Premijer Andrej Plenković je na Badnjak 2016. godine najavio kako će Hrvatska kupiti INA-u, da bi pet godina kasnije kazao: “Stajemo s otkupom dionica i idemo u reviziju arbitražnog postupka”.
Vlada zastaje s otkupom Ine od MOL-a zbog novih pravnih okolnosti nastalih nakon presude Vrhovnog suda protiv bivšeg premijera Ive Sanadera zbog primanja mita od čelnika mađarskog MOL-a Zsolta Hernadija te pokreće reviziju arbitražnog pravorijeka UNCITRAL-a iz prosinca 2016. i nastavlja s aktivnostima sudjelovanja RH u arbitraži koju je MOL pokrenuo pred ICSID-jem, priopćeno je.
Podsjetimo, od prodaje udjela Ine toj mađarskoj kompaniji prošlo je više od 18 godina. Svih tih godina zbivanja u i oko hrvatske naftne kompanije često su izazivala burne reakcije na domaćoj političkoj sceni kako zbog ekonomskih, tako i političkih razloga.
Račanova Vlada prodala 25 posto plus jednu dionicu
Počelo je prozivanjem Račanove vlade za netransparentnu prodaju udjela u Ini, nastavilo optužbama protiv bivšeg premijera Sanadera za korupciju, prijetnjama MOL-a da će prodati svoj udjel, nizom neuspješnih rundi pregovora o upravljanju Inom, tužbama obje strane arbitražnim sudovima, burnim prosvjedima zbog mogućeg zatvaranja rafinerije u Sisku, padom Oreškovićeve vlade.
srpanj 2003. – Nakon javnog natječaja u kojemu su u uži izbor ušli mađarski MOL, austrijski OMV i ruski Rosnjeft, koji je odustao od konačne ponude, koalicijska Vlada premijera Ivice Račana prodala je 25 posto plus jednu dionicu Ine MOL-u za 505 milijuna dolara.
Tadašnji ministar gospodarstva Ljubo Jurčić i predsjednik Uprave MOL-a Zsolt Hernadi potpisali su dva ugovora – o kupoprodaji dionica Ine i dioničarski ugovor, po kojemu Uprava i Nadzorni odbor Ine imaju po sedam članova, od kojih po pet imenuje hrvatska strana, a po dva MOL. Prodaja udjela Ine izazvala je burne reakcije oporbe, koja je tvrdila da je proces prodaje proveden netransparentno, dok je ministar Jurčić tvrdio kako je Ina dobila jakog strateškog partnera i kako će postati jaki regionalni igrač.
studeni 2006. – Na vlasti je Ivo Sanader. U javnoj ponudi više od 44.000 građana kupilo je dionice Ine po cijeni od 1.690 kuna za dionicu, što je otprilike 50 posto viša cijena nego u prvoj fazi privatizacije, kada je MOL kupio 25 posto dionica Ine. Država je u javnoj ponudi prikupila oko 2,8 milijardi kuna, a dionice Ine uvrštene su na Zagrebačku i Londonsku burzu.
studeni 2007. – Provedena je prodaja dionica Ine zaposlenicima te tvrtke u kojoj je oko 28.000 radnika kupilo otprilike 628.000 dionica, ili nešto manje od 7 posto ukupnog broja dionica Ine.
lipanj 2008. – Premijeri Hrvatske i Mađarske Ivo Sanader i Ferenc Gyurcsany razgovarali su o mogućnosti zamjene dionica Ine i MOL-a. Vlada je, pak, dobila pismo kojim austrijski OMV iskazuje interes za sudjelovanje u daljnjoj privatizaciji Ine.
MOL 2008. objavio dobrovoljnu ponudu za preuzimanje Ine po cijeni od 2.800 kuna po dionici
rujan 2008. – MOL objavio dobrovoljnu ponudu za preuzimanje Ine po cijeni od 2.800 kuna po dionici. MOL je pritom objavio kako povećanje udjela u Ini predstavlja ključni element njegove regionalne strategije rasta.
listopad 2008. – Upravni odbor Fonda hrvatskih branitelja odlučio je na javnoj ponudi prodati mađarskom MOL-u svih 7 posto dionica koje je imao Fond.
Okončana je javna ponuda u kojoj je MOL kupio dodatnih 22,15 posto dionica Ine, čime je, zajedno s ranijih 25 posto plus jednu dionicu, stekao ukupno 47,15 posto Ininih dionica. Time je MOL postao najveći dioničar Ine, dok Vlada ima 44,83 posto dionica.
siječanj 2009. – Potpisane su izmjene Ugovora o međusobnim odnosima dioničara. Izmjenama je broj članova NO-a Ine povećan sa sedam na devet, pri čemu je MOL-u pripalo pet mjesta, Vladi tri, a predstavnicima radnika jedno, s tim da predsjednika NO-a određuje Vlada. Uprava Ine ima šest članova, od kojih tri predstavljaju Vladu i tri MOL, a MOL predlaže predsjednika Uprave. Novina u upravljanju su izvršni direktori, čiji se sastav određuje dogovorom unutar Uprave.
Vlada i MOL potpisali su i Glavni ugovor o plinskom poslovanju, kojim se razrađuje prodaja državi skladišta plina u Okolima, kao i odvajanje u zasebnu tvrtku i kasnije prodaju Vladi tvrtke za trgovanje plinom.
prosinac 2009. – Vlada i MOL sklopili su Prvi dodatak Glavnom ugovoru o plinskom poslovanju, kojim je obveza Vlade da kupi plinski biznis od Ine odgođena do 1. prosinca 2010. godine.
svibanj 2010. – Na zahtjev zastupnika SDP-a Sabor je osnovao Istražno povjerenstvo za privatizaciju Ine koje je trebalo utvrditi činjenice oko sklapanja dopunjenog ugovora između Ine i MOL-a iz 2009., ocijenivši taj i Vladin posao oko ugovora o plinskom poslovanju nedovoljno transparentnim i upitnim po nacionalne interese.
listopad 2010. – Nakon šest mjeseci rada Istražno povjerenstvo za privatizaciju Ine završilo je istragu, ali bez ijedne usuglašene točke između vladajuće stranke i oporbe.
Vlada je objavila Glavni ugovor o plinskom poslovanju, sklopljen u siječnju 2009., i Prvi dodatak Glavnom ugovoru o plinskom poslovanju, sklopljen u prosincu 2009. Ugovori su objavljeni nakon što je Vlada s njih skinula oznaku tajnosti.
prosinac 2010. – MOL je objavio javnu ponudu za otkup dionica od malih dioničara po cijeni od 2.800 kuna po dionici. Ponuda se odnosila na oko 8 posto dionica, koje su imali institucionalni i privatni investitori. MOL poručuje kako tom ponudom daje još jednu mogućnost da mu dionice prodaju oni koji drže dionice Ine, a nisu ih prodali u ponudi iz 2008. godine, većina kojih su radnici i bivši radnici Ine ili privatne osobe koje su dionice stekle u inicijalnoj javnoj ponudi. U toj je ponudi MOL stekao samo 0,10 posto od ukupnog broja Ininih dionica pa mu je udio porastao na 47,26 posto.
Hanfa 2011. podnije prijavu DORH-u
ožujak 2011. – Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (Hanfa) privremeno je obustavila trgovanje dionicama Ine na Zagrebačkoj burzi jer je utvrdila značajno trgovanje dionicama Ine od strane inozemnih investitora te je od nadležnih stranih regulatora zatražila relevantne podatke.
Hanfa je podnijela prijavu Državnom odvjetništvu (DORH) na temelju sumnje da su dionice, koje su sporne, stečene opranim novcem, odnosno manipulacijom. DORH je pokrenuo istragu o spornoj kupovini dionica Ine od strane investitora u Slovačkoj, Mađarskoj i Cipru.
svibanj 2011. – MOL je objavio da je 1,6 posto dionica Ine predmet opcijskog sporazuma zaključenog od strane MOL-a, da je preko brokera na izvanburzovnom tržištu ili na Zagrebačkoj burzi stekao ukupno 0,21 posto dionica Ine, te da na skrbničkim i podskrbničkim računima drži ukupno 47,47 posto Ininih dionica.
Hanfa je, pak, izvijestila da je protiv MOL-a i odgovornih osoba u toj kompaniji podnijela kaznenu prijavu DORH-u zbog osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo manipulacije tržištem i prijevare u gospodarskom poslovanju. Hanfa u rješenju navodi da je MOL općom ponudom iz prosinca 2010. proklamirao i javno objavio da je cilj stjecanja dionica Ine da se radnicima Ine i privatnim osobama koje su dionice stekle u inicijalnoj javnoj ponudi, pruži još jedna mogućnost da po cijeni značajno iznad tržišne, prodaju svoje dionice MOL-u, a nakon završetka ponude kupovao je dionice Ine po značajno višim cijenama (između 3.650 i 4.016 kuna po dionici), pa proizlazi kako je njegov osnovni cilj od početka bio prelazak praga od 50 posto udjela u Ini, što kao cilj nije javno objavio prilikom objavljivanja opće ponude.
MOL je reagirao priopćenjem kojim je “odlučno odbacio sve navode i optužbe u vezi manipulacija tržištem”, istaknuo da je kupovao zakonito i da nije prekršio zakon te najavio da će upotrijebiti pravni lijek protiv Hanfinih odluka i postupaka.
lipanj 2011. – USKOK potvrdio da je protiv Sanadera otvorena istraga zbog sumnje da je zloporabio položaj i ovlasti te primio mito od 10 milijuna eura od predsjednika uprave MOL-a Zsolta Hernadija, kojemu je zauzvrat omogućio preuzimanje upravljačkih prava u Ini.
DORH zatražio ispitivanje Hernandija
DORH je, pak, zatražio ispitivanje Hernadija jer ga se sumnjiči da je Sanaderu dao mito kako bi MOL-u osigurao preuzimanje nadzora nad Inom. To je mađarsko tužiteljstvo odbilo s obrazloženjem da se radi o zaštiti mađarskih nacionalnih interesa, da ga ne mogu ispitati “jer bi prenošenje podataka ugrozilo sigurnost Mađarske”.
Vlada Jadranke Kosor dala je, pak, suglasnost za vođenje pregovora s MOL-om kako bi se pristupilo drugoj izmjeni i dopuni Ugovora o međusobnim odnosima dioničara Ine.
srpanj 2011. – Mađarski premijer Viktor Orban izjavio je da mađarska vlada neće prihvatiti nikakve promjene postojećeg sporazuma između MOL-a i Ine.
prosinac 2011. – Protiv bivšeg premijera Sanadera izdan je nalog za uhićenje zbog istrage u pet slučajeva u kojima ga se sumnjiči za korupciju i zloupotrebu položaja, među ostalim i za primanje mita od MOL-a. USKOK ponovo zatražio ispitivanje Hernadija, no nije dobio nikakav odgovor iz Mađarske.
siječanj 2012. – Na vlasti je Zoran Milanović. Mađarsko državno tužiteljstvo obustavilo istragu o navodnom podmićivanju u slučaju djelomičnog preuzimanja Ine od strane MOL-a. Glavni tužitelj Imre Keresztes rekao je da istragom nije pronađeno ništa što bi upućivalo na kriminalnu aktivnost.
USKOK je, pak, priopćio da odluka mađarskog tužiteljstva nema nikakvog utjecaja na postupak koji se u Hrvatskoj vodi protiv Hernadija te da je istraga protiv njega i dalje otvorena.
studeni 2012. – Bivši premijer Sanader proglašen krivim za ratno profiterstvo u slučaju Hypo banke i uzimanje mita u slučaju Ina-MOL te je nepravomoćnom presudom zagrebačkog Županijskog suda osuđen na jedinstvenu kaznu od deset godina zatvora.
Zbog uzimanja 3,6 milijuna kuna provizije od austrijske Hypo banke sredinom 90-ih, Sanader je dobio 3,5 godine zatvora, a 7,5 godina dosuđeno mu je zbog uzimanja mita od čelnika MOL-a. Sud je utvrdio da je Sanader primio pet milijuna eura od čelnika MOL-a, iako je USKOK u optužnici tvrdio da je taj iznos dvostruko veći.
Vrdoljak 2013 započeo pregovore
kolovoz 2013. – Vlada je, nezadovoljna upravljanjem u Ini, imenovala pregovarački tim na čelu s ministrom gospodarstva Ivanom Vrdoljakom i članom Mladenom Pejnovićem, ravnateljem Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom (DUUDI).
Vlada utvrdila i okvir za pregovore, u kojem upozorava da je proizvodnja nafte i plina u Hrvatskoj od 2009. do 2012. pala za 14,2 posto, dok je prodaja derivata na hrvatskom tržištu pala za 24 posto, a na okolnim tržištima za 22 posto. Upozorava se i na pad prerade u rafinerijama Ine, na pad investicija, itd.
rujan 2013. – Započeli pregovori između predstavnika Vlade i MOL-a o Ini. Nakon prvog sastanka, rečeno je da su obje strane u pregovorima usuglasile tijek i način odvijanja pregovora te je načelno dogovoreno da će se nalaziti jednom mjesečno. Županijski sud, na zahtjev Uskoka, odredio je istražni zatvor za Hernadija.
listopad 2013. – Protiv predsjednika uprave MOL-a Hernadija raspisani su crvena Interpolova međunarodna tjeralica i Europski uhidbeni nalog.
MOL je, pak, priopćio da time hrvatske vlasti krše zakon Europske unije te najavio da će se protiv toga boriti svim zakonitim sredstvima.
Mađarska vlada zatražila je od MOL-a reviziju portfelja kompanije i najavila mogućnost prodaje Ininih dionica. Poručila je i da smatra da slučaj Ina-MOL više nije isključivo pitanje poslovnih nesuglasica između vlasnika, nego se radi o “sumnjivim i nezakonitim postupcima”.
studeni 2013. – Drugi krug pregovora Vlade i MOL-a o Ini nije donio značajnijih pomaka. Nedugo nakon te objave, MOL je objavio da je ovlastio svoj Odbor izvršnih direktora da započne s pripremama za prodaju MOL-ovog udjela u Ini.
MOL zatražio od Međunarodnog centra za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) da počne arbitražu protiv hrvatske Vlade zbog kršenja određenih obveza i postupaka u vezi s MOL-ovim investicijama u Hrvatskoj.
prosinac 2013. – Protiv Hernadija privatnu tužbu pred sudom u Budimpešti podnijela je Ilona Banhegyi, nekadašnja voditeljica MOL-ove pravne službe, u kojoj ga optužuje za “neprimjereno i nezakonito ponašanje” u vezi s Molovom akvizicijom upravljačkih prava u Ini, zbog čega su dionice MOL-a izgubile na vrijednosti.
Kako je sadržaj mađarske tužbe na račun Hernadija identičan onoj koju je podigla Hrvatska, razvile su se špekulacije da bi eventualnu presudu mađarskog suda o Hernadijevoj nevinosti morali prihvatiti sudovi u EU, čime bi se automatski poništili uhidbeni nalozi izdani prema Hernadiju.
MOL pregovara s ruskim kompanijama o prodaji svojih dionica u Ini
veljača 2014. – Mađarski mediji pišu da MOL pregovara s ruskim kompanijama o prodaji svojih dionica u Ini, dok je Ina zaprimila dopis MOL-a kojim se traži suradnja Uprave u organizaciji ‘data rooma’, kao dio standardnog procesa dubinskog snimanja tvrtke, povezanog s pripremom moguće prodaje udjela u Ini putem imenovanih savjetnika.
ožujak 2014. – Ministar Vrdoljak kazao je da je hrvatska strana razgovarala s predstavnicima Rosnjefta i Gazpromnjefta, a jedna od tema bila je i moguća prodaja udjela Ine.
Uskok je, pak, podignuo optužnicu protiv Hernadija, kojega tereti da je bivšem premijeru Sanaderu dao 10 milijuna eura mita kako bi MOL-u prepustio upravljačka prava u Ini.
svibanj 2014. – Vladini i MOL-ovi pregovarači izvijestili su šturo nakon 4. runde pregovora o Ini da žele ubrzati pregovore.
Ministar Vrdoljak predstavio je, pak, analizu Vladinih konzultanata, koja pokazuje da je Hrvatska izgubila nekoliko milijardi dolara jer nisu ostvareni poslovni ciljevi Ine definirani 2003. i 2009. godine. Studija američke konzultantske tvrtke AT&Karney te Oil & Gas Consultinga pokazala je da je MOL nakon preuzimanja Ine hrvatsku stranu nepridržavanjem dogovora oštetio za 6,2 milijarde dolara.
lipanj 2014. – Vrhovni sud donio je pravomoćnu presudu protiv Sanadera zbog ratnog profiterstva u ‘slučaju Hypo’ i primanja mita od mađarskog MOL-a. Taj je sud potvrdio prvu presudu bivšem premijeru u slučajevima Hypo i Ina-MOL, umanjivši mu kaznu s 10 na 8,5 godina zatvora. Zagrebački Županijski sud potvrdio je, pak, optužnicu protiv Hernadija kojega se tereti da je podmitio Sanadera kako bi MOL-u osigurao većinska upravljačka prava u Ini.
studeni 2014. – Ministar Vrdoljak izjavio je kako se Hrvatska sprema i za opciju otkupa MOL-ovog udjela u Ini u slučaju da propadnu pregovori o zajedničkom upravljanju Inom.
MOL će rado prodati svoj udjel u Ini, ako se ne uspije složiti s Vladom o dva ključna načela, kazao je financijski direktor MOL-a Jozsef Simola, dok agencija Bloomberg piše da je za kupnju Ine zainteresirana američka Klesch grupa.
Karamarko daje ostavku zbog povjerenstva čija je presuda godinama kasnije pala
siječanj 2016. – Koalicijska Vlada HDZ-a i Mosta na čelu s premijerom Tihomirom Oreškovićem dobila je povjerenje većine saborskih zastupnika, no nije dugo opstala upravo zbog sukoba HDZ-a i Mosta u vezi Ine.
travanj 2016. – Premijer Tihomir Orešković izjavio je kako će Vlada pričekati završetak arbitražnog postupka oko Ine, što očekuje u jesen, i nakon toga nastaviti pregovore s MOL-om. Istaknuo je kako je Ina od nacionalnog interesa te poručio da će Vlada učiniti sve da zaštiti interese Hrvatske.
svibanj 2016. – Tjednik Nacional objavio je ugovor između tvrtke “Peritus Savjetovanje” MOL-ovog savjetnika Josipa Petrovića i tvrtke “Drimia”, u vlasništvu Ane Šarić, supruge potpredsjednika Vlade Tomislava Karamarka. Prema tom ugovoru, od 1. veljače 2013. do 31. siječnja 2015. “Drimia” je primala 2500 eura mjesečno da za Petrovića prati stanje na energetskom tržištu.
Zbog bure na političkoj sceni, Karamarko je objavio da je uputio zahtjev Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa da detaljno istraži taj slučaj, istaknuvši kako je tijekom cijele karijere uvijek strogo odvajao privatno i poslovno, posebno kad je riječ o osjetljivim pitanjima od nacionalnog interesa.
Premijer Orešković najavio da će osobno formirati i voditi pregovarački tim s MOL-om, a pregovore će početi i prije završetka arbitraža iz kojih Hrvatska, potvrdio je, neće izaći, premda se predsjednik HDZ-a Karamarko i dio HDZ-ovih ministara za to zalažu.
15. lipnja 2016. – Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa odlučilo je da je Karamarko bio u sukobu interesa zbog iznošenja osobnih stavova i prijedloga za povlačenje Hrvatske iz arbitraže s MOL-om, a osobito na sastanku Vijeća za suradnju. Utvrđeno je i da se Karamarko nalazi u situaciji u kojoj privatni interesi mogu utjecati na njegov rad u Vladi te se navodi kako ne smije sudjelovati u donošenju odluka oko arbitraže Ina-MOL.
16. lipnja 2016. – Hrvatski sabor iskazao je nepovjerenje Tihomiru Oreškoviću, čime je pala Vlada. Orešković je u svom obraćanju Saboru ustvrdio da je pravi razlog za rušenje njegove Vlade to što je zbog zaštite nacionalnih interesa počeo raditi na rješenju spora Ina-MOL kroz nastavak arbitraže i početak novih pregovora, što nekima nije odgovaralo.
Plenković radi novu strategiju
Premijer Andrej Plenković poručio je, pak, na početku prve sjednice nove Vlade kako neće dopustiti da Ina postane podružnica MOL-a. Poručio je i da će cilj Vlade biti osiguranje uvjeta za Inin daljnji rast i razvoj te najavio izradu strategije koja će pokazati “kakvu Inu želimo”. “Temeljem te strategije pristupit ćemo rješavanju svih otvorenih pitanja između dva najveća dioničara”, rekao je Plenković.