Od uspostavljanja hrvatske države, Zakon o poljoprivrednom zemljištu mijenjao se čak 18 puta, a prema najnovijim izmjenama koje je Vlada 4. siječnja 2018. poslala u Sabor, uvodi se mogućnost da država daje u najam zapušteno privatno zemljište.
Međutim, popis ukupno raspoložive državne zemlje ne postoji, a ono što se može naći je manjkavo, netočno i netransparentno te kao takvo lako može postati predmet manipulacija, upozoravaju iz OPGH Život. Neshvatljivim drže da državne institucije nemaju saznanja tko i za što koristi oko 425.000 ha poljoprivrednog zemljišta koje nije upisano u ARKOD sustav.
> SDP-ove afere s poljoprivrednim zemljištem: Poljoprivrednici traže da DORH pokrene istragu
Značaj poljoprivrede za gospodarstvo
U najrazvijenijim zemljama koje statistički izravno u poljoprivredi imaju zaposlenost 3-5 %, a u djelatnostima koje su izravno povezane sa poljoprivredama (projektiranje, kemijska zaštita, umjetna gnojiva, savjetovanje, i drugo) zaposleno je daljnjih 10-15 %, tako da je ukupna povezanost s poljoprivredom oko 15-20 % zaposlenosti (i BDP).
> Zašto Državno odvjetništvo još nije istražilo Vrdoljaka i Jakovinu?
“U Republici Hrvatskoj, kao i u Europi, svjedočimo depopulaciji ruralnih područja i odlasku mladih. Hrvatska Vlada hitno mora pronaći kvalitetna rješenja kako bi se zaustavilo napuštanje naših sela. Upravo je poljoprivreda ta koja može jamčiti samozapošljavanje, ali mladima treba osigurati da budu nositelji OPG-a i da imaju na raspolaganju potrebne resurse za rad, poput zemljišta i mehanizacije“, istaknula je hrvatska zastupnica Marijana Petir prilikom posjeta Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj Europskog parlamenta Hrvatskoj.
> Jakovina napustio SDP – sjećate li se njegovih afera dok je bio ministar poljoprivrede?
Austrijsko-bavarski model podržava razvoj poljoprivrede na temelju obiteljsko poljoprivrednog gospodarstva (OPG) kojim se zadržava život u prostoru, čuva i održava prostor, ističu iz OPGH Život. Time se postižu i pozitivna demografska kretanja.
Iako je Austrija svojom površinom donekle veća od Hrvatske, rezultati tamošnje poljoprivredne proizvodnje višestruko su bolji, javlja agroklub.com. Ulaže se u ljude, obrazovanje i održivost. Osim što je Austrija europski lider u ekološkoj proizvodnji, proizvodnja mlijeka im je dva i pol puta veća nego u Hrvatskoj, a austrijski govedarski sektor je neto izvoznik, za razliku od hrvatskog gdje se junad uvozi.
Poljoprivredno zemljište u Hrvatskoj 70 posto je u rukama privatnika, a 30 posto u vlasništvu države. Državnog zemljišta ukupno je 874.230 hektara, od čega se na poljoprivredno odnosi 364.001 hektar, a ostatak je šumsko, navodi maslina.slobodnadalmacija.hr.
Ideja da se zapušteno poljoprivredno zemljište stavi u funkciju postoji odavno, no plan da se to napravi oporezivanjem neobrađenog zemljišta prije nekoliko godina srušio je Ustavni sud.
U kontinentalnim županijama na prodaju idu parcele površine do 10 ha, u priobalju i na otocima do jednog hektara. Uveden je i limit koliko svako gospodarstvo može kupiti državne zemlje, na kontinentu je 50 ha, u priobalju i otocima 5 ha. Prvi u prioritetu kod zakupa su stočari i to oni koji s obzirom na broj stoke nemaju dovoljno hektara. Ako su ponuđene površine veće ne cijepaju se, a zakupac se obvezuje u roku dvije godine pribaviti broj grla sukladno novim dobivenim površinama.
Zakon kod zakupa prednost daje OPG-ima, obrtima, malim i mikro pravnim osobama ekonomske veličine 8.000-100.000 eura, u drugi plan stavlja samoopskrbna gospodarstva i velike tvrtke, navodi agroklub.com.
Dok se Udruga OPG-a Hrvatske Život protivi prihvaćanju konačnog prijedloga Zakona o poljoprivrednom zemljištu, Hrvatska udruga poljoprivrednika (HUP) pozdravlja njegovo donošenje.
> Ostavština Kukuriku koalicije: Umjesto voćnih nasada, država milijunima poticala šikare i livade
> Kad će državno odvjetništvo istražiti sada već bivšeg SDP-ovca Jakovinu?
“Prema aktualnom zakonu, najviše se prilikom davanja u zakup zemljišta boduju gospodarski program i broj zaposlenih, pri čemu su OPG-ovi i mladi poljoprivrednici u pravilu izvisili. Novim zakonom prednost pri dodjeli zemlje imat će obiteljska poljoprivredna gospodarstva, mladi poljoprivrednici i stočari koji nemaju dovoljno zemlje. Zadovoljni smo jer je Ministarstvo uvažilo prijedloge koje smo dali”, zaključio je predsjednik HUP-a Tihomir Jaić
Udruga OPG Hrvatske Život upozorava da popis ukupno raspoložive državne zemlje ne postoji, a ono što se može naći je manjkavo, netočno i netransparentno te lako može postati predmet manipulacija.
> Tihomir Jakovina – bivši ministar poljoprivrede koji je išao iz afere u aferu
Ističu da su Hrvatske šume već previše poljoprivrednih površina prebacili u svoje vlasništvo, te da je potrebno napraviti reviziju dosadašnjih korisnika i ugovora. Dodaju da treba produžiti rok zakupa na 30-40 godina jer je rok od 25 godina prekratak za trajne nasade, a da se ne ograničava maksimalan zakup na 100 hektara ili prodaju na 50 hektara. Neshvatljivim drže da državne institucije nemaju saznanja tko i za što koristi oko 425.000 ha poljoprivrednog zemljišta koje nije upisano u ARKOD sustav.
Priopćenje iz Udruge OPGH Život kojeg potpisuje predsjednik Antun Laslo, prenosimo u cijelosti:
Osvrt na prijedlog Zakona o poljoprivrednom zemljištu
Popis ukupno raspoložive državne zemlje ne postoji, a ono što se može naći je manjkavo, netočno i netransparentno te takav lako može postati predmet manipulacija. U Agenciji za poljoprivredno zemljište navode da u RH ima ukupno 2.695.037 ha poljoprivredne zemlje od toga oni raspolažu sa 738.125 ha neobrađene zemlje. Obrađuje se oko 1.100.000 ha, i sada dolazimo do toga da ne znamo gdje je 850.000 ha, a po tome do katastrofalnog podatka da se u RH obrađuje samo 40 % poljoprivrednog zemljišta.
Također je ovdje bitno reći da su iznosi iz fondova ruralnog razvoja puno manji nego što je Hrvatska trebala imati da su sve površine u funkciji poljoprivredne proizvodnje, što je razlika od 2-3 milijarde € kroz ovo razdoblje a samim time povećanje BDP-a za 5-6%.
Iz Udruge predlažemo:
1) Potrebno dodati u Arkod, kartu sa ucrtanim svim poljoprivrednim površinama u vlasništvu države i HR šuma (stotine tisuća hektara nekad poljoprivrednih površina sada se nalazi u vlasništvu HR šuma) te različitim bojama označiti statuse zemljišta (slobodno, u zakupu i drugo) sa točno navedenim korisnicima pojedinog zemljišta
2) Potrebno je napraviti reviziju dosadašnjih korisnika i ugovora te uskladiti prava dosadašnjih korisnika i ugovora sa pravima i ugovorima po novom zakonu s ciljem da se mikro i malim poljoprivrednim gospodarstvima (OPG, i drugi) omogući pristup čim većim površinama poljoprivrednog zemljišta.
To se prije svega odnosi na maximalni zakup po novom zakonu od 100 ha (do sada je netko mogao dobiti u zakup 200, 500 pa i tisuće hektara a netko iz istog mjesta nije mogao dobiti niti 10 hektara), također uskladiti cijene najma a isto se to odnosi i na kupnju zemljišta.
U Slavoniji više nema puno većih raspoloživ površina a većina državnog zemljišta se nalazi na području Banovine, Korduna i Like.
3) HR šume su već previše poljoprivrednih površina prebacili u svoje vlasništvo i u šumsko gospodarsko područje, trebalo bi usporediti stanje poljoprivrednih i šumskih površina iz 1990 i 2017, iz toga će biti vidljivo da nam manjka stotine tisuća hektara poljoprivrednih površina koje su u vlasništvu HR šuma. Sve poljoprivredne površine koje su u vlasništvu HR šuma treba vratiti u vlasništvo države.
4) Treba prioritetno bolje zaštiti dosadašnjeg posjednika ali samo do veličine 100 ha, pogotovo ako je morao krčiti zemlju jer su mu troškovi bili puno veći od prihoda koje je mogao ostvariti u 5 godina, ako je u mirnom posjedu na temelju ugovora koji su istekli a sklopljeni su na temelju ranije provedenog javnog natječaja, na temelju ugovora o prioritetnoj koncesiji i na temelju ugovora o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta a koji je ispunio sve obveze iz ugovora koji je istekao.
5) Način na koji zakon predviđa da zakupnik mora raskrčiti zakrčenu zemlju, zapravo je kreditiranje države. Zakupnik mora uložiti velika sredstva u krčenje, ne može iskoristiti drvnu masu, a sredstva koja je utrošio u krčenje dobiti će nazad od države kroz 10-15 godina, a možda i nikad, kroz umanjenje zakupnine. Takav način sigurno ne ide u prilog povećanja poljoprivrednih površina.
Drvna masa treba ostati zakupniku kako bi pokrio dio velikih troškova krčenja, a i upitno je dali HR šume imaju kapaciteta za preuzimanje drvne mase, što je već poznato.
Davanje bankovne garancije u visini troškova stavljanja poljoprivrednog zemljišta u funkciju poljoprivredne proizvodnje je nemoguća misija za većinu poljoprivrednika te treba naći drugi način osiguranja (mjenica, zadužnica).
6) Treba produžiti rok zakupa na 30-40 godina jer je rok od 25 godina prekratak za trajne nasade koji su tada u punom rodu, pogotovo kada se doda još dvije prve godine za krčenje i pripremu terena.
7) Ne ograničavati maksimalan zakup na 100 hektara ili prodaju na 50 hektara. Svaka JLS može smanjivati ili povećavati veličine zemljišta za zakup shodno količini raspoloživog zemljišta i iskazanog interesa.
U području brdsko-planinsko pogotovo na područjima Banovine, Korduna i Like u mnogim slučajevima nije moguće iskrčiti kompletnu površinu parcele, pogotovo ako su veće, jer ima svugdje dijelova koji nisu prikladni za poljoprivrednu proizvodnju zbog konfiguracije terena gdje se nalaze velike strmine, uvale, i drugo. Takvi dijelovi parcele trebali bi biti i dalje neobrađeni te ostavljeni kao biološka raznolikost što je po zakonu dozvoljeno. Za veće površine treba dati duži rok za krčenje, od 3-4 godine.
8) Nema nikakvog razloga da se ograniči kupnja površina veličine katastarske čestice na 10 ha za kontinentalno područje i površine na 1 ha za priobalno područje ako je dozvoljena kupnja, stavak (2), maksimalno do 50 ha za kontinentalno područje i do 5 ha za priobalno područje. Nema logike da se ograniči površina veličine katastarske čestice za kupnju, pogotovo ako graniče sa samim gospodarstvom ili su tehnološke cjeline koje su u funkciji proizvodnje u smislu ovoga Zakona, proizvodno – tehnološke cjeline označava jednu katastarsku česticu ili skup katastarskih čestica neposredno povezanih u jednu cjelinu radi racionalnije proizvodnje.
Neshvatljivim držimo da državne institucije nemaju saznanja tko i za što koristi oko 425.000 ha poljoprivrednog zemljišta koje nije upisano u ARKOD sustav, što onemogućava praćenje stvarne sljedivosti hrane, pesticida i drugog a ti proizvodi narušavaju tržišne uvjete te stvaraju pretpostavke za sivo tržište i ostvarivanje dohotka mimo poslovnih knjiga i bez plaćanja poreza.
Antun Laslo, predsjednik Udruge OPGH Život
Tekst se nastavlja ispod oglasa
