Prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander o aferi Zambija: A kako su djeca?

flander
Montaža: Narod.hr, izvor: Fah, iStock

Prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, klinička psihologinja i psihoterapeutkinja, koja se već trideset godina bori za zaštitu djece i njihova prava osvrnula se na aktualnu aferu Zambija i postavlja važno pitanje: A kako su djeca? Naglašava kako se kod priča o posvajanju opet događa da pričamo o svemu drugome osim o djeci. Ističe i nekoliko problematičnih aspekata u aferi Zambija.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Gordana Buljan Flander, psihologinja i psihoterapeutkinja, osnivačica i bivša ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba. Utemeljiteljica je Hrabrog telefona, koji postoji dvadeset jednu godinu i tijekom toga razdoblja odgovorio je na više od 200.000 dječjih poziva.

>Aktivist za dječja prava iz Konga: Ne možeš s djetetom u Zambiju. Službenici koji to dopuštaju dio su mafije
>Dr. Markić: Tomašević laže o svojim vezama s transseksualnim vijećnikom Noom Kraljević, a Grlić Radman pomaže Možemo

Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, na čijem je čelu bila, u svjetskim je razmjerima bila nositelj najbolje multidisciplinarne prakse i primjer rada s djecom. Buljan Flander dala je ostavku na mjesto ravnateljice 2021. godine, a potom je dala i otkaz nakon medijske hajke pokrenute serijom tekstova novinarke Jelene Jindre.

Medijska hajka dogodila se po dolasku ekstremno lijeve stranke Možemo na vlast u Zagrebu, a Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba je institucija kojoj je osnivač Grad Zagreb. O tome više možete pročitati ovdje.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Osvrt prof. dr. sc. Gordane Buljan Flander o aferi Zambija prenosimo u cijelosti.

”Kao i mnogo puta zadnjih godina, i u slučaju „posvajanja iz DR Konga“ još jednom se događa da na temu zaštite djece pričamo o svemu drugom osim o djeci. Umjesto o potrebama djece za obitelji, govori se o potencijalnim posvojiteljima i njihovim pravima i potrebama, te kakvu djecu u Hrvatskoj nisu mogli dobiti, a kakvu mogu u Kongu.

”Posvojiteljstvo nije priča o herojstvu posvojitelja”

Potencijalne posvojitelje se veliča kao heroje i dobročinitelje koji svojom plemenitošću spašavaju djecu od rata, siromaštva iz DR Kongoanskih sirotišta. A posvojiteljstvo nije priča o herojstvu posvojitelja nego o želji i potrebi da ostvare roditeljstvo ili prošire
vlastitu obitelj (ukoliko već imaju dijete/djecu). Jednom kada ova i druga posvojena djeca pročitaju vidjet će da je život s njima predstavljen kao čin velikog dobročinstva „heroja“ posvojitelja, a ne ostvarenje njihove želje za roditeljstvom. A termin sirotište dodatno pojačava „herojstvo“ i „plemenitost“ potencijalnih posvojitelja.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kao stručnjakinja koja radim s roditeljima, djecom, posvojiteljima, pitam se koliko su potencijalni posvojitelji o kojima se piše bili svjesni svojih želja, očekivanja, jesu li im želje realne, s obzirom da prema dostupnim informacijama iz medija neki od njih nisu ušli u registar posvojitelja, odnosno nisu imali konačnu odluku stručnog tima da su podobni za posvojenje. Prema podacima iz medija dva para su tek u postupku uvrštavanja u registar posvojitelja u Hrvatskoj.

Kako je netko tko je tek u postupku može biti podoban za posvojenje?

Moram priznati da ne razumijem na koji način situacija da je netko u postupku daje legitimitet ljudima koji žele posvojiti djecu podoban za posvajanje. Ako je neko započeo s postupkom dobivanja vozačke dozvole, znači li to da i prije dobivanja vozačke dozvole može voziti auto? Ili će biti sankcioniran za vožnju bez vozačke dozvole?

Ukoliko kao sudski vještak vještačim roditeljske kompetencije, ogromna je razlika ako su roditelji u postupku vještačenja nego ukoliko im je izdat vještački nalaz i mišljenje. Sve dok su u postupku vještačenja postoji mogućnost da završni nalaz pokaže da IMAJU ili NEMAJU roditeljske kompetencije. Pa da povučemo onda paralelu – sve dok je neko u postupku obrade za uvrštavanje u registar posvojitelja postoji mogućnost da završno mišljenje bude da su PODOBNI ili NEPODOBNI za posvojitelje. Ili neki sebi uzimaju za pravo da baš njima takva procedura nije potreba i da se na njih ne odnosi?!

Tekst se nastavlja ispod oglasa

”Prema toj djeci je doslovno počinjen separacijski zločin”

Sve ove dane dok čitam o ovom slučaju pitam se kako je toj djeci koja su, pretpostavljamo, izdvojena iz obitelji, smještena u nekom domu za djecu s novim ljudima, zatim izdvojena iz tog doma, predana novim ljudima (potencijalnim posvojiteljima) koji govore novi jezik, u novu zemlju u hotelu u kojem se govori treći jezik, pa ih se naglo odvojilo i od tih ljudi, nisu vraćena u svoju zemlju nego su zadržana u svojevrsnoj detenciji. Pretpostavljam da trenutno u stranoj zemlji u kojoj se govori njima nepoznatim jezikom, ne mogu kontaktirati ni s posvojiteljima, niti s biološkim roditeljima, niti s institucijom u kojoj su bili.

Prema toj djeci je doslovno počinjen separacijski zločin, pucano im je u glavu i dušu nekoliko puta. Djeca su kažnjena za situaciju gdje su novi potencijalni posvojitelji optuženi za trgovinu djecom u pokušaju i krivotvorenje dokumenata. Ta djeca su nigdje, doslovno u limbu u koji ih je dovelo kršenje uzusa i procedura kako bi odrasli došli do cilja i zadovoljavali svoje potrebe, a ne potrebe djece.

A gdje je period adaptacije?

A kakvo će tek biti psihičko stanje te djece ako i kada dođu u Hrvatsku nakon još jedne u nizu traumatskih separacija kada su i oni i potencijalni posvojitelji visoko traumatizirani.
Pitam se da li su ova djeca ikada prije vidjela svoje potencijalne posvojitelje, jesu li imali bilo kakav period adaptacije, tko ih je i kako pripremio za posvojenje. Prilikom svakog posvojenja izuzetno je važan period adaptacije djece na svoje posvojitelje, a kako bi i posvojitelji vidjeli da li su „kliknuli“.

Što ako djeca ne odgovaraju očekivanjima i željama posvojitelja?

Jer kada jednom dođu u Hrvatsku što će biti s tom djecom ako ne odgovaraju očekivanjima i željama posvojitelja? Posebno ako posvojitelji nisu prošli stručnu multidisciplinarnu obradu i sve procedure kroz koje postaju svjesni jesu li njihova očekivanja realna, koje su roditeljske kompetencije potrebne za zdravo odrastanje djece, kako razvijati sigurnu privrženost…

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Što ako se pokaže da dijete ima neke razvojne teškoće, organske ili nasljedne bolesti i slično? U nacionalnim posvojenjima je postupnost vrlo bitna jer se znalo dogoditi da kada potencijalni posvojitelji upoznaju dijete nakon što nekoliko puta provedu neko vrijeme s njim shvate da to nije ono što su očekivali.

To dijete onda ima šansu biti posvojeno od druge osobe s kojom će „kliknuti“ i koja će odgovarati upravo na njegove emocionalne i razvojne potrebe.

Veliki broj svjedočenja govori na romantiziran i idiličan način o posvojenjima npr. da su im djeca odmah pohrlila u zagrljaj, zvali ih mama i tata i željeli odmah ići s njima u njihov dom. To uopće ne znači da su djeca i posvojitelji odmah kliknuli nego znači da ta djeca koja nemaju stabilnu figuru privrženosti mogubiti traumatizirana svojim prethodnim životnim iskustvom, imaju neselektivnu privrženost i neselektivno traže pažnju na svoj način. Ne trebamo se zavaravati, trebat će proći vremena da djeca razviju sigurnu privrženost i povjerenje u svoje roditelje koji su ih posvojili.

”Ova afera je naštetila ne samo četvero djece o kojima pišemo nego i drugoj posvojenoj djeci iz međudržavnih posvojenja”

Nažalost, ova afera je naštetila ne samo četvero djece o kojima pišemo nego i drugoj posvojenoj djeci iz međudržavnih posvojenja, ali i svoj djeci koja tek trebaju biti posvojena. Ne zaboravimo da je stres manjinskog posvojenog djeteta još i veći nego kod nacionalnih posvojenja, a sad je dodatno cijela procedura obojena sudskim postupcima za trgovinu djecom u pokušaju i krivotvorenjem dokumenata.

Roditeljima usvojene djece je oduzeto pravo da im na svoj način, prilagođeno njihovoj dobi i razvojnim specifičnostima i u vrijeme kada je dijete zrelo za to, a nakon što je uspostavljen odnos povjerenja objasne posvojenje i sve što svako pojedinačno dijete u skladu sa svojim potrebama treba znati o tome”.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.