Iako se ZAVNOH svega jednom spominje i to u Izvorišnim osnovama RH (ne u temeljnim), i to u dijelu Ustava koji se bavi taksativnim nabrajanjem povijesnog prava na državnu samobitnost Hrvata zajedno sa kneževinama, kraljevstvima, hrvatsko-ugarskom unijom, pa nagodbom, pragmatičkom sankcijom, Državom SHS itd. – dežurni antifašisti ga ni manje ni više proglašavaju temeljem Ustava RH. U cijelom tom nabrajanju ZAVNOH nije izdvojen po ničemu iz cjelokupnog kontinuiteta hrvatske povijesti. To govori i Ustav RH i Izvorišne osnove.
Usprkos tome, pozivanja na ZAVNOH ne prestaju, a njih demistificira i razotkriva u svom članku povjesničar prof. Goran Jurišić:
Dana 13. lipnja prije 1943. sastali su se u Otočcu članovi Komunističke partije Hrvatske (KPH), koji su pod monitoringom politbiroa CK KPJ održali komunističku skupštinu na kojoj su sudjelovali hrvatski i srpski partizani iz Hrvatske, koji su se sa Srbima iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Vojvodine, te slovenskim komunistima borili za oružano rušenje Nezavisne Države Hrvatske (NDH), za revolucionarno uništenje kapitalističkog sistema, te za instalaciju komunizma u Jugoslaviji.
Dvije godine nakon zločinačke boljševičke Oktobarske revolucije ruskih komunista je također u Moskvi osnovana Komunistička internacionala (Kominterna), na kojoj su se okupili komunisti iz cijelog svijeta. Kominterna je komunistima udijelila zadatak da u svojim matičnim državama osnuju komunističke partije za preuzimanje vlasti u datom trenutku. (KPJ osnovana je 1919. godine).
Titov ratni zadatak – obnova Jugoslavije i rušenje Hrvatske
Kada je velikosrpska soldateska 18. travnja 1941. kapitulirala pred njemačkim osvajačem, šef politbiroa CK KPJ, Josip Broz Tito je na tzv. majskom savjetovanju u svibnju 1941. godine u Zagrebu pozvao jugoslavenske komuniste na ustanak kako bi se obnovila Jugoslavija. Tito je smatrao kako je pogodan trenutak za preuzimanje vlasti u interregnumu bezvlašća između kapitulacije Kraljevine Jugoslavije i etabliranja ustaškog režima u Zagrebu od 10. travnja.
Po svjedočenju reformiranog komuniste Mike Tripala (»Hrvatsko proljeće« 1989. Tripalo) je Titov ustanak u Srbiji doživio potpuni fijasko. Isto se dogodilo u Hrvatskoj gdje je šef hrvatske policije i obavještajne službe NDH, Eugen Dido Kvaternik, do kraja 1941. razbio sve ćelije komunističke partije. (»Hebrang«, Z.I.Vonta) Tek nakon Kvaternikove protestne ostavke u listopadu 1942. godine zbog pasivne poglavnikove antikomunističke politike 1943. godine rasplamsao se ustanak komunista u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Najžešće bitke između partizana i ustaša vodile su se upravo u Bosni gdje su komunisti 29.11.1943. na zasjedanju AVNOJ obnovili Jugoslaviju. Hrvatski i srpski komunisti iz Hrvatske su na 3. zasjedanju ZAVNOH-a u Topuskom 8. svibnja 1944. osnovali Federalnu Državu Hrvatsku kao republiku Hrvata i Srba iz Hrvatske u Jugoslaviji.
Bez rušenja NDH partizani ne bi mogli obnoviti predratnu Jugoslaviju, te ne bi mogli do kraja izvršiti zadatak Kominterne iz 1919. godine da instaliraju komunizam u Jugoslaviji.
Zašto se ZAVNOH ne zove Hrvatsko vijeće nego Zemaljsko vijeće treba tražiti u pravnom tumačenju: »zemlja« ima pravni status pokrajine, a ne države, čime su hrvatski komunisti u samom startu dali do znanja kako Hrvatska neće biti država nego obična pokrajina u Jugoslaviji koja će nositi formalni atribut republike, na početku »narodne«, poslije »socijalističke«. (U Njemačkoj se, na pr. pokrajina Hessen zove Land Hessen, ili u prijevodu, Zemlja Hessen.) To što su vijećnici ZAVNOH-a osnovanu hrvatsku republiku nazvali Federalnom Državom Hrvatskom bio je dobar komunistički trik komunista da do kraja rastoče NDH i da u partizanske redove komunisti pridobiju što više hrvatskih antifašista koji su bili nekomunisti i kojima je Hrvatska ležala na srcu, dok su zbog diktature kralja Aleksandra i smrtonosnog atentata na Stjepana Radića u jugoslavenskoj skupštini u Beogradu na Jugoslaviju gledali s velikom sumnjom. Međutim, komunisti su antifašiste i nekomuniste uspjeli savršeno prevariti.
ZAVNOH i komunisti – ustavni sudac Bartovčak postavlja pitanje legitimiteta
Po pravnom tumačenju bivšeg suca Ustavnog suda Republike Hrvatske doc. dr. sc. Zdravka Bartovčaka (objavljenom u jednom hrvatskom tjedniku) jugo-komunisti »narodno-oslobodilačku borbu« (NOB) shvaćali kao revoluciju za narodno oslobođenje od »ugnjetačkog kapitalizma«. Stručno-pravna analiza g. Bartovčaka pokazuje da je ZAVNOH bio predstavničko tijelo bez legitimiteta, jer »su skupovi ZAVNOH-a zapravo bili skupovi komunista, kojima je bio jedini cilj stvaranje komunističke države po uzoru na Oktobarsku revoluciju u Rusiji i stvaranje Sovjetskog Saveza. ZAVNOH nije bio nikakvo legalno tijelo vlasti hrvatskog naroda i buduće hrvatske države. To je ustvari bio vješti uvod u komunističku diktaturu koju su Tito i njegovi komunisti provodili više od 50 godina.«
Vijećnici ZAVNOH-a, da su, po pravnoj analizi g. Bartovčaka, bili određeni od komunista-revolucionara i samog vrha komunističke partije, da bi nakon toga, na formalno izvanpartijskim skupovima poput ZAVNOH-a bili »izabrani« komunisti zajedno s nekolicinom nekomunista iz frakcije Hrvatske seljačke stranke i srpske stranke iz Hrvatske.
Stručno-povijesna analiza daje još sumorniju sliku ZAVNOH-a: komunisti su na ZAVNOH-u formalno-pravno Srbima iz Hrvatske umjesto ustavnog statusa nacionalne manjine dali status naroda, čime su Hrvati svoj, ionako okrnjeni suverenitet, u Hrvatskoj dijelili sa Srbima. Franjo Tuđman uočio je ovu anomaliju sa ZAVNOH-a te ju je u ustavnim promjenama u prosincu 1990. godine dao ispraviti, iako je s druge strane nepotrebno u preambulu Ustava RH stavio ZAVNOH nasuprot NDH.
Ustavni sudac Bartovčak – u Ustav umjesto ZAVNOH-a treba ići antifašistička borba Hrvata
Dok je kreator ZAVNOH-a, ratni sekretar CK KPH Andrija Hebrang bio živ, moglo se još uvjetno i govoriti o (hrvatskom) antifašizmu, ali nakon što su ga ostali članovi politbiroa CK KPJ na čelu s Titom dali ubiti, ZAVNOH je definitivno boljševiziran, a Socijalistička Republika Hrvatska postala je 1947. godine boljševička pokrajina Jugoslavije s lokalnim komunističkim aparatčikom Vladimirom Bakarićem u Zagrebu. Jedino što u ZAVNOH-u vrijedi, a što je u proglas ZAVNOH-a ušlo zahvaljujući jedino Hebrangu, jest odrednica o građanskim i vjerskim pravima, koja su Titovi jugo-boljševici nakon 1945. gazili gdje su stigli. Sam je Tripalo u svojim memoarima priznao da se KPH nikada u svojoj povijesti, unatoč pokušajima, nije uspjela deboljševizirati, jer je Hebrang smijenjen 1944. godine, a Savka i Tripalo 1971. godine. Zahvaljujući Tuđmanovoj naklonosti prema svojim bivšim drugovima iz komunističke partije, koje 1990. nije lustrirao, danas Hrvatskom vladaju redom reformirani komunisti, koji su unazadili našu mladu državu, a u hrvatskom Ustavu imamo repove Oktobarske revolucije, koju na specifičan hrvatski, a ja bih osobno rekao, balkanski način obilježavamo službenim proslavama kao ovom od 13. lipnja.
I kao što reče uvaženi pravnik Bartovčak, umjesto ZAVNOH-a je u današnji Ustav naše Republike trebalo u preambulu staviti antifašističku borbu hrvatskog naroda, koja je imala puno veći značaj nego šačica komunista koja je osnovala ZAVNOH i AVNOJ. Uzrok velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku 1991. godine leži u Miloševićevoj politici, temeljenoj na pamfletu SANU, ali su jugoslavenski komunisti sa svojim partizanskim skupštinama glavni uzrok što su Hrvati morali pola stoljeća kasnije proći put do pakla i natrag.
Prof. Goran Jurišić
• Prof. Goran Jurišić, rođen je u Zagrebu 1968. godine. Od šestog mjeseca života do svoje 15. godine živi u Saveznoj Republici Njemačkoj. 1982. godine vraća se u rodni grad, u srednju školu, maturira 1986. godine. 1996. godine je diplomirao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. 1991. i 1995. godine sudjeluje u hrvatskom ratu za nezavisnost, a od 1995. do 1999. bio je honorarni suradnik novinara, urednika i ratnog reportera političkog magazina “Stern” iz Hamburga, Gabriela Grunera. Godine 2004. je suosnovao Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma, kojega vodi kao volonter.
Redovito objavljuje članke na temu politike i povijesti.
