“Devedesetih godina prošlog stoljeća jedna poznata ekologistička organizacija zahtijevala je da djeca traže od hrvatske vlade zabranu plastičnih vrećica. No, mnogo važnije, proglašavala je PVC [(poli(vinil-klorid)] najopasnijom plastikom. Naši političari su povjerovali u njihove argumente i zatvorili tvornice u Kaštel Sućurcu i Zadru. Danas je plastična stolarija najbolje rješenje za prozore i slične elemente u zgradama”, objašnjava za Narod.hr prvi profesionalni nastavnik s područja proizvodnje plastičnih i gumenih dijelova, prof. emeritus Igor Čatić s Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu.
U povodu 50. obljetnice osnivanja usmjerenja „Prerada polimera“ na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, održan je 9. rujna 2022. skup „Plastika – jučer, danas, sutra“. Tijekom savjetovanja pozornost bila je podjednako usmjerena na daljnji razvoj proizvodnje plastike i plastičnih proizvoda te gospodarenju s plastičnim otpadom. Krajem listopada 2022. oglasila se glasovita organizacija za zaštitu okoliša Greenpeace, sponzoriranim člankom (Midas) pod znakovitim naslovom Recikliranje plastike je “fikcija”. U povodu navedenog savjetovanja i spomenutog članka obratili prof. Čatiću. On je osmislio i program navedenog savjetovanja. Tema našeg razgovora bio je i novi model odvoza otpada u Zagrebu.
> Prof. Igor Čatić: ‘Višak’ informatike može biti štetan za dječji razvoj
Narod.hr: Započet ćemo razgovor o novom modelu odvoza otpada u Zagrebu kojeg je gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević (Možemo) uveo od 1. listopada 2022. Kako Vi vidite to rješenje gospodarenja otpadom u Zagrebu, uključivo plave ZG-vrećice?
Prof. Čatić: Odgovor je vrlo kratak. Pogledajte otpad na ulicama i sve će vam biti jasno. Jedno je aktivističko ukazivanje na problem(e). Potpuno su drugo, konkretna rješenja. Osim toga treba poznavati hrvatske nazive za osnovne pojmove koji su povezani s područjem gospodarenje otpadom.
Narod.hr: U čemu je razlika između vreća i vrećica?
Prof. Čatić: Prema veličini i obliku treba razlikovati vreće, vrećice (umanjenicu ,deminutiv) od vreća, te torbe. Prema obujmu i karakteristikama za vreće, ispravno bi bilo za plavo rješenje, ZG-vreće. Te vreće namijenjene su mješovitom otpadu. To znači da se u vreću stavljaju različiti proizvodi, frakcije. Pri razvrstavanju se ne miješa otpad.
Narod.hr: Možete li navesti postojeće osnovne postupke oporabe plastičnog otpada?
Prof. Čatić: Divnu riječ za gospodarenje otpadom, oporaba, uveo je devedesetih godina prošlog stoljeća vrhunski hrvatski jezikoslovac, prevoditelj i informatolog prof. Bulcsú László. Postoji mehaničko i kemijsko recikliranje te energijska oporaba. Obično se mehaničko recikliranje skraćuje u recikliranje. A energijska oporaba je spaljivanje.
Narod.hr: Vi godinama pratite djelovanje raznih organizacija koje se bore među ostalim i protiv plastike. Jedna od njih je i Greenpeace. I vrlo često reagirate. Stoga ste već 2008. objavili knjigu Vaših izabranih tekstova pod naslovom Tehnika- zaštita okoline i zdravlja. Što zamjerate organizacijama koje se trude da se da se čuva okoliš?
Prof. Čatić: Zamjeram im nedovoljno poznavanje osnovnih pojmova, nepouzdanost podataka i njihovo financiranje. Koje se troši na promicanje stavova koje određuju, zovem ih dečki. Primjer je s donošenje Europske direktive iz lipnja 2019. Recenzirao sam završni prijedlog o zabrani određenog broja proizvoda. Odvojit ću tri primjera. Vrećice, slamke i opuške cigareta. Nisu zabranjene plastične vrećice, već samo jedna debljina, ona od 15 do 50 mikrometara. No, zato se sve učestalije naplaćuju tzv. „vrlo tanke vrećice“. Nekada se u dućanima dobivala „ambalaža“. U mojoj mladosti, bio je to papir. Danas je često prevučen slojem plastike. A zamašćeni papir nije podoban za recikliranje. Vreće ili torbe, nastoji se proizvoditi sa što višim udjelom reciklata. Službeno su zabranjene plastične slamke.
> Prof. Igor Čatić: ‘Moralna vertikala’ uvela cenzuru – nitko nema pravo zabraniti mi da se potpisujem kao član Vijeća
Nitko ne objašnjava da postoji izuzetak. Hrvatski je vrlo bogat jezik i omogućuje precizno razlikovanje. Za plastične slamke postoji zakonski izuzetak, bolesnici koji mogu samo srkati, smiju ih rabiti. Sada se često za pijenje rabe papirnate slamke. I zbog njih se sijeku šume. A o ukusu da se i ne govori. Prijedlog je, zabraniti pijenje bilo kakvih tekućina sa slamkama. I tu postoji izuzetak koji bi trebalo ozakoniti. Plastične slamke dopustiti za srkanje koktela. Jasno uz odgovarajuće nadoknadu za gospodarenje tim otpadom. Što se dogodilo s plastičnim opušcima? Sastali se „dečki“ u Davosu, pristali platiti odgovarajući porez i zabrana je izbrisana.
Narod.hr: Mnoge organizacije „zaštitara“ poduzimaju akcije za uklanjanje plastike iz njihovog, recimo otočkog mjesta. Je li stvarno uklanjanju svekoliku plastiku?
Prof. Čatić: Osnovni problem je što „zeleni“ napadaju plastiku. Oni praktički nikada ne vide plastiku, već plastične proizvode. Usredotočeni su na nekoliko zabranjenih proizvoda. Je su li aktivisti uklonili npr. iz otočkih mjesta stakloplastične i samo plastične čamce?
Narod.hr: Vi i Vaši suradnici tvrdite da će se ovako veliki rast proizvodnje plastike te plastičnih i gumenih dijelova i dalje nastaviti. Istodobno, tijekom pandemije izazvane virusom SARS 19 moglo se čuti i vidjeti pobunu aktivista protiv plastike. Vi ste bili jedan od onih koji su ukazivali na nužnost plastičnih proizvoda u medicini. Možete li čitateljima objasniti zašto je tako?
Prof. Čatić: Htjeli priznati ili ne mi smo iz Željeznog doba ušli krajem 20. stoljeća u Plastično doba. Po obujmu je plastika već sada dvostruko veća od čelika. Godine 1950. proizvodnja fosilne plastike iznosila je 1,5 a 2019. 368 milijuna tona. Povećanje je u razdoblju od 70 godina 245 puta. Od toga na bioplastiku otpada oko 2 do 2,5 posto. Bez plastike nema suvremene civilizacije, posebno ne medicine. Valja oprimjeriti. Tijekom pandemije, popularne korone,
potrošeno je više od 10 milijardi jednokratnih plastičnih šprica. Plastičnih maski za lice trošilo se 129 milijardi mjesečno ili 430 milijuna dnevno (svega oko 5 % potreba čovječanstva). Valja pridodati plastičnu odjeću, epruvete za testiranje i ostali pribor.
> Zbog vrećica za smeće kaznena prijava protiv Tomaševića, poziv građanima da čuvaju račune
> Tomašević izmjenom uvjeta odlaganja otpada u Zagrebu neke diskriminirao?
Narod.hr: Vratimo se na organizacije koje se bore protiv plastike, umjesto konkretnih plastičnih proizvoda. Nedavno je Greenpeace objavio tekst Recikliranje plastike je “fikcija”. Tvrde da je reciklat skuplji od izvornog plastičnog materijala i da se ne isplati reciklirati.
Prof. Čatić: Plastični otpad jeste veliki društveni problem. Treba ga rješavati u pravilu energanama na plastični otpad. Samo se dio se može ekonomski opravdano (mehanički) reciklirati. Poput popularnog PET-a [(poli(etilen- tereftalat)]od kojeg su načinjeni plastični dresovi hrvatske nogometne reprezentacije za Katar.
Narod.hr: Jesu li dostupni tekstovi skupa Plastika – jučer, danas, sutra?
Prof. Čatić: Jesu na https://zg-magazin.com.hr/skup-plastika-jucer-danas-sutra-sazetci-predavanja/ ali i prezentacije.
Narod.hr: Želite li ukazati na još neki problem povezan sa zaštitom okoliša.
Prof. Čatić: Devedesetih godina prošlog stoljeća jedna poznata ekologistička organizacija zahtijevala je da djeca traže od hrvatske vlade zabranu plastičnih vrećica. No, mnogo važnije, proglašavala je PVC [(poli(vinil-klorid)] najopasnijom plastikom. Naši političari su povjerovali u njihove argumente i zatvorili tvornice u Kaštel Sućurcu i Zadru. Danas je plastična stolarija najbolje rješenje za prozore i slične elemente u zgradama.
Čini se da netko tko financira te organizacije smisli ključnu propagandnu poruku. Kako bi skrenuo pozornost s drugih, važnijih problema. Na primjeru Netflixovog emitiranja filma Don’t look up (Ne gledaj gore) uveo sam ove godine pojam informacijskog otpada. Film se počeo emitirati 24.12.2021. U prva četiri tjedna potrošeno je za gledanje tog filma 150 milijuna sati. Ekvivalent? Oko 4.200 tona plastičnog otpada. Do kolovoza 2022 . na gledanje filma potrošeno je 322 milijuna sati. Gdje su sva ostala strujanja (streaming) s platformi, društvenih mreža itd. A što nas čeka tek s digitalizacijom svega i svačega i zelenom tranzicijom. Treba pridodati dva važna izvora budućeg materijalnog otpada. Onaj od solara i vjetroelekrana. O tim vrstama otpada ni riječi.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
Tekst se nastavlja ispod oglasa
