Pravo glasa kakvo su žene dobile 1945. u Jugoslaviji, koje spominje ginekolog Lepušić, imaju i danas žene u Kini i Sjevernoj Koreji

Foto: GettyImages/Fah (Fotomontaža: Narod.hr)

U ponedjeljak u Pressingu N1 gostovao je dr. Dubravko Lepušić. Tijekom rasprave ginekolog Lepušić, koji je svojevrsni maneken u obrani takozvanog “prava na pobačaj”, a lijevi mediji na čelu s Indexom ga nazivaju uglednim, ustvrdio je kako je Jugoslavija dala ženama pravo glasa 1945. godine.

Lepušić je također u nastavku emisije kazao da Jugoslavija jest bila totalitarna u nekim elementima, ali ne u zdravstvu te da zahvaljujući javnom zdravstvu danas imamo to što imamo što se tiče covida i epidemije. S druge strane ta je država iznjedrila najbolji zakon koji postoji o prekidu trudnoće, kojega nije trebalo mijenjati već modernizirati.

> (VIDEO) Ginekolog kojeg Index naziva uglednim se predomislio: ‘U ginekologiji se brinemo za dva života istovremeno’

Kad su žene u Hrvatskoj dobile pravo glasa?

Žensko pravo glasa izraz je kojim se danas označava u svijetu uglavnom općeprihvaćeni koncept prema kojem muškarci i žene imaju jednako pravo glasa, odnosno da je opće pravo glasa, a s njime i moderni koncept demokracije nezamisliv ako ne uključuje ravnopravnost muškaraca i žena na biralištima.

Žene na području većeg dijela današnje Hrvatske dobile su prvi put pravo glasa Mažuranićevom Reformom izbornog sustava, usvojenom 1875. godine u Hrvatskom saboru.

U procesu modernizacije na hrvatskom prostoru posebno mjesto zauzima vrijeme banovanja Ivana Mažuranića. Njegove sveobuhvatne i iznimno značajne reforme zapravo se samo usputno bave pitanjem položaja žena. Pri tome naročito ističe školski zakon koji je propisao obvezno osnovno školovanje ženske djece. Ujedno valja istaknuti i osnivanje primaljskog učilišta kojim se kroz školovane primalje nastojala pružiti bolja medicinska skrb trudnicama, rodiljama i novorođenčadi te smanjiti visoku stopu mortaliteta. Prava građana su u Mažuranićevim reformama bila sporednog značaja, ali kad je riječ o ženama, ističe se, premda kratkotrajno, proširenje prava glasa na lokalnoj razini i na žene porezne obveznice. Premda su dosezi razdoblja Mažuranićevog banovanja kada je u pitanju pravni položaj žena ograničenog karaktera, ta činjenica ne bi smjela umanjiti značaj koji su njegove reforme imale za hrvatsko pravni sustav i društvo u cjelini.

Tako su žene u Hrvatskoj ostvarile su pravo glasa, ali samo na lokalnim izborima 28. siječnja 1881. godine, navodi Dalibor Čepulo (“Položaj i ustroj hrvatskih gradova prema Zakonu o uređenju gradskih općina iz 1881. godine”). Ta je reforma proširila pravo glasa na veći dio građana Hrvatske, uključujući žene koje su prvi put dobile mogućnost glasanja i kandidiranja za političke funkcije, ali samo na lokalnim izborima za gradska vijeća.

Trebao je to biti početak daljnjeg proširivanja prava glasa i na više razine, no ubrzo je Khuen Hedervary obustavio reformu i ograničio pravo glasa na samo muškarce i to one imućnije, tako da je od 1890-ih ponovno pravo glasa imalo samo oko 2 posto hrvatskog stanovništva. Zbog toga je Hedervaryja kritizirala poznata hrvatska spisateljica Marija Jurić Zagorka.

Žene su dobile ravnopravno pravo glasa kao i muškarci 1945. godine, to je točno. Ali novinari često (slučajno ili namjerno) propuštaju napomenuti da je to bila najobičnija formalnost, budući da ni muškarci ni žene u novoj Jugoslaviji nisu imali nikakav politički izbor. Takvo pravo, kakvo su žene tada u Jugoslaviji dobile, imaju i danas žene u Kini i Sjevernoj Koreji, navodi portal činjenice.

Pravo glasa na slobodnim višestranačkim izborima svi punoljetni građani Hrvatske (muškarci i žene) imali su prvi put tek na prvim parlamentarnim izborima u tadašnjoj SR Hrvatskoj, još uvijek u sklopu Jugoslavije. Ustavom 1990. godine zajamčena je ravnopravnost spolova i zabrana diskriminacije, odnosno jednaka prava za žene i muškarce.

Tko je dr. Lepušić, bivši član HDZ-a, a sadašnji član Radničke fronte?

Ginekolog Dubravko Lepušić, poznat je kao promotor kontroverznog cjepiva protiv HPV-a i zagovornik pobačaja. Zanimljivo, Lepušić se u HDZ učlanio 1989. godine, a njegov član je bio i 2012. godine u vrijeme kada je pisao program zdravstvenog odgoja o kojem na konferenciji za novinare govorio s tadašnjim ministrom Željkom Jovanovićem. Prema podacima iz medija Lepušić je danas član Radničke fronte.

>Dr. Goluža o pravu na priziv savjesti: ‘Odlučio sam postati liječnik da unaprijedim život, a ne da bih sudjelovao u njegovoj eliminaciji’

>Zašto ginekolog Lepušić skriva od žena istinu o pobačaju?

Bio je jedan od glavnih autora 4. modula Zdravstvenog odgoja, utemeljenog na radu Alfreda Kinseyja (koji je došao do zaključka ” da su djeca seksualna bića od rođenja” i to kontaktirajući s pedofilima koji su mu opisivali kako djeca reagiraju na različite seksualne podražaje).

Optuživao je roditelje da ne cijepe djevojčice protiv HPV virusa zbog ‘dolaska desničara na vlast’, a početkom godine na predavanju na Filozofskom fakultetu dr. Lepušić je izjavio da priziv savjesti treba zabraniti, navodi Libela, jer “ne možete imati svoj privatni stav iznad pacijentovog prava”.

Prije tri godine je ministru Milanu Kujundžića povodom izjave da život počinje začećem kazao da “updatira znanje, a svoja religijska uvjerenja neka ostavi za po doma i svoje društvo u ćošku”.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr