“Rekao sam ministrici Pusić prije godinu dana da izvoli koristiti taj avion i da ima proračun za to”, izjavio je jučer premijer Zoran Milanović upitan da li smatra da je ministrica Vesna Pusić opravdano potrošila 120 tisuća kuna koliko je koštao let Vladinog zrakoplova na relaciji Ankara-Zagreb. Milanović, koji tvrdi da je njegova Vlada najštedljivija do sada, očito smatra da je jeftinije koristiti državni avion kao taxi nego recimo odsjesti još jedan dan u luksuznom hotelu i potrošiti 10 puta manje proračunskog novca.
No to nije ni čudno, ako se prisjetimo da je Milanović znao i sam skrenuti Vladin avion kako bi otišao u privatni posjet. Prošlog je listopada tako po povratku sa službenog puta, umjesto u Zagreb avion preusmjerio na Krk, a kada je javnost saznala za to iz službenog protokola su poručili da je premijer u “privatnom posjetu” i “ne želi da ga se snima”.
Dakle, ništa čudno da opravdava rastrošnost prve potpredsjednice Pusić koja je bila izričita u slučaju rastrošnosti ministra Varge i njegovog odlaska na skijanje službenim vozilom. Tada je kratko i jasno poručila – “nije trebao ići”. Varga je uplatio novac u proračun, no hoće li to učiniti i ministrica Pusić?
Teško je očekivati da bi mogla imati grižnju savjesti jer po svemu sudeći njoj cijeloj priči nije ništa sporno. U svojem stilu, podcjenjivački i s osmijehom na licu poručila je ‘građankama i građanima’ da je to najekonomičniji način dolaska sa službenog puta i da tu svaka priča prestaje. Očito smatra da ‘građani i građanke’ nemaju ništa u glavi, ne shvaćaju da je primjerice 10 više od 1 pa će ona svojim patronizirajućim nastupom lijepo objasniti što je jeftinije, a što skuplje.
Kako računaju Milanović i Pusić?
Državni proračun se puni novcem hrvatskih poreznih obveznika, Vlada ga troši za svoje potrebe i servis države i njenih građana i trebala bi dobro promišljati gdje će i kako će potrošiti svaku kunu. Ovakva rastrošnost samo pokazuje da ministrica Pusić i njen šef Milanović žive u jednom drugom svijetu u kojem je normalno stotinjak tisuća kuna potrošiti vladi vlastite komocije.
Ministrica vjerojatno nije ponijela kalkulator pa tijekom leta nije računala da je, primjerice (ako su si uopće to mogli i priuštiti) 2 400 hrvatskih obitelji trebalo izdvojiti po 200 kuna za božićno drvce bi se njen trošak leta od 120 tisuća kuna podmirio. Sigurno nije računala ni da je za taj njen luksuz 68 570 obitelji trebalo kupiti štrucu crnog kruha ili da je 80 000 obitelji moralo kupiti litru mlijeka kako bi se PDV-om od ukupnih iznosa namirio državni proračun koji će joj omogućiti trošak ovog ‘najekonomičnijeg putovanja’.
Ako je u tijekom svjetskog nogometnog prvenstva ili pred Božić porasla prodaja televizora koji u prosjeku koštaju 4.000 kn, to znači da su prodavači širom Hrvatske trebali prodati 120 televizora kako bi od prihoda PDV-a mogli ministrici Pusić sponzorirati njezinu nostalgiju za domovinom jer nije mogla još jednu noć prespavati u tuđini, nego je što prije htjela doći u svoj voljeni grad, vjerojatno u sebi pjevušeći Preradovićevu pjesmu: “Domovina kakva bila – rođenom je sinku mila.”
Što ona računa i pjevuši kada putuje, a što Milanović, to nitko ne zna, no izgleda da oboje računaju na još jedan mandat jer kako je šef Vlade kazao neki dan na sjednici – ” Radit ćemo energično, strpljivo i razumno, da završimo ovaj i posijemo sjeme novog mandata”, izazvavši smijeh ministara, a među njima i ministrice Pusić. Građani se odavno ne smiju, no teško je bilo što čuti tamo gore u visinama.
