Homoseksualni par Ivo Šegota i Mladen Kožić dobio je dvoje djece na udomljavanje iako po Zakonu o udomiteljstvu to nisu imali pravo. No, Ustavni sud je ranije prihvatio njihovu žalbu i donio odluku kojom je prekoračio svoje ovlasti.
Ustavni sud je u presudi o udomiteljstvu naložio sudovima, centrima za socijalnu skrb i drugim tijelima da homoseksualnim parovima omoguće stjecanje statusa udomitelja, iako Zakon o udomiteljstvu to ne predviđa i iako je sam sud ocijenio da je postojeći Zakon u skladu s Ustavom. Ustavni sudac Miroslav Šumanović je u svojem izdvojenom mišljenju na presudu ocijenio da je na djelu “ustavnosudski hiperaktivizam koji drastično nadilazi propisane ovlasti Ustavnog suda i narušava diobu vlasti i vladavinu prava”.
Javnost je LGBT hiperaktivizmu u slučaju udomiteljstva izložena već duže vrijeme, najviše se to događalo početkom godine kad je – homoseksualni par, Ivo Šegota i Mladen Kožić “iskakao iz paštete”, skoro su se svaki dan pojavljivali na drugoj televiziji ili u intervju nekom mediju. Od 19.12.2019. do veljače 2020. godine, a pogotovo u vrlo kratkim razdobljima od 19. do 21.12., od 28. do 30.1. i na dan presude Ustavnog suda 7.2. objavljeno je oko 90 članaka u mainstream medijima u kojima se jednostrano prikazuje slučaj homoseksualnog para. Njihovih medijskih pojavljivanja je bilo toliko puno da se u video intervjuu za Večernji čak i Kožić potužio: “Trebate proći 10 televizija, pet časopisa, sve dnevne novine. Potrošiti jako puno novaca…”
> Tko su Ivo Šegota i Mladen Kožić i koje udruge i stranke stoje iza njih?
LGBT udruga Dugine obitelji, čiji su Šegota i Kožić članovi, je slavodobitno priopćila da neće stati na udomljavanju, nego i tražiti medicinski potpomognutu oplodnju i posvajanje za homoseksualne parove, što je Jutarnji prenio kao: “NAKON POVIJESNE ODLUKE SUDA SLIJEDI NOVA BITKA: LGBTI osobe tražit će pravo na posvajanje djece i pravo na medicinski pomognutu oplodnju za gay parove”.
Šegota i Kožić održali su 21.12. konferenciju za medije na kojoj su izvjestili javnost o tome da su “jako sretni što je to [presuda Upravnog suda] dogodilo, sretni smo što je to upravo u ovo vrijeme božićnih praznika i to nam je došlo kao jedan prekrasan poklon, jedna nada da će nam se ostvariti želje za udomiteljstvom tijekom sljedeće godine”. “Nemamo unaprijed definirane kriterije savršenog djeteta”, izjavio je Kožić; “hoće li to biti jedno, dvoje ili troje djece, potpuno savršenog zdravlja ili sa nekim zdravstvenim poteškoćama, hoće li to biti djeca bijele puti ili tamnije puti, to nama zaista nije važno”.
Iako se iz njihove pressice već tada moglo razumjeti da Upravni sud nije presudio da Šegota i Kožić mogu udomiti dijete, već samo vratio slučaj Centru za socijalnu skrb na ponovno postupanje, mediji su nastavili plasirati lažnu priču koju su bili zavrtili, da homoseksualni par može udomiti djecu: “Životni partneri Ivo i Mladen zadovoljni sudskim odobrenjem za udomiteljstvo”; “Gej par koji je dobio dozvolu za udomljavanje djece: Spremni smo ih udomiti više”… Jutarnji u slavljeničkoj atmosferi nije propustio izvijestiti da je “DODIJELJENA NAGRADA ZA LEZBIJKU GODINE Počasnu nagradu osvojio gay par koji su povijesnom odlukom Upravnog suda postali udomitelji”. Još je samo nedostajalo da Centar pod pritiskom medijske propagande doista dodijeli Šegoti i Kožiću status udomitelja, pa se pogrešnog prikazivanja odluke Upravnog suda nitko ne bi ni sjećao. Međutim, to se nije dogodilo. Uslijedio je “hladan tuš”.
“U šoku smo. Ivo, inače emotivniji dio naše obitelji, samo je šutio. Skamenio se nakon što smo pročitali rješenje Centra za socijalnu skrb, dok sam ja ponavljao kako to nije moguće (…), zaprepašteno govori Mladen Kožić, životni partner Ive Šegote, s kojim već treću godinu zaredom vodi bitku protiv države”, prenosi 24 sata prve intimne reakcije homoseksualnog para na novu odbijenicu Centra, koja je došla usred europskog rukometnog prvenstva, pa su mediji vijest o tome objavili tek dva dana nakon finala, 28.1.
Intenzivna medijska kampanja
Iako je već od prve vijesti o odbijenici Centra bio poznat komentar predsjednika Vrhovnog suda Đure Sesse o tome da “Centar može ponovno donijeti isto rješenje, ali bi obrazloženje odluke moralo biti daleko temeljitije obrazloženo”, mediji su to ignorirali. Medijski tjedan je završio gostovanjem Šegote i Kožića na N1 i njihovim razgovorom s Jelenom Veljačom za Jutarnji, kojoj su “otvorili dušu” o tome kako je Šegota šefu već najavio “rodiljni dopust”, kako će “ići kroza zid ako treba” te da će nova kuća u Svetoj Nedelji gdje bi živjeli s udomljenom djecom, koju grade “baš iz tog razloga”, biti dovršena u rujnu.
Baš kad se činilo da je medijska kampanja završila, Sandra Benčić i koordinator udruge Dugine obitelji, Daniel Martinović, su uz pomoć Darija Juričana održali konferenciju za medije, ali je tema bila medijski iscrpljena. Čak ni oštre poruke o tome da je “odbijanje sudskih odluka prvi znak autoritarnog režima” nisu je uspjele oživjeti. U medije ju je vratila hiperaktivistička odluka Ustavnog suda kojom je sud odbacio zahtjeve za ocjene ustavnosti Zakona o udomiteljstvu, među kojima je i ona Šegote i Kožića, ali i naredio centrima za socijalnu skrb da istospolnim parovima omoguće stjecanje statusa udomitelja iako to Zakon ne predviđa. Miroslav Šeparović, predsjednik Ustavnog suda, izjavio je da će se nakon presude “ovom paru [Šegoti i Kožiću] morati omogućiti da pod istim uvjetima sudjeluje u postupku udomiteljstva”. Šegota je u izjavi za Telegram otkrio kakve je osjećaje izazvala nova sudska odluka: “Izuzetno smo zadovoljni i sretni. (…) Bez riječi smo, ne možemo vjerovati da se to stvarno dogodilo, iako smo vjerovali da će Ustavni sud tako postupiti”.
Najmanje se govorilo o interesima djece
“Što su to roditeljske figure, zašto ovise o spolu?” pita se Kožić. Mediji, koji prešućuju aktivističko djelovanje Šegote i Kožića, ne propitujući ulogu LGBT lobija u cijelom slučaju, prikazuju ih kao urban, dobrostojeći, situiran i emotivan homoseksualni par, djecu hrvatskih branitelja, kojima je životni cilj udomiti teško udomljivu djecu, kako bi ih spasili iz doma, za što se ozbiljno psihički i financijski pripremaju, educiraju, grade posebnu kuću u kojoj bi živjeli s djecom i već se tri godine bore protiv sistema kako bi to ostvarili. No, ta “ružičasta” slika ne može promijeniti činjenicu da svakom djetetu trebaju njegova majka i otac i da je u najboljem interesu djeteta i ključno za njegov razvoj da ga njegova majka i otac odgajaju ili zajednica koja im je najsličnija, a ako to nije moguće, zajednica provjerene društvene skrbi.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
