda jedan od ključnih povoda da VRO Oluja započne upravo 4. kolovoza 1995. bila činjenica da su dan ranije na dubrovačkom području ubijeni civili.
U poslijepodnevnim satima 3. kolovoza 1995. dvije su granate s područja BiH pod srpskom kontrolom (Trebinje) pogodile plažu u Zatonu kod Dubrovnika te odnijele tri mlada života. Poginuli su Frano Goić (24), pripadnik 163. brigade HV, njegova djevojka Danijela Spajić (25) i Orsat Domaćin (17), svi iz Dubrovnika, dok je troje Orsatovih prijatelja – Romana Tomić, Lukša Pavličević i Nikša Matić – u tom granatiranju teško ranjeno. Istog dana Vojska Republike Srpske napala je i zračnu luku te niz konavoskih sela. Ukupno je na dubrovački kraj ispaljeno 40 granata.
Bio je to šokantan početak ponovnih napada na dubrovačko područje koji su u nadolazećim danima bili iznimno intenzivni. Sirene za uzbunu oglasile su se već toga dana.
Povjesničar Jakša Raguž u radu „Dubrovnik u dubrovačka bojišnica 1995.“ (Časopis za suvremenu povijest. 2015.) piše:
“Da je to bio planirani udar vidi se i iz toga što je pred početak napada u Trebinju oglašena opća opasnost bez prethodnoga djelovanja HV-a, čime se stanovništvo pozvalo na preventivno sklanjanje u slučaju uzvraćanja HV-a. U priopćenju za javnost Glavni štab VRS-a pravdao je granatiranje borbama za Drvar koje VRS vodi s hrvatskim snagama.
Napad je bio izveden u skladu s najavom predsjednika RS-a Radovana Karadžića da će VRS za odmazdu napadati hrvatske gradove.“
Planovi agresorskih snaga i odgovor hrvatskih branitelja
U svitanje idućeg dana hrvatske su snage započele Oluju. I branitelji na dubrovačkom području bili su na položajima, spremni na nove udare. Dubrovačko područje, gdje je teritorij Hrvatske najuži, koji graniči s neprijateljskim prostorom („Republika Srpska“ u zaleđu, Crna Gora) ponovno je bio ugrožen. Pod stalnim sirenama za uzbunu i zvukom granata, Dubrovčani su s uzbuđenjem pratili vijesti o hrvatskom napredovanju prema Kninu, ali i sa zabrinutošću promatrali zbivanja u njihovoj neposrednoj blizini.
U nedavnom razgovoru za Narod.hr, dubrovački branitelj Marko Mujan nam je ispričao:
„Imali smo jake planove u slučaju da negdje „zapne“ na području Knina, a da neprijatelj krene prema nama na jugu kako bi ublažio napade na tom, sjevernijem području. Dakle, očekivao se moguć udar na Dubrovnik zbog gubitaka u Kninu.
Bilo je djelovanja, pamtimo i napad na civile na plaži prije početka Oluje. No, da je došao taj jači pritisak, dočekao bi ih zaista jak odgovor i vjerojatno bi ih ono što se dalje događalo oslabilo još više. Sigurno im se to ne bi svidjelo da su se drznuli na Dubrovnik ozbiljnije. Imali smo spreman plan.”
Povjesničar Raguž u spomenutom radu piše:
Dana „4. kolovoza, Hercegovački je korpus napadao topništvom cijeli dan. Uz položaje HV-a, tučena je i zračna luka, sela Čilipi, Močići, Orašac, Zaton, Mokošica, Pobrežje, Brgat, Mandaljena, te hercegovačka Ravno i Ivanica. Znatno je oštećena župna crkva u Mokošici i više kuća u tim selima.
Postrojbe Južnog bojišta bile pripravne
Dok je prethodni bio odmazda za Drvar, ovaj i napadi idućih dana bili su odmazda
za hrvatsku vojno-redarstvenu akciju “Oluja”, što je u izjavi za Radio Trebinje
potvrdio predsjednik Ratnoga štaba Trebinja Božidar Vučurević.
Trećega dana napada, 5. kolovoza, VRS je topništvom napadao položaje HV-a u pograničju i bombardirao Orašac, Novu Mokošicu, Gornji Brgat i zračnu luku. Ni u jednom trenutku nije došlo do pokretanja pješačkih i drugih snaga VRS-a na bojišnici. Idućih dana, tj. do 9. kolovoza, nije bilo napada na civilne ciljeve, kada su opet napadnuti Orašac i Zaton.
Napade su postrojbe Južnoga bojišta dočekale pripravne i pristupile provedbi obrane po planu “Maestral”. Pred početak “Oluje”, 3. kolovoza, Zapovjedništvo Južnoga bojišta stavilo je postrojbe u najviši stupanj pripravnosti.“
Neprijateljski pokušaji izlaska na more u Konavlima i presjecanja teritorija kod Plata
Ravnateljica Muzeja Domovinskog rata u Dubrovniku Varina Jurica Turk za dubrovniknet.hr 2020. govorila je o tim događajima:
„Treba se vratiti unatrag i kazati kako dubrovačko područje onda jest oslobođeno, ali rat nije bio okončan. Dubrovniku i dubrovačkom kraju i tada je prijetila neposredna vojna opasnost s istočnohercegovačkih strana, budući da je političko-vojno vodstvo bosanskih Srba htjelo ostvariti svoj davni plan. Točnije izlazak „Republike Srpske“ na more htijući vojno zauzeti dio Konavala.“
Uspješno su odbijeni i novi neprijateljski napadi na smjeru Glavska – Plat čiji je temeljni cilj bio izvršiti presijecanje hrvatskog državnog teritorija. Odsijecanjem Konavala htjeli su ponovno aktualizirati pregovore o tzv. tripartitnoj razmjeni teritorija te na taj način pokušati ostvariti svoje stalne težnje za osvajanjem dijela hrvatske obale, ističe Varina Jurica Turk.
Koliko je bilo osjetljivo i ranjivo dubrovačko područje i u tim vremenima najbolje potvrđuje što je načelnik Glavnog stožera HV-a general Zvonimir Červenko, i pored činjenice da je u tijeku najveća i najvažnija akcija HV-a, tada nazočan u Dubrovniku, naglašava ravnateljica Muzeja Domovinskog rata u Dubrovniku.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
