“Marko Šolić osjeća se bolesno u gradu Vukovar”, istaknuo je kao osjećaj nastavnik informatike iz osnovne škole Matije Gupca u Zagrebu, Marko Šolić na svom facebook-profilu 31. svibnja, te nastavlja: “Išao sam bez predrasuda, čuo sam od kolega različite stvari, neki su govorili i kako se djeci prikazuje iznenađujuće realna slika o krivnji obje strane… Ništa od toga”, ustvrdio je nastavnik u podužem komentaru.
> Tko su bili i kako su poginuli HOS-ovci čiju bi spomen-ploču skidali Pupovac i HNS?
> Koliko je članova SDSS-a koji imaju saznanja ili su povezani sa zločinima u Domovinskom ratu?
> (VIDEO) Podsjetimo se: Što se dogodilo na Ovčari i tko je odgovarao za počinjene zločine?
> (VIDEO) Gdje su posmrtni ostatci dr. Ivana Šretera, čija je sudbina i danas obavijena velom tajne?
Njegov komentar koji je izazvao brojne negativne reakcije prenosimo u cijelosti:
“U autobusu sam, vraćam se s vođenja osmaša u obvezni posjet Vukovaru, organizirano i plaćeno od strane države.
I iskreno mi se povraća, a nije ni od autobusa ni od grozota u videima iz rata, nego od toga što pripremamo djecu za novi rat.
Išao sam bez predrasuda, čuo sam od kolega različite stvari, neki su govorili i kako se djeci prikazuje iznenađujuće realna slika o krivnji obje strane…
Ništa od toga.
I da, znam. Znam da su emocije toliko jake da je teško uopće raspravljati.
Znam i da ne dijelimo svi iste sustave vrijednosti, i da meni ne znače ništa stvari koje su drugima svete, i obrnuto.
Znam i neke ljude iz Vukovara, znam kakva se grozota dogodila, vidim koliko im je i koliko im je bilo teško, i nemam ništa protiv toga da djecu educiramo i da im već u osnovnoj školi istinu kažemo direktno, uz sve teško probavljive detalje.
Ali to se u organiziranom posjetu Vukovaru ne događa.
Bitni dijelovi istine se skrivaju i o njima se danas u Hrvatskoj ne smije pričati, a o nekim stvarima se direktno laže.
Pa su tako od licenciranih vodiča i predavača djeca primjerice mogla naučiti kako su u balvan-revoluciji bili četnici i arkanovci. 1990., u zaleđu Zadra, četnici i arkanovci. Ma da ne bi.
0 tome koji su bili uzroci balvan-revolucije ni riječi, to pitanje se ne smije postaviti.
0 ubojstvu Reihl-Kira također ni riječi, to je još jedna zabranjena tema.
0 tome zašto je Vukovar pao i zašto mu se nije pomoglo, ni riječi.
0 tome što se dogodilo s Jastrebom nakon rata, ni riječi.
Ali djeca su mogla čuti kako je Oluja bila akcija bez mrlje prije koje su civili otišli samoinicijativno, a zločina nije bilo. Onaj vlak kojim su moji susjedi iz Splita organizirano išli u pljačku valjda nije postojao. Kao ni Lora.
Djeca su mogla čuti i detaljan opis zločina.
Djeca su mogla čuti i detaljan opis zločina Vojislava Stanimirovića, inače saborskog zastupnika.
Djeca su mogla čuti i kako je Hrvatska vodila obrambeni rat unutar vlastitih granica.
Ok, pošteno, samo… HV u BiH? 0 tome također ne smijemo?
Da budem fer, bilo je i puno govora o miru, poštivanju svih ljudi bez obzira na nacionalnost, željama samo za normalnim suživotom normalnih ljudi…
Ali to je ostalo mlako i utopljeno u onom drugom.
I onda dolazi najgori dio. Naravno da ne smijemo o HV-u u BiH. Jer što god pričali, zapravo ne priznajemo BiH kao samostalnu državu.
Kako to znam?
Tako što se na završnom kvizu na kojem sudjeluje pet škola u jednoj dvorani, tri puta potiče djecu da se dižu na noge i u emotivnom zanosu nabrajaju dijelove Hrvatske, uz neizbježno ‘Herceg-Bosno srce ponosno’.
I što sad? Ništa.
Kad na Balkanu ponovno bude Vašar na kojem će se kupovati municija i trampiti racionalno za nacionalno*, ratovat ćemo u Herceg-Bosni.
Koja je, eto, naša.
Jer smo to desetljećima zaneseno pjevali.
A neki tamo Srbi su sigurno počeli s nekim provokacijama i netko je ubijen i moramo odgovoriti.
Tko će koga prvi ubiti, a tko dignuti barikade, nije ni bitno.
Oko toga će se dvije strane lako dogovoriti, kao i uvijek do sada.
Dogovorit će se oni ljudi koji će se obogatiti. Samo se nadam da ćemo ih ja i svi koje volim gledati iz neke Švicarske ili Norveške.
Ili ćemo, ako smo dovoljno glupi da i sada ne znamo ušutiti kad bi trebali, biti dovoljno glupi i da nešto pokušamo napraviti?
Nešto za nas nesumnjivo krajnje glupo. Kao Reihl-Kir.
* Ispričavam se za citiranje Balaševića, ali ako nam je jedan srpski glazbenik mogao napisati glazbu za himnu, valjda smijem citirati drugog?
P.S. Dodajem i komentar koji sam ispod napisao tu, za slučaj da netko ovo poželi negdje prenijeti:
Da se ne shvati krivo – sam Vukovar me zapravo pozitivno iznenadio. Ima predivnih dijelova u centru, muzej vučedolske kulture je arhitektonsko čudo, a sve ove stvari o tome što se tu dogodilo devedesetih bi stvarno svi trebali doći naučiti.
Samo u pravom i punom kontekstu.”, tvrdi Marko Šolić te još dodaje: “Inače, zaboravio sam u cijeloj strci dana…
Danas smo naučili i da su HOS-ovci ratni heroji koji se danas nepravedno politički demoniziraju.”
Na to mu je odgovorila kolumnistica Narod.hr-a Barbara Jonjić: “Marko Šolić ne, ne mislim na teorije zavjere nego na činjenicu kako najvjerojatnije kao učitelj primaš plaću od RH u čije osnove diraš. U legalnu postrojbu dirati na ovakav način a biti na proračunu? To je nespojivo. Ti intimno možeš misliti što hoćeš. No…javno pisati ovako…o jednoj legalnoj postrojbi…zaigrao si se.”
Ravnateljici OŠ Matije Gupca Narod.hr uputio je zahtjev za komentar na javno iznošenje političkih stajališta i iznošenje neistina nastavnika Marka Šolića nakon izleta u Vukovar s djecom iz njihove škole.
Do objave ovog teksta odgovor nismo dobili.
