Politička analiza: Najesen pada Milanovićeva glava; glavni lutkar – Ivo Josipović

“Ako ne znaš kamo želiš ići svi su ti putevi dobri.”

Alica u zemlji čudesa

Hrvatska preživljava ponovno sudbinske dane jer je sadašnja nenarodna vlast dovela Hrvatsku u tako veliku krizu da je teško naći izlaz, da je teško pronaći put kojim treba ići.

Hrvatska vlast jer ne zna kako naći izlaz iz krize sve je svoje snage usmjerila na održavanje vlasti i sprečavanja nužnih prijevremenih izbora koji su jedini pravi put. Očito je da bi sprečavanje prijevremenih izbora bilo produžavanje agonije da bi se problemi još više zaoštravali i da bi Hrvatska sve više tonula s opasnošću da potpuno potone. Nema nikakve dvojbe da sadašnja Vlada čak i da se rekonstruira u narednih godinu i po dana do redovitih parlamentarnih izbora može samo pogoršati stanje.

Dosadašnjim radom Vlada je potvrdila da nije u stanju ni utvrditi gdje su problemi, da se bavi sporednim pitanjima da izaziva ideološke i druge podjele u hrvatskom narodu. Čak bi se moglo reći da i onda kada su neki od ministara ili vlada u cjelini pokušali raditi, s obzirom da su radili na pogrešan način, može se reći – što su više radili to su više štete nanosili.

Kažu da je najvredniji ministar bio Slavko Linić. Međutim, upravo zato što je puno radio on je nanosio i najveću štetu jer je pogrešno radio, jer je svojom isključivom pogrešnom poreznom politikom zaustavio svaki razvoj i onemogućio bilo kakve investicije jer je poreznom represijom prema običnom čovjeku i malom poduzetniku a opraštanjem velikim dugova svojim prijateljima nanio veliku štetu Hrvatskoj.

Zato je dobra vijest što je Slavko Linić smijenjen. Dobra je vijest što u svojoj povrijeđenoj sujeti “ostavljene ljubavnice” optužuje predsjednika Vlade i predsjednika SDP-a Zorana Milanovića i na svjetlo dana iznosi prljavo rublje. Slavko Linić je optužio predsjednika Vlade za niz zloupotreba i opisao ga kao groznog čovjeka koji upropaštava sve što takne.

Linićeve optužbe i prije nego što su provjerene hrvatski mediji pretvorili su u istinu bez dokaza te je pokrenuta prava sotonizacija Zorana Milanovića.

Iznošenje prljavog rublja i borba Linić – Milanović tko će koga ima samo jednu mogućnost, oba će pasti, prije ili kasnije bez obzira na prvu rundu na Glavnom odboru na kojem se faktično glasovalo ne samo o smjeni Linića nego i o povjerenju Zoranu Milanoviću. Nema nikakve dvojbe da će najesen pasti Milanovićeva glava i da će biti pokrenuta inicijativa za njegovu smjenu i izbore novog predsjednika u SDP-u.

Glavni lutkar u tom igrokazu je predsjednik Republike Ivo Josipović koji iza scene vuče ključne poteze i koji nastoji spriječiti prijevremene izbore i rušenje sadašnje Kukuriku koalicije prije predsjedničkih izbora. Ivo Josipović je procijenio da bi na prijevremenim izborima uvjerljivo pobijedio HDZ i njegova koalicija što bi faktično značilo da su minimalne šanse Josipovića da pobijedi Kolindu Grabar Kitarović, kandidatkinju ne samo HDZ-a nego i široke koalicije koja će se okupiti oko Kolinde Grabar Kitarović.

I HNS na čelu s Vesnom Pusić također zna da bi na prijevremenim izborima doživio pravu katastrofu i da vjerojatno nijedan član HNS-a ne bi ušao u Sabor. Zato i HNS kao i većina zastupnika SDP koji znaju da ponovno ne bi ušli u Sabor branit će sadašnju većinu u Saboru te će podržati plan Ive Josipovića i nezadovoljnika u SDP-u da se ide na smjenu Milanovića i izbor novog predsjednika SDP-a a onda i na izbor nove rekonstruirane Vlade Kukriku koalicije s novim mandatarom.

Da se radi o ozbiljnom planu potvrđuje i izjava Zlatka Komadine da će se kandidirati za predsjednika SDP-a ali da neće nikakvu izvršnu funkciju, odnosno da neće kao eventualni predsjednik SDP-a prihvatiti biti mandatar nove stare rekonstruirane Vlade Kukuriku koalicije. Teško je reći tko bi u tom slučaju od Josipovića dobio mandat za sastav rekonstruirane Vlade ali poznavajući odnose iza scene simptomatično je što je Mirando Mrsić Josipovićev čovjek u zadnji trenutak stao na stranu riječke i zagrebačke organizacije i glasovao na Predsjedništvu SDP-a protiv isključenja Linića. Ivo Josipović bi vrlo rado povjerio mandat Mirandu Mrsiću jer on mu je bio šef kampanje na predsjedničkim izborima i kao predsjednik Vlade ponovno bi mogao igrati ključnu ulogu u dobivanju novog mandata Ive Josipovića.

Inače u SDP-u većina se još uvijek koleba i ne zna za koju će se stranu opredijeliti. Mnogi čekaju da vide tko će pobijediti. Jer ako stanu na pogrešnu stranu gubit će ministarsku poziciju i druge privilegije koje imaju i bit će otpisani. Zanimljiva je sudbina ministra Željka Jovanovića koji je čvrsto stao na Milanovićevu stranu i doživio u svojoj riječkoj organizaciju jedinstvene osude i napade. Jasno je da bi u slučaju poraza Milanovića Jovanović ne samo izgubio ministarsko mjesto nego bi teško našao bilo kakav posao.

I neki drugi ministri koji su čvrsto stali uz Milanovića sigurno će izgubiti svoje pozicije ako plan Josipovića uspije da se smijeni Zoran Milanović i da se imenuje novi mandatar te s obzirom da Kukuriku koalicija ima većinu u Saboru da se izabere nova Vlada i da odbiju zahtjevi za novim prijevremenim izborima. Da je u cijeloj igri glavni lutkar Ivo Josipović potvrđuju i njegove izjave kojima poziva da se problemi sukoba Linić – Milanović i drugi sukobi unutar SDP-a ne prelijevaju u Vladu, da se čuva stabilnost Vlade.

Dakle, Josipović umjesto da kao predsjednik države zatraži prijevremene izbore kao jedini izlaz iz sadašnje krize on i dalje podržava sadašnju Kukuriku koaliciju s novim mandatarom još godinu i pol dana i želi joj dati šansu da potpuno upropasti Hrvatsku. Dakle, ni SDP ni HNS ni predsjednik države ne polaze od nacionalnih interesa nego žele sačuvati svoje pozicije i vlast bez obzira na nove štete koje će s Milanovićem ili s novim mandatarom Kukuriku koalicija napraviti do redovnih parlamentarnih izbora.

I Josipović i Kukuriku koalicija računaju na kratkotrajni pozitivni efekt smjene “trenera” govoreći sportskim jezikom. Milanović je izgubio troje izbore i doveo zemlju u tešku situaciju i zato bi njegova smjena mogla kratkoročno pomoći odnosno novi predsjednik Vlade, čak ako bi i bio slabiji od Milanovića, dobio bi neke šanse da vrati poljuljano povjerenje.

Postavlja se pitanje što raditi u takvoj situaciji. Mislim da je najvažnije podržati sindikate koji su još 01. svibnja ultimativno zatražili prijevremene izbore zaprijetivši generalnim štrajkom.

Jako je važno kako će se ponašati i oporba prije svega HDZ. Za razliku od Milanovića koji je troje izbore izgubio Tomislav Karamarko je troje izbore dobio i ima puni legimitet tražiti u Hrvatskom saboru glasovanje o (ne)povjerenju Vladi. Taj zahtjev treba dobro pripremiti. To je prilika Tomislavu Karamarku da nakon državničkog govora nakon pobjede na izborima za Europski parlament ponovno održi sličan državnički govor u kome će ne samo dokazati argumentima zašto su nužni prijevremeni izbori nego i pokazati i dokazati štetnost “lutkarskog” posla Ive Josipovića te njegovu odgovornost za sadašnje stanje u Hrvatskoj. U obrazlaganju zahtjeva za izglasavanje nepovjerenje Vladi, koje sasvim sigurno neće prihvatiti Kukuriku koalicija, bitno je da se dokaže da je za sadašnju katastrofalnu politiku i katastrofalno stanje u Hrvatskoj jednako odgovoran i predsjednik Ivo Josipović te da on manevrima kako bi održao ovu nenarodnu vlast nanosi novu štetu Hrvatskoj jer mu je jedino stalo do novog predsjedničkog mandata i ništa ga drugo ne zanima osim toga kako sačuvati sadašnju vlast jer je svjestan da bi njegove šanse za novi mandat bile nikakve ako bi postupao u skladu sa nacionalnim interesima i podržao prijevremene izbore.

Nakon rasprave u Saboru, bez obzira što će većina potvrditi povjerenje Vladi, treba nastaviti s demokratskim pritiscima da se ne dozvoli manevar i nova prevara da se promjenom mandatara zadrži sadašnja politika Kukuriku koalicije koje bi i dalje vodila Hrvatsku u propast. Zato je važno stvarati atmosferu kako ćemo biti svi odgovorni ako budemo pasivno trpjeli sadašnju nenarodnu vlast ako joj se ne suprotstavimo na demokratski način svim raspoloživim sredstvima.