Optuženik za udbaško ubojstvo koje možda krije trag do ubojice Brune Bušića sve niječe

njemačka udba njemački uhidbeni nalog
Foto: Depositphotos, commons.wikimedia.org; fotomontaža; narod.hr

Kao što smo već pisali, prošlog je tjedna, na zahtjev njemačkog pravosuđa, u DORH-u ispitano dvoje osumnjičenika za Udbina ubojstva dvojice hrvatskih političkih emigranata u Njemačkoj 1979. i 1980. godine.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Riječ je o ubojstvu Nikole Miličevića i Joze Miloša, a osumnjičenici su Tomislav Mičić i Branko Bradvica. Bradvicu su pokupili u ranim jutarnjim satima, iz jednog staračkog doma u Zagrebu, dok je Mičić pronađen nekoliko sati poslije. Obojica su odbila dati bilo kakav iskaz, a nakon ispitivanja su pušteni.

U razgovoru za Jutarnji list, Mičić je zanijekao krivnju.

Osumnjičenik Mičić: Nikad nisam upoznao navedenu osobu

– Odlučno i s indignacijom niječem da sam počinitelj navedenog kaznenog djela. Ja navedenu osobu nisam nikad upoznao niti se s njom u životu susreo. Prvi put sam o njoj doznao kad se snimao film o pogrebu Brune Bušića gdje se on vidi na filmu. Međutim, poslije su mi određeni ljudi montirali da sam ja sudjelovao u njegovu ubojstvu, iako vrlo dobro znaju tko su pravi počinitelji, od kojih je jedan u međuvremenu preminuo, a drugi je teško bolestan. Ja iskaz nisam htio dati i iz formalnih i proceduralnih razloga, ali kad za to dođe vrijeme, ja ću sucu istrage prezentirati svoju istragu – rekao je za Jutarnji list u petak u telefonskom razgovoru Tomislav Mičić.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

> Ispitani na policiji zbog udbaških ubojstava, pa pušteni

> Udbaška ubojstva: Na pomolu nova izručenja Njemačkoj?

> Udbaška ubojstva: Njemačka poslala nove istražne naloge za Tomislavom Mičićem i Brankom Bradvicom

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu na upit Jutarnjeg lista odgovorilo je da je 31. ožujka 2022., temeljem europskih istražnih naloga SR Njemačke, provelo zatražene dokazne radnje prvog ispitivanja dvojice okrivljenika hrvatskih državljana (1945. i 1946.) zbog počinjenja kaznenog djela ubojstva iz članka 211. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona SR Njemačke. Da je Mičić ispitan potvrdila je i odvjetnica Višnja Drenški-Lasan, koja brani Mičića u postupku povodom istražnog zahtjeva njemačkog pravosuđa, ali nam nije mogla govoriti o sadržaju ispitivanja. Kako smo neslužbeno doznali, Mičić se branio šutnjom, a na ispitivanje koje je održano u prostorijama tužiteljstva na Selskoj cesti došlo je čak troje predstavnika njemačkih vlasti, ali je na ispitivanju u konačnici bio nazočan samo jedan njemački policajac.

Mičić i Bradvica ubili Miloša da bi sakrili trag prema ubojstvu Brune Bušića

Odvjetnica osumnjičenog Mičića Višnja Drenški-Lasan za Jutarnji list kaže:

Kao obrana smo istaknuli pravni problem da europski istražni zahtjev predstavlja povredu načela ne bis in idem jer je o istoj stvari protiv Tomislava Mičića već vođen istražni postupak u Njemačkoj koji je obustavljen zbog nedostatka dokaza, a sad se europski istražni zahtjev koristi da bi se opet istraživalo nešto o čemu je već vođena istraga. Zemlja koja izvršava europski istražni nalog može odbiti to izvršenje i pozvati se na povredu tog načela.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Hrvatska je u Zakon o suradnji u kaznenim stvarima sa zemljama EU-a i unijela tu direktivu. Njemačka nije dala nikakva jamstva da saznanja do kojih bi došla u tom ispitivanju neće koristiti u istražnom postupku, što je bio glavni prigovor obrane. Osim toga, na to ispitivanje došlo je troje predstavnika iz Njemačke, od kojih je samo jedan bio naveden u zahtjevu njemačkih vlasti za ispitivanje mog klijenta, dok druga dvojica, iako sam od njih tražila da pokažu na temelju koje dokumentacije bi oni prisustvovali ispitivanju, takvu dokumentaciju nisu posjedovali. Stoga su oni i napustili ispitivanje.

Njemačko pravosuđe istražuje Mičića i Bradvicu da su sudjelovali u ubojstvu Joze Miloša daleke 1979. za račun Udbe kako bi sakrili trag koji je vodio prema ubojici Brune Bušića. Bušić je ubijen u Parizu 1978. godine.

Tko je Jozo Miloš, žrtva udbaškog ubojstva?

Za žrtvu udbaškog ubojstva, Jozu Miloša, Nacional je prošle godine pisao:

Jozo Miloš rođen je 5. rujna 1948. u Grudama, a 1964. napustio je roditeljski dom i započeo pustolovni život. U mladosti je u Jugoslaviji višestruko osuđivan, prvo zbog izbjegavanja odlaska u vojsku, a potom zbog krađa. Nakon kratkotrajnog boravka u zatvoru, preko Italije pobjegao je u Francusku i 1968. pristupio francuskoj Legiji stranaca.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U proljeće 1971. s trojicom legionara pobjegao je u starom čamcu u pravcu Italije. Nakon trodnevne borbe s vremenom i morem, ribari su ga spasili i doveli na Sardiniju, a onda su ga talijanske vlasti prognale u Jugoslaviju. Ondje je opet nakratko završio u zatvoru, a potom pobjegao u emigraciju. Više godina lutao je po europskim zemljama baveći se sitnim kriminalom, a 1971. godine završio je u Njemačkoj.

Godinu dana poslije Miloš je od njemačkih vlasti tražio politički azil, ali mu je molba odbijena pa se i dalje koristio jugoslavenskom putovnicom koju je ishodio u Francuskoj. Nekoliko godina poslije Miloš je definitivno protjeran iz Njemačke. Opet je završio u Francuskoj, gdje se nakratko opet pridružio Legiji stranaca, ali je 1979. ubijen.

Tomislav Mičić – osumnjičenik za ubojstvo Miloša

Jutarnji piše:

Tomislav Mičić privukao je pozornost javnosti početkom 2019. kad je izdao autobiografsku knjigu “U potrazi za Hrvatskom”. Tad je predstavljen kao osoba koja smatra da je Jozo Miloš imao ulogu u pripremi ubojstva Brune Bušića. Čak se u tom kontekstu spominjalo da je već u to vrijeme njemačka policija počela širiti glasine da je Miloša po nalogu Udbe ubio Mičić.

Mičić se iz Njemačke u Hrvatsku vratio 1990. Bio je nezaposlen dok u srpnju 1991. Šime Đodan nije postao ministar obrane. Kad je Josip Perković u svibnju 1991. počeo ustrojavati Sigurnosno informativnu službu, Đodan je Mičića zaposlio u MORH-u, u radnoj jedinici SIS. Uoči akcija Bljesak i Oluja 1995. Mičić je iz SIS-a prebačen u Političku upravu MORH-a gdje je vodio Odjel za posebne oblike ratovanja. Pukovnik HV-a postao je 1996., a u mirovinu je otišao 2004. godine. Kao umirovljenik najviše se isticao kao neformalni član obrambenog tima Josipa Perkovića, kojemu je i svjedočio na suđenju u Münchenu, ali putem videolinka iz Zagreba.

Jozo Miloš ubijen je 19. travnja 1979. u blizini njemačkog grada Kölna. Prema onome što je dosad javno objavljivano, ubijen je iz pištolja kalibra 7,65, a njemačka policija isprva ga je povezala s Brunom Bušićem. Tijelo Joze Miloša pronašao je 19. travnja 1979. godine oko 7.10 sati u šumici kod mjesta Horren, u okrugu Erft, Arnold Tonn. Budući da je od ranije bio poznat njemačkoj policiji, Miloš je brzo identificiran pomoću otisaka prstiju. Jugoslavenske vlasti nisu dopustile da se njegovi posmrtni ostaci prenesu u Jugoslaviju i ondje pokopaju. Do mjesta pronalaska tijela vodio je seoski put na kojemu je policija otkrila tragove krvi i automobilskih guma koje proizvodi Continental, a takav tip guma montirao se na vozila Ford, Daimler Benz, Volkswagen i Audi.

Dvije rane

Na tijelu su bile dvije rane: jedna na glavi, a druga na grudima, gotovo na identičnim mjestima na kojima je smrtno ranjen Bruno Bušić. Na tijelu i na odjeći i na mjestu otkrića tijela pronađeno je vrlo malo krvi. Stručnjak sudske medicine nedvojbeno je utvrdio da mjesto otkrivanja tijela i mjesto zločina nisu identični. Njemačka policija je, po položaju tijela, oslonjenoga na jedno drvo, vjerovala da ga je na to mjesto dovukla samo jedna osoba. Stručnjak sudske medicine po položaju ruku i nogu te po tragovima na putu kroz šumu zaključio je: “Sigurno je da je tijelo na seoski put dovukla samo jedna osoba, međutim, okolnosti dopuštaju pretpostavku da su tijelo na mjesto gdje je pronađeno vukle dvije osobe”. Policijski istražitelji dvojili su je li riječ o jednom ili dvojici ubojica.

Kako je policija na mjestu ubojstva pronašla tragove krvi, nakon više od 40 godina njemački istražitelji od hrvatskih vlasti očekuju da usporede biološke tragove Branka Bradvice i Tomislava Mičića s onima koji su ondje pronađeni. Međutim, Tomislav MIčić je po savjetu odvjetnice zbog proceduralnih prijepora odbio dati iskaz kao i uzorak DNK.

Mičić svjedočio u korist Perkovića i Mustača na suđenju u Münchenu, njemački sudac: “Nikada mi nitko nije ovako u lice lagao!”

Podsjetimo, tijekom suđenja Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču koji su 2016. na sudu u Münchenu proglašeni krivima za pomaganje u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u Njemačkoj 1983. godine i osuđeni su na doživotne zatvorske kazne – u Münchenu je iz Zagreba videovezom svjedočio Tomislav Mičić, bivši hrvatski emigrant i ratni djelatnik Sigurnosno informativne službe (SIS-a) u MORH-u.

> Sudac Dauster: Nikada mi nitko nije ovako u lice lagao!

> Lex Perković: Kako su Milanović i Josipović pokušali izbjeći izručenje udbaških ubojica

> Tko su Josip Perković i Zdravko Mustač, osuđeni pripadnici UDB-e?

> Tko je bivši Udbin pripadnik Vinko Sindičić – ponovno uhićen u Španjolskoj i za što ga sumnjiči riječko tužiteljstvo?

Ustvrdio je kako su Josip Perković i Zdravko Mustač nevini te rekao da su optužbe posljedica urote koju su pokrenuli Bože Vukušić i Vice Vukojević.

Sudac dr. Manfred Dauster bio je ljutit zbog tvrdnji svjedoka, kojemu je u jednom trenutku rekao i da mu do sada “nitko tako nije lagao u sudnici”, prenosi HRT.

Tomislav Mičić 1980-ih godina bio je emigrant u SR Njemačkoj, a u medijima ga se, godinama kasnije, sumnjičilo da je kao emigrant imao kontakte s Udbom. Sumnja se pojačavala jer se nakon povratka u Hrvatsku zaposlio u SIS gdje mu je šef bio Josip Perković.

U svojem iskazu Mičić je naveo da je uvjeren da su i Mustač i Perković nevini u ovom slučaju. Prema njegovoj izjavi, sve je započelo 1993. godine i radi se o zavjeri Vice Vukojevića i Bože Vukušića protiv Mustača i Perkovića.

“Nitko Vam u sudnici ne vjeruje”

Na pitanje suca Daustera koji bi bio motiv zavjere Mičić je to pokušao obrazložiti informacijom da je Udba svojedobno uhitila suprugu Bože Vukušića prilikom prenošenja velike količine propagandnog materijala, a Vukušić smatra da je Perković odgovoran za to uhićenje pa mu se sada osvećuje.

Sudac dr. Manfred Dauster ispitivao je Mičića o vezama Perkovića i Nobila s Pratesovim odvjetnikom Rosebrockom koji je na saslušanju pred sudom izjavio da mu je Nobilo preko Mičića poslao 23.000 eura. Mičić je potvrdio da je predao Rosebrocku 23.000 eura, ali je ustvrdio da Nobilo i Perković s tim nemaju ništa, a riječ je o novcu koju su poslala dvojica Hrvata koji su ga zamolili da angažira odvjetnika Krunoslavu Pratesu.

Nakon tih Mičićevih riječi sudac Dauster izgovora legendarnu rečenicu: “U mojoj sudnici nitko nikada nije tako lagao”.

Mičićevo svjedočenje nastavljeno je ispitivanjem zastupnika optužbe Lienharda Weissa. Odgovarajući na Weissova pitanja Mičić je naveo da je od srpnja 1991. radio za SIS i da mu je šef bio Josip Perković. Ponavljao je da je uvjeren da Josip Perković nije kriv za ubojstvo Stjepana Đurekovića jer mu je sam Perković objasnio da se radilo o akciji savezne Udbe i da je savezna Udba poslala kriminalce da ga likvidiraju.

Razmjena pitanja i odgovora između Weissa i Mičića završila je Weissovim komentarom:

“Gospodine Mičić, Vi lažete samo da biste bili sigurni da će hrvatske novine sutra donijeti naslov: ‘Mičić: Perković je nevin!’ Još k tome to ste izveli na tako nezgrapan način da Vam nitko u sudnici ne vjeruje”.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.