Pročitajte jezikoslovnu analizu riječi “život” prof. dr. sc. Milana Nosića

Foto: MAVEDA

Prof. dr. sc. Milan Nosić hrvatski je jezikoslovac, onomastičar, sociolingvist, ortoepičar, arealni jezikoslovac i bohemist iz Rijeke. Magistrirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1980. godine u Zagrebu, a doktorirao je na antroponimiji na istom fakultetu 1988. godine. Predavao je morfologiju i tvorbu riječi hrvatskog standardnog jezika na Filozofskom fakultetu u Rijeci. 1993. godine riječki ogranak Hrvatskog filološkog društva. U okviru tog ogranka je od 1995. do 2009. godine organizirao međunarodni filološki skup slavista na temu jezika i književnosti, čije su referati objavljivali u časopisu Riječi. Prof. Nosić je urednikom tog časopisa za slavensku filologiju, koji je jedini takvi u Hrvatskoj.

Za Narod.hr je napisao jezikoslovnu analizu za riječ život. Pročitajte je u nastavku:

Biološka znanost nedvojbeno tvrdi da ljudski život nastaje začećem, dakle spajanjem ženske i muške spolne stanice. U školskim udžbenicima iz biologije u poglavlju o čovjeku tako je definiran početak života ljudskoga bića. I u medicinskim priručnicima iz embriologije tako se poima nastanak života. Ljudski život ima dva stadija: jedan stadij je od začeća do rođenja (prenatalni), a drugi od rođenja do smrti (postnatalni). O postmortalnom (zagrobnom) životu biološka znanost ne može ništa reći. Od začeća do rođenja život ljudskoga bića razvija se u maternici u kojoj je ovisan o majci koja je odgovorna za rast ploda. Tvrditi danas da život traje od rođenja do smrti isto je kao tvrditi da Sunce kruži oko Zemlje.

Podrijetlo i značenje imenice život

Imenica žìvot potječe iz prahrvatskoga jezika (prahrv. giwótos), odnosno iz starohrvatskoga u kojem je imala oblik životъ. Ta je riječ u starohrvatskom jeziku u nominativu jednine bila trosložna (ži-vo-tъ), s poluglasom ъ na kraju i medijalnim kratkosilaznim naglaskom. Tijekom razvoja poluglas ъ (ultrakratki stražnjojezični vokal) otpao je, zbog čega je od trosložne nastala dvosložna riječ (ži-vot), a tonska silina medijalnoga naglaska u novoštokavštini, također i u standardnom hrvatskom jeziku, pomaknuta je u inicijalni slog, dakle, živȍtъ > živȍt > žìvot.   

   Život je stanje organizma (biljnoga, životinjskoga i ljudskoga) od početka do kraja trajanja (življenja). Biologija, kao znanost o životu, proučava stanje života što proizlazi i iz njene definicije (biològija < grč. biología < bíos – ‘život’ i < logía < lógos – ‘znanje’). 

Suvremeni slavenski rječnici o imenici život

U suvremenim slavenskim rječnicima natuknica život (žyće, žizn’) dobro je i iscrpno obrađena, ali postoje i neslaganja u poimanju nekih leksikografa od kada do kada traje život. U svih biologa tu nema dvojbe, život traje od začeća (zametnuća ploda) pa do uginuća (smrti) organizma. U slavenskim rječnicima objavljenima do 1960-ih godina, osim jednoga ruskoga, o trajanju života ništa ne piše jer takvoj odredbi i nije mjesto u rječnicima nego u udžbenicima biologije. Ni u suvremenim rječnicima bjeloruskoga, češkoga, poljskoga, slovačkoga, slovenskoga i ukrajinskoga standardnoga jezika nema takve odredbe. Odredba o trajanju života postoji u jednom ruskom, u jednom bugarskom, u trima srpskima i u devet hrvatskih rječnika.

Ruski rječnici

U drugom tomu rječnika ruskoga jezika (Tolkovyj slovar’ russkogo jazyka) Dmitrij N. Ušakov navodi uz natuknicu žizn’ da život traje od rođenja do smrti čovjeka ili životinje. ♦ žizn’ 1. (…) 2. sostojanie organizma v stadii rosta, razvitija i razrušenija; 3. vremja ot roždenija do smerti čeloveka ili životnogo – hrv. vrijeme od rođenja do smrti čovjeka ili životinje… [40: internet]. ♦

Tri su nedostatka njegove definicije života: 1. život ne traje od rođenja nego od začeća, 2. rođenje se značenjski ne veže za životinje nego samo za ljude, 3. smrt se značenjski ne može vezati za životinje nego opet samo za ljudska bića. Odredbu D. N. Ušakova o trajanju života nisu prihvatili mlađi ruski leksikografi, pa u nekim rječnicima (leksikonima i enciklopedijama) o tom ništa ne piše, ali u dvama rječnicima zapisano je da život ima prenatalni stadij. A. P. Evgen’eva u rječniku ruskoga jezika (Malyj akademičeskij slovar’ russkogo jazyka) uz natuknicu žizn’ navodi da život bića traje od zametka (zametnuća ploda) pa do smrti ♦ žizn’ 1 (…), 2. fiziologičeskoe sostojanie čeloveka, životnogo, rastenija ot zaroždenija do smerti… – hrv. fiziološko stanje čovjeka, životinje, biljke od zametka do smrti… [24: internet] ♦

Sličnu definiciju trajanja života ima i Sergej A. Kuznecov u svojem rječniku ruskoga jezika (Bol’šoj tolkovyj slovar’ russkogo jazyka) ♦ žizn’ -i; ž. fiziologičeskoe sostojanie živogo organizma (čeloveka, životnogo, rastenija) ot zaroždenija do smerti… – hrv.: fiziološko stanje živoga organizma (čovjeka, životinje, biljke) od zametka do smrti… [28: 306] ♦

  1. N. Ušakov uporabio je riječ roždénie (hrv. ‘rođenje’), a A. P. Evgen’eva i S. A. Kuznecov riječ zaroždénie kojom se označava život bića prije rođenja (prenatalni stadij). Od ruskoga glagola rodít’ tvorena je glagolska imenica roždénie, a od glagola zarodít’ imenica zaroždénie. Povratni glagol zarodít’sja ingresivni je glagol, zastario je i čest je u ruskim narodnim govorima. Oblik toga glagola u 3. os. jd. ima, uz ostala, i figurativno značenje ‘zametnuti se’, a imenica zaroždénie – značenje ‘zametak, početak, postanak’. Glede prethodnoga riječ zaroždénie najbolje bi bilo prevesti hrvatskom riječju zametnuće (zametak, embrio), a ne začeće jer je riječ začeće knjiška i odnosi se samo na ljudska bića. I biljke i životinje imaju zametak, a ne samo ljudska bića. D. N. Ušakov pojam smrti veže i uz životinje, a A. P. Evgen’eva i S. A. Kuznecov ne samo uz životinje nego čak i uz biljke, što nije ispravno jer se smrt značenjski može vezati samo uz ljudska bića. O prvotnom značenju riječi smrt malo niže.

Bugarski rječnik

I u rječniku bugarskoga jezika (B’lgarski t’lkoven rečnik) uz natuknicu živòt stoji da život traje od rođenja do smrti. živòt 1. (…), 2. Vreme od raždaneto do opredelen moment ili do sm’rtta… – hrv. Vrijeme od rođenja do određenoga trenutka ili do smrti… [16: 230] ♦ U tom rječniku, kao i u ruskom rječniku D. N. Ušakova, život je omeđen rođenjem i smrću jer je riječ raždane tvorena od glagola ráždam, dakle od glagola nesvršena vida, umjesto navođenja riječi zaraždane od glagola zaráždam.

Srpski rječnici

U srpskoj lingvistici kapitalno djelo je Rečnik srpskohrvatskog književnog i narodnog jezika koji je počeo izlaziti u Beogradu 1959. god. U tom je rječniku u 5. knjizi navedeno da život postoji od rođenja do smrti te da se rođenje i smrt odnose ne samo na ljudska bića, nego i na biljke i životinje. ♦ žìvot, -òta 1.a. (…); 2.a. biološko postojanje (čoveka, životinje, raslinja), postojanje od rođenja do smrti (često i u ustaljenim govornim obrtima i glagolima: dati, oduzeti, položiti, izgubiti i sl.)… [17: 384] ♦

U Novom Sadu u organizaciji Matice srpske objavljen je Rečnik srpskohrvatskoga književnog jezika, u 2. knjizi nalazi se sljedeći tekst: ♦ žìvot, -òta m 1.a. stanje živih bića od rođenja do smrti [31: 35] ♦  Bilo je zamišljeno da taj rječnik objavljuju Matica hrvatska i Matica srpska, te da to bude rječnik tzv. hrvatsko-srpskoga, odnosno srpsko-hrvatskoga jezika, dakle rječnik dviju varijanata, hrvatske i srpske, točnije hrvatskoga i srpskoga književnoga jezika jer su zapravo varijante standardizirani jezici. Oni koji su zamislili taj rječnik zbog slaba znanja rječotvorja nisu vidjeli pogrešku u imenu jezika. Naime, kad se od dvaju pridjeva tvori dvoznačenjski objedinjen pridjev, onda je odnos među njima koordiniran pa čak i tzv. novosadski pravopis propisuje pisanje spojnice među složeničkim dijelovima. Ako nema spojnice, onda je prvi pridjev podređen drugomu, dakle subordiniran je odnos među njima. Kad je pak riječ o nazivu hrvatskosrpski jezik treba shvatiti tako da je hrvatski jezik podređen srpskomu, i obrnuto naziv srpskohrvatski jezik treba shvatiti tako da je srpski jezik podređen hrvatskomu.

Matica srpska objavila je i Rečnik srpskog jezika u kojem na str. 354. piše da je život postojanje bića od rođenja do smrti ♦ žìvot, -òta m (vok. žȉvote) 1.a. biološko postojanje živih bića od rođenja do smrti… [42: 354] ♦ 

U navedenim dvama rječnicima Matice srpske razvidno je da se natuknica život definira na isti način: da je to stanje (postojanje) bića od rođenja do smrti s tim da u drugom rječniku piše da je to biološko postojanje. Pridjev biološko je tu suvišan jer između rođenja i smrti i nema drugoga postojanja osim biološkoga. Postojanje je glagolska imenica od glagola postòjati kojom se označava da bića postoje, dakle da jesu, da bivstvuju između rođenja i smrti. U navedenim trima rječnicima srpskoga jezika život se definira tako da je on stanje (postojanje) bića od rođenja do smrti.

Hrvatski rječnici o imenici život

U hrvatskoj leksikografiji postoji devet rječnika u kojima se imenica žìvot leksikografski obrađuje na isti ili sličan način kao u trima rječnicima srpskoga jezika.

Razvidno je iz primjera da je novosadski Rečnik srpskohrvatskoga književnog jezika (1967. – 1975.) bio uzor hrvatskim leksikografima, pogotovu Vladimiru Aniću koji je prvi u Hrvatskoj u Rječniku hrvatskoga jezika (1991.) napisao da je „život stanje bića od rođenja do smrti“ (za usporedbu, u novosadskom rječniku piše: „stanje živih bića od rođenja do smrti“, zamalo isto). U Anićevu je rječniku opravdano izostavljen pleonastični pridjev živih iz sintagme živih bića jer bića su objekti koji žive (biljke, životinje i ljudi), dakle oni koji su živi. Zbog izostavljanja pleonastičnoga pridjeva živih iz sintagme živih bića u Anićevu rječniku postaje nejasno je li oblik bića genitiv jednine (bíća) ili genitiv množine (bíćā).

U osam hrvatskih rječnika život je shvaćen kao stanje, u jednom srpskom kao stanje i u dvama kao postojanje, u bugarskom kao razdoblje i u trima ruskima kao sostojanie. Život je zapravo trajanje (bivanje, postojanje, stanje) od početka do kraja življenja. U najnovijem rječniku hrvatskoga jezika [14: 1784] piše da je život skup događanja. To je vrlo jednostrano rečeno jer se život ne sastoji samo od događanja nego i od razmišljanja (učenja, hranjenja, pijenja, spavanja, sanjanja…), dakle život je vrlo kompleksna biološka i sociološka pojava. U istom je rječniku i sljedeća tvrdnja: „sama činjenica da tko živi od začetka do smrti, uginuća ili uvenuća [život čovjeka / životinje / biljke]“ iz koje je očito da se neodređena zamjenica tko odnosi na ljude, životinje i biljke. Neodređena zamjenica tko treba se odnositi samo na ljude, a za životinje i biljke rabi se neodređena zamjenica što, npr. u pitanju Tko je pred vratima? (= netko: čovjek, dijete, žena), ili: Što je pred vratima? (= nešto: mačka, pas; kanta za vodu, posuda s cvijećem).

U Rječniku hrvatskoga jezika [10: 1446] ispred definicije da je život stanje od rođenja do smrti stoji kratica biol. što bi trebalo shvatiti da je to stajalište biologa. Odmah na početku teksta je rečeno da biolozi imaju drukčije shvaćanje trajanja života. U istom rječniku i na istoj stranici piše i ovo: „biljnoga ili životinjskog organizma“. Tu su navedena dva pridjeva u genitivu jednine, prvi je neokrnjen, drugi je okrnjen. Prvi treba biti normativna činjenica standardnoga jezika, drugi pak činjenica razgovornoga jezika. U znanstvenom leksiku nema mjesta za kraćanje zbog ekonomičnosti nego izraz mora biti jasan i jednoznačan. 

U svih devet hrvatskih rječnika navedeno je da život traje od rođenja umjesto od začeća. To što dijete u majčinoj utrobi nije svjesno položaja u kojem se nalazi ništa ne znači jer ni odrasli ljudi kad spavaju, kad su u nesvijesti ili pak u komi nisu svjesni svojega položaja. Gotovo svaka trudnica od začeća je svjesna da je gravidna, a njeno dijete već na polovici prenatalnoga razdoblja daje znakove da je živo, u narodu se kaže da čedo majci igra pod srcem. Tvrditi da život traje tek od rođenja neznanstveno je. Ako pak biologija, kao znanstvena disciplina o životu, i embriologija, kao znanstvena disciplina o embriju (zametku od začeća do rođenja), nedvojbeno tvrde da život traje od začeća, onda filologija, odnosno njena poddisciplina leksikologija, nemaju pravo u rječnicima navoditi da život traje od rođenja do smrti. Leksikografi u rječnicima trebaju navoditi značenje koje je potvrđeno kao znanstveno u određenoj znanstvenoj disciplini, a ne podlijegati neznanstvenim nazorima da npr. život traje od rođenja do smrti i da ga se može prekinuti u prenatalnoj fazi ako se za to nositeljica ploda odluči jer je navodno ona gospodarica svojega tijela. Nijedno ljudsko biće nije gospodar svojega tijela jer samo sebe nije ni stvorilo nego je dužno sebe cjeloživotno zdravstveno održavati i duhovno usavršavati. Nema budućnosti ona civilizacija koja zakonski dopušta ubojstvo djeteta u majčinoj utrobi. 

Kako da se nerođeno dijete odupre majci koja ga ne želi ni vidjeti i liječniku koji ga želi ubiti. Zaključno, čovjek nema pravo ubiti sebe, a ni drugoga. I zato u Bibliji piše: Ne ubij! Ova Božja zapovijed upućena ljudima s gore Sinaj odnosi se na sva ljudska bića. Onaj koji ubije postaje i ostaje ubojica. Nositeljica ljudskoga ploda koja zatraži i pristane na dokinuće života svojega nerođena djeteta postaje suubojica, a liječnik koji to učini ubojica. U svem tom najviše je podbacilo pravo koje je reguliralo mnoge vidove ljudskoga življenja, ali nije reguliralo pravo na život začetoga ljudskoga bića. Pravo kao disciplina je zakonski dopustilo liječnicima da mogu prekinuti trudnoću nositeljice ljudskoga ploda do desetoga tjedna prenatalne faze ne davši nerođenu djetetu nikakvo pravo na život. Svako začeto ljudsko biće ima pravo na život. Za ubijanje nerođene djece velika je krivnja i na političarima koji predlažu zakone i parlamentarcima koji u ime naroda usvajaju zakone kojima daju pravo liječnicima da ubijaju nerođenu djecu. Poziv svih liječnika je da liječe ljude, a ne da ih ubijaju. 

U svim ovdje razmatranim rječnicima pojam rođenja veže se i uz biljke i životinje, što je pogrešno. Samo se ljudska bića rađaju. Za biljke i životinje postoje izrazi za početak i kraj njihova života u svim slavenskim jezicima, pa tako i u hrvatskom. Biljke mogu klijati (proklijati), nicati (niknuti) i na kraju venuti (uvenuti), sušiti (osušiti) se, žutjeti (požutjeti). I za životinje postoje izrazi za početak i kraj njihova života: teliti (oteliti) se, ždrijebiti (oždrijebiti) se, janjiti (ojanjiti) se, kotiti (okotiti) se, lêći (ìzlēći) se… i na kraju ugibati (uginuti) i donekle pogrdno crkavati (crknuti), krepavati (krepati). U Rječniku hrvatskoga jezika navedeno je da je početak (začetak) života biljaka izniknuće, a kraj uvenuće. [10: 1446] U Velikom rječniku hrvatskoga standardnog jezika navedeni su izrazi za kraj života biljaka (uvenuće) i životinja (uginuće). [14: 1784] U većine razmatranih rječnika piše da je smrt kraj života, ne samo za ljudska bića nego i za biljke i životinje. Imajući u vidu prvotno značenje riječi smrt ona se može vezati samo za ljude, dakle za bića koja imaju dušu, biljke i životinje nemaju dušu, stoga ljudi umiru, biljke i životinje ugibaju.

   Slijede navodi iz dvanaest rječnika hrvatskoga jezika. U njih devet je navedeno da život traje od rođenja do smrti, umjesto od začeća do smrti. Evo tih navoda:

  • žìvot, živòta m. – žitak, žiće [6: 872]
  • žìvot, živòta m. – stańe, oblik u kojem se živi; živľeńe, žitak, žiće; suprotno je smrt. [9: 432]
  • žìvot m <gen. jd živòta> 1.a. stanje bića od rođenja do smrti, ukupnost funkcija individualizirane i organizirane tvari…; opr. smrt. [1: 871]
  • žìvot m 1. stanje bića od rođenja do smrti – vita, -ae [7: 3115]
  • žìvot m [G živòta, mn živòti, G živótā] 1. biol stanje od rođenja ili izniknuća do smrti ili uginuća biljnoga ili životinjskog organizma i ljudi, a svojstven mu je rast, očuvanje morfološko-funkcionalne individualnosti, razmnožavanje te prilagođivanje okolini i drugim organizmima… [10: 1446]
  • žìvot im. m. [G živòta; mn. N živòti, G živótā] 1. stanje bića od rođenja do prestanka svih životnih funkcija organizma… [4: 1509]
  • žìvot m < G. živòta, G mn živótā > 1.a. stanje bića od rođenja do smrti, ukupnost funkcija individualizirane i organizirane tvari…; opr. smrt. [2: 1867]
  • žìvot 1. (stanje živih bića) [8: 1602]
  • žìvot im. m. [G živòta; mn. N živòti, G živótā] 1. stanje bića od rođenja do prestanka svih životnih funkcija organizma… [13: 928]
  • žìvot m. (gen. jd. živòta) – 1.a. stanje bića od rođenja do smrti,… [12: 1809]
  • žìvot im. m. [G živòta; mn. N živòti, G živótā] 1.b. skup događanja koji ispunjaju vrijeme između rođenja i smrti… 1.a. sama činjenica da tko živi od začetka do smrti, uginuća ili uvenuća [život čovjeka / životinje / biljke]… [14: 1784]

 

Mentis i mertis

Prije oko četiri tisuće godina u područjima prednje Azije živjeli su brojni narodi koji su vjerovali da postoje dva duha kojima su se ljudi utjecali u potrebi, čak su im i žrtve prinosili. Jedan duh je bio duh dobra (mentis), a drugi duh zla (mertis). Svako zrelo ljudsko biće imalo je izbor: hoće li se utjecati bogu dobra ili bogu zla. Čak je postojala i mogućnost da se od jednoga boga otkloni i drugomu prikloni. Za takvo poimanje duhovne zbilje bio je zaslužan Zarathustra koji je navodno rođen prije tri i pol tisuće godina u mjestu Raj, na sjeveru današnjega Irana, a zapravo u hrvatskoj prapostojbini Harvatiji koja se je prostirala od gorja Zagros pa na istok sve do Kandahara u današnjoj Afganiji, kasnije pod imenom Mitanija i na zapad od Zagrosa pa sve do sirijske obale. U Zarathustrinoj dualističkoj religiji oba su duha dignuta na razinu božanstava, duh dobra je postao Mazda (bog dobra, svjetla, života), a duh zla je postao Ahriman (bog zla, tame, smrti). Mazda je bio simboliziran bijelom bojom, a Ahriman crvenom bojom. 

Nas ovdje zanimaju samo dvije riječi iz Zarathustrine religije: mentis i mertis. Riječ mentis je zadržana samo u jezicima proisteklima iz štokavskoga narječja i to u glagolima màntati (‘manta mi se’), smàntati (‘vino ga je smantalo’) i zamàntati se (‘zamantalo mi se je’) u kojima je u odnosu na izvornu riječ došlo do supstitucije vokala u osnovi riječi (ment-is > mant-ati). Riječ mentis postojala je u latinskom jeziku u nominativnom obliku mens (< mentis), gen. mentis (hrv. ‘duh, duša’). Na obličnu osnovu ment- dodan je tvorbeni nastavak -alis za tvorbu latinskoga pridjeva (ment-ālis) koji je kao međunarodnica ušao u mnoge jezike, pa tako i u hrvatski jezik u prilagođenu obliku mèntālan, dakle u obliku tvorenu nastavkom -an (mental-an), s dvama značenjima: 1. koji se odnosi na duh (dušu), duhovni, duševni; 2. koji se odnosi na um i intelekt, umni, intelektualni. Od latinskoga pridjeva mentalis tvorena je u njemačkom jeziku imenica Mentalität koja je preuzeta u hrvatski jezik također kao imenica mentalìtēt, s dvama značenjima: 1. duhovno stanje i ukupnost duhovnih obilježja čovjeka; 2. umna (intelektualna) moć (sposobnost) čovjeka.

U indoeuropske riječi mertis u latinskom jeziku je došlo do supstitucije osnovnoga vokala (mertis > mortis), nakon čega su u nominativnom obliku iz postave ispala dva segmenta -ti- (mortis > mors), u genitivu bez promjene, dakle nom. mors, gen. mortis. Od imenice mertis tvoren je pridjev mort-us, a od toga pridjeva novi pridjev mort-ālis čija se osnova nalazi u imenici mortalìtēt i u pridjevu postmòrtālni. Imenica mors (< mortis) nalazi se u svim romanskim jezicima u značenju ‘smrt’ (fr. mort, kat. mort, port. morte, rum. moarte, šp. muerto, tal. morte…).

Riječ mertis je zastupljena i u svim slavenskim jezicima (brus. smerc’, bug. sm’rt, hrv., srp., slv. i češ. smrt, polj. śmierć, rus. i ukr. smert’, slč. smerť…) u kojima je doživjela više promjena nego u romanskim jezicima. U riječi mertis došlo je do zamjene (supstitucije) kratkih prednjojezičnih vokala (e, i) u obama slogovima (mer-tis) ultrakratkim prednjojezičnim vokalom ь (jer) i do elizije posljednjega suglasnika s u fonološkoj postavi (mertis > mьrtь). Slavenska riječ u značenju smrti kao kraja života ima i prefiks s koji je nastao od starijega prefiksa sun- (< sun-mertis) nakon zamjene (supstitucije) stražnjojezičnoga kratkoga vokala u ultrakratkim vokalom ъ (jor) i elizije labiodentala n u prefiksu zbog sljedećega glasa bilabijalnoga m u suglasničkoj skupini -nm- (sun > sъn > sъ > s) pa je tako od stare prefigirane riječi sunmertis nastala hrvatska riječ smrt koja je u starohrvatskom glasila sъmьrtь. Razvoj riječi smrt je tekao ovako: sunmertis > sъnmьrtь > sъmьrtь > smrt.

U slavenskim jezicima riječ mentis je zamijenjena riječima duh i duša. Monoteističke religije (judaizam, kršćanstvo i islam) uče da duh (duša) dobre osobe u trenutku prestanka života odlazi u raj (paradiso, dženet) k bogu dobra, a duh (duša) zle osobe odlazi u pakao (inferno, džehenem) k bogu zla.

Zbog svega prethodno rečenoga jedino je ispravno riječ smrt vezati uz prestanak življenja samo ljudskih bića. Dakle, ljudi umiru, biljke i životinje ugibaju.

 

Izvori

[1] Anić, Vladimir: Rječnik hrvatskoga jezika, Novi Liber, Zagreb, 11991. i 21994. 

[2] Anić, Vladimir: Veliki rječnik hrvatskoga jezika, Novi Liber, Zagreb, 2003. 

[3] Gluhak, Alemko: Hrvatski etimološki rječnik, August Cesarec, Zagreb, 1993. 

[4] Hrvatski enciklopedijski rječnik, Novi Liber, Zagreb, 2002. 

[4] Hrvatski jezični savjetnik, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje / Pergamena / Školska knjiga, Zagreb, 1999. 

[6] Iveković, Franjo – Broz, Ivan: Rječnik hrvatskoga jezika, tom 2., Zagreb, 1901. 

[7] Marević, Jozo: Hrvatsko-latinski enciklopedijski rječnik, tom 2., Školska knjiga, Zagreb, 1997. 

[8] Osmojezični enciklopedijski rječnik, tom 8., Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2010.

[9]  Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, tom. 23., JAZU, Zagreb, 1975. /76.

[10] Rječnik hrvatskoga jezika, Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Školska knjiga, Zagreb, 2000. 

[11] Skok, Petar: Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, 1. – 4., Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1971. – 1974. 

[12] Šamija, Ivan Branko: Rječnik jezika hrvatskoga, Društvo Lovrećana i Markulin, Zagreb, 2012.

[13] Školski rječnik hrvatskoga jezika, Školska knjiga, Zagreb, 2012. 

[14] Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika, Školska knjiga, Zagreb, 2015. 

[15] Veliki školski leksikon, Školska knjiga, Zagreb, 2003.

[16]  Andreičin, Ljubomir – Georgiev, Ljuben – Ilčev, Stefan  – Kostov, Nikola – Lekov, Ivan – Popov, Dimit’r – Stojkov, Stojko – Todorov, Cvetan: B’lgarski t’lkoven rečnik, Nauka i izkustvo, Sofija, 42012. 

[17] Barščèŭskaja, A. L. – Barščèŭski, L. P.: Arfagrafičny sloŭnik belaruskaj movy, Radyëla-pljus, Minsk, 2010.

[18] Belić, Aleksandar (ur.): Rečnik srpskohrvatskog književnog i narodnog jezika, 1. – 20…, Srpska akademija nauka i Institut za srpskohrvatski jezik, Beograd, 1959. – 2017…

[19] Boryś, Wiesław: Etymologie słowiańskie i polskie, Instytut slawistyki Polskiej akademii nauk, Warszawa, 2007. 

[20] Boryś, Wiesław: Słownik etymologiczny języka polskiego, Wydawnictwo Literackie, Kraków, 2005.

[21] Boryś, Wiesław – Popowska-Taborska, Hanna: Słownik etymologiczny kaszubszczyzny, Polska akademia nauk, Instytut slawistyki, Warszawa, 1. – 5., 1994. – 2005.

[22] Brückner, Aleksander: Słownik etymologiczny języka polskiego, Wiedza Powszechna, Warszawa, 1989.

[23] Długosz-Kurczabowa, Krystyna: Słownik etymologiczny języka polskiego, Wydawnictwo Naukowe PWN, Warszawa, 2006.

[24] Evgen’eva, A. P.: Malyj akademičeskij slovar’ russkogo jazyka, 1. – 4., Institut russkogo jazyka, Moskva, 1981. – 1984.

[25] Efremova, Tat’jana Fedorovna (ur.): Tolkovyj slovar’ služebnyh častej reči russkogo jazyka, Russkij jazyk, Moskva, 2001. 

[26] Ganyč, D. I. – Olijnyk, I. S.; Rosijs’ko-ukrajins’kyj i ukrajins’ko-rosijs’kyj slovnyk, MP Feniks, Kyjiv, 61995.

[27] Grabčikov, S. M.; Slovar’ belorussko-russkij – russko-belorusskij, Paradoks, Minsk, 2002.

[28] Kuznecov, Sergej Aleksandrovič (ur.): Bol’šoj tolkovyj slovar’ russkogo jazyka, Norint, Sankt Peterburg, 11998.

[29] Machek, Václav: Etymologický slovník jazyka českého, Academia, Nakladatelství Československé akademie věd, Praha, 1971.

[30] Ožegov, S. I.  – Švedova, I. Ju; Tolkovyj slovar’ russkogo jazyka, Rossijskaja akademija nauk, Institut russkogo jazyka im. V. V. Vinogradova, Moskva, 42001.

[31] Rečnik srpskohrvatskoga književnog jezika, 1. – 6., Matica srpska, Novi Sad, 1967. – 1975. 

[32] Slovar slovenskega knjižnega jezika, 1. – 5., Slovenska akademija znanosti in umetnosti, Znanstveno raziskovalni center SAZU – Inštitut za slovenski jezik Frana Ramovša Ljubljana, 1970. – 1991.

[33] Slovenski pravopis, Slovenska akademija znanosti in umetnosti – Znanstvenoraziskovalni center SAZU, Inštitut za slovenski jezik Frana Ramovša, Ljubljana, 62001.

[34] Slovník slovenského jazyka, 1. – 6., Slovenská akadémia vied, Bratislava, 1959. – 1968.

[35] Slovník spisovného jazyka českého, 1. – 4., Academia, Nakladatelství Československé akademie věd, Praha, 1971.

[36] Snoj, Marko: Slovenski etimološki slovar, Mladinska knjiga, 1997.

[37] Tlumačal’ny sloŭnik belaruskaj literaturnaj movy, Belaruskaja èncyklapedyja, Minsk, 42005.

[38] Tolkoven rečnik na makedonskiot jazik, 1. – 6., Institut na makedonskiot jazik „Krste Misirkov“, Skopje, 2003. – 2014.

[39] Uniwersalny słownik języka polskiego, 1. – 4., Wydawnictwo naukowe PWN, Warszawa, 2003. 

[40] Ušakov, D. N. i dr.: Tolkovyj slovar’ russkogo jazyka, 1. – 4., Moskva, 1935. – 1940., reprint 2012.

[41] Velykyj tlumačnyj slovnyk sučasnoj ukrajins’koj movy, VTF Perun, Kyjiv, 22004. 

[42] Vujanić, Milica – Gortan-Premk, Darinka – Dešić, Milorad – Dragićević, Rajna – Nikolić, Miroslav – Nogo, Ljiljana – Pavković, Vasa – Ramić, Nikola – Stijović, Rada – Radović-Tešić, Milica – Fekete, Egon: Rečnik srpskoga jezika, Matica srpska, 22011., Novi Sad.

[43] Wielki słownik ortograficzny języka polskiego, Wydawnictwo naukowe PWN, Warszawa, 22006.

 

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr