Prof. Miliša: Nametnute podjele na urbane i zaostale sredine te progresivne političare i rigidne desničare

miliša režim
Foto: Narod.hr, Depositphotos; fotomontaža: Narod.hr

Samoproglašeni progresivci vide opasnost u desničarima konzervativnim političarima, ali ne i u lijevim ekstremistima! Deklarativno su za demokratski dijalog, a u naravi su pobornici dihotomnih kvalifikacija : “mi ili oni”. Provincija(lizam) stanuje u glavama ljudi, a nije vezan za države, mjesto stanovanja pa ni političke stranke.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Odnos prema politici nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa sociodemokratskim varijablama te da se u istom društvu mijenja odnos prema politici, kulturi, životu …

Kod prošlih, a i ranijih analiza izbornih rezultata vodstva pojedinih stranaka, neki analitičari te oni koji sami sebi dodjeljuju tu “titulu”, razlike u glasačkim preferencijama glasača dijele u odnosu na razlike između urbanih i ruralnih sredina. Kod toga izvode zaključak da su liberalniji, progresivniji ili demokratičniji glasovi iz gradova, a da desne političke opcije pobjeđuju (uglavnom) u manjim općinama ili seoskim sredinama.

Sjetimo se takvog pristupa kod predsjedničkih izbora kad se isticala Josipovićeva “pobjeda u urbanim sredinama”. Godinama su se kao HDZ-ove utvrde uzimale Lika i Dalmatinska zagora, kao neke od ekonomski zaostalih sredina. No, takve generalizacije sve više ruše i ovi posljednji lokalni izbori, a posebice urušavanjem nekada moćnog “progresivnog” SDP-a. S druge strane, u ruralnim sredinama na području Zagorja i Međimurja još uvijek dobiva SDP. Dakle i to je još jedan primjer krivog zaključivanja o razlikama ruralnog i urbanog glasačkog tijela. Sandra Benčić grad Rijeku vidi kao primjer “najprogresivnijeg grada”. I ona kroz svjetonazorske “naočale” validira što je retrogradno a što napredno!

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Odnosi prema politici kao i trendovima u kulturi se mijenjaju i nikada nisu statične kategorije. Sociodemografske varijable nisu jedini a onda ni najvažniji indikator prepoznavanja specifičnosti biračkog tijela, a osobito je nedopustivo kada se manjim sredinama daju stigmatizirajući atributi zaostalosti, konzervatizma… Tome u prilog navodim samo činjenicu da gradonačelnik Gospića i šef HSP-a Karlo Starčević za vrijeme prvog mandata nije uzimao plaću niti dnevnice, već je ta sredstva uplaćivao kao stipendije za studente. Ni njegovi zamjenici, kao ni on, ne koriste službena vozila ni mobitele. Skresali su sve dugove Grada, naslijeđene od ranijeg poglavarstva, pa pitam hoće li njegov primjer slijediti budući gradonačelnik metropole i njegova “urbana” svita!?

Kada bismo nabrojili sve velikane “ljutog krša” iz siromašne Like, Imotske i Sinjske krajine ili Hercegovine koji su obilježili našu i europsku kulturnu i znanstvenu baštinu, siguran sam da ne bismo pronašli impozantniji skup genijalaca poteklih s tako malenog dijela svijeta s tolikim brojem stanovnika i s tako teškim uvjetima života i rada. Ovo sam naveo samo radi toga da sagledamo sve implikacije pogrdnih izraza za došljake u urbanim sredinama: dotepeneci, ognjištari, seljačine, dođoši, kamenjari, provincijalci, primitivci.

“Neovisni” analitičari i medijski miljenici

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Podsjećam da sam ranije pisao da su samo dvije agencije Akter public i McElit pokazale da u drugi krug zagrebačkih izbora ulaze „progresivac“ Tomislav Tomašević i „rigidni desničar“ Miroslav Škoro, a sve druge ankete davale su znatno veću prednost Jošku Klisoviću, Davoru Filipoviću pa čak i Vesni Škare Ožbolt. Da su podatci za Škoru nevjerodostojni smatrao je “analitičar” dr. sc. Dragan Bagić s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, inače nekadašnji voditelj odjela za istraživanje javnog mnijenja agencije Puls! Ovaj potonji podatak više govori od svih razloga koje on navodi da takvi rezultati nisu relevantni. Naravno da su njegovu “neovisnu” analizu rezultati demantirali.

Gotovo se podrazumijeva, smatraju neki “analitičari”, da glasači i simpatizeri stranke Pametno ili Možemo su visokoobrazovani, a glasači desnice niže obrazovani. Tako novinarka Sanja Modrić bez uvijanja konstatira: ” Točno je da su svi ozbiljniji mediji skloniji Tomaševiću nego Škori. To je normalno.” Međutim, ovdje postoji jedan problemčić: Kako to “napredni” imaju visoku toleranciju prema totalitarističkim simbolima boljševizma pod kojom je čizmom stradalo više ljudi nego u vrijeme Hitlerovog fašizma?

Medijski miljenik Ivica Puljak, kandidat za gradonačelnika Splita, pored činjenice da je svojevremeno pjevao ustaške pjesme, svojevremeno je za Ninu Raspudića, Ivicu Šolu i Božu Perova na svom profilu napisao: “Riješit ćemo se iz javnosti jednom zauvijek likova poput Bože, Nina, Šole i sličnih likova iz polusvijeta.” Kolega Šola u svojoj zadnjoj kolumni navodi da je Puljak ovu objavu brzo obrisao jer ga razotkriva kako prijeti u “maniri najgorih totalitarnih ideologija”… Pored toga, portal Narod. hr navodi izjavu jednog od današnjih kandidata za zamjenika gradonačelnika stranke Pametno za Split, gosp. Puljka: “Prosječni Hrvat je seljačina i ustaša”.
Gotovo svi mediji su svoje oštre strelice uputili dr. Škori, osobito uz pomoć tzv. neovisnih analitičara, ali su (im) Tomašević ili Puljak progresivni tipovi političara. Slijedom toga, nekada i danas tvrdim isto: Neke agencije, ankete, medijske kuće i tzv. neovisni analitičari su radi kretanja javnog mišljenja, ali i difamiranja političara koji nisu po njihovoj mjeri demokracije, čitaj svjetonazora.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Malograđanština ne zna za mjesto boravka

U svim rječnicima riječ “civilizacija” označava nešto napredno, progresivno, ali kada zbrojimo iskustva iz povijesti i današnjice, onda shvatimo da je ona u najvažnijim segmentima humanosti regresivna ili anticivilizacijska. Tome u prilog preporučujem čitateljima knjigu Daniela Quinna Izvan civilizacije.

Kada tzv. liberalni krugovi izruguju autore konzervativnih svjetonazora u obračunu s antitradicionalizmom otkivaju vlastiti primitivizam i/ili antiintelektualizam. Jedan od najcitiranijih američkih intelektualaca, Mark Twain ironično zamjećuje. “Jedina značajna razlika između prosječnog civiliziranog čovjeka i Indijanca jest da prvi izgleda kao da je premazan svim mastima, a drugi samo bojom”. Zato Đuro Šušnjić u knjizi Kritika sociološke metode konstatira da istraživač “koji je opterećen predrasudama da su njegovo društvo i kultura najbolji ne može objektivno ispitivati druga društva i kulture”.

U Hrvatskoj i danas građani pitaju imaš li koga u Zagrebu da ti riješi problem. Moć i politička elita je koncentrirana u Zagrebu. “Metropolizirana pamet” je ironični odgovor svima onima koji misle da im taj grad donosi “viši status”, u odnosu na ostatak Hrvatske. U malom mjestu Bilju pokraj Osijeka vlasnik etno-imanja znakovita naziva Orlov put jednog prilikom mi je rekao: “Jučer kad sam se vratio iz Zagreba uhvatila me panika jer mi je Zagreb tako blizu. Nepuna tri sata vožnje vozilom do moje oaze mira.”

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Podjele su pogubne s pojednostavljivanjima tipa moderan-zatucan ili liberalan-konzervativan. Provincija(lizam) stanuje u glavama ljudi, a nije vezan za države, regije pa ni mjesto stanovanja.

Ljudi iz svojih političkih utvrda u drugima vide neprijatelje. Tako se uništava dijalog i tolerancija. Umjesto da se vode argumentiranje rasprave, uglavnom sve počinje i završava konfrontacijama. Umjesto razgovora s razmjenom mišljenja stvaraju se nepomirljive polarizacije. Malograđanština ne zna za mjesto boravka, socioekonomsko porijeklo, kulturu, konfesionalnu pripadnost pa tako ni državu/e.

Samoproglašeni progresivci vide opasnost u desničarski orijentiranim grupama, neokonzervativnim političarima, ali ne i u lijevim ekstremistima! Ljudi sve više uviđaju populističke istupe “urbanih političara” koji:
– slave simbole totalitarističkih režima pod kojima su ubijeni milijuni (nedužnih) ljudi
– deklarativno su za toleranciju i demokratski dijalog, a u naravi su pobornici kvalifikacija: “mi ili oni”;
– prihvaćaju ideju ili se zalažu za legalizaciju istospolnih zajednica, a ne znaju da građani sa Zapada smatraju da brak kao institucija treba otići u ropotarnicu povijesti;
– prigodničarski voze bicikle, a imaju “brendirana” vozila;
– vječiti su aktivisti ili volonteri (za što uzimaju honorare!), ali se osjećaju uvrijeđeni kad ih se pita koliko su od dobivenih novaca za svoje programe dobili za svoje plaće, honore, putne troškove i sl;
– svoj aktivizam su godinama gradili protiv gradonačelnika Zagreba, ali su istovremeno dobivali milijune od grada Zagreba;
– stalni su buntovnici i kritizeri, antipoduzetnički su orijentirani, ali vješto koriste sredstva iz državnih ili gradskih blagajni ili sponzora;
– imaju zavidne vještine kako koristiti medijski prostor;
– rado udomljavaju životinje, jer je to trendovski, a(li) djeca su im teret,
– one koje ne preferiraju (“njihovu”) urbanu glazbu tretiraju kao (drugorazredne) građane iz “pasivnih krajeva” pa ih često nazivaju “kamenjarcima”;
– podržavaju ili su dio LGTB pokreta;
protiv su priziva savjesti liječnika koji ne žele raditi abortuse, iako je to pravo zajamčeno deklaracijom o ljudskim pravima;
– preferiraju vegetarijansku ishranu, jer je to in, ali daleko od javnosti jedu ono što i drugi;
– “furaju se” na miroljubivost (ali ne vole “seljačine” i one koji se nisu asimilirali u njihovu percepciju urbanog ambijenta);
– ignoriraju ili im smetaju nacionalni simboli;
– ne vole kad ih se naziva ljubiteljima boljševičkih simbola, anarhistima, ekstremnim ljevičarima (ali istovremeno mrze sve one koji se ne uklapaju u njihovu viziju (neposredne) demokracije!);
– podržavaju rodnu ideologije po kojoj svaka osoba (bilo kada) može promijeniti spol, ovisno kako se osjećaju – zagovornici te ideje su samoproglašeni kreatori, suci ili sluge tzv. Novog doba;
– dokazane autoritete iz struke, ako se ne uklapaju u njihov svjetonazor relativiziraju i obezvrjeđuju;
– zemlje sa Zapada su (im) jedino mjerilo demokracije.

Bivši glavni ekonomista Svjetske banke Joseph Eugen Stiglitz, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju je svojevremeno izjavio: “Kakav je ovo neobičan svijet u kojemu siromašne zemlje financiraju one najbogatije”. Oni koji smatraju da sve zlo dolazi iz tzv. primitivnih zajednica preporučujem da razmisle o ovome: “Ako sve postane Zapad gdje će sunce izlaziti?” Bivši glavni ekonomista Svjetske banke Joseph Eugen Stiglitz, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju je svojevremeno izjavio: “Kakav je ovo neobičan svijet u kojemu siromašne zemlje financiraju one najbogatije”.

Progresivci bi trebali nešto znati iz prošlosti, na primjer da je Švedska u šezdesetim godina prošlih stoljeća bio zabranjen abortus (p)a su žene često ostvarile abortus u (katoličkoj) Poljskoj. Samo nakon nekoliko godina u Poljskoj je zabranjen pobačaj, a Švedska ga je legalizirala. Rezultati istraživanja o nasilju muškaraca prema ženama organiziranog od strane Agencije Europske unije za temeljna prava otkrivaju da su najnasilniji muškarci u ekonomski najstabilnijim državama – Nizozemskoj (45 posto), Francuskoj (44 posto) i Velikoj Britaniji (44 posto), a najmanje u Sloveniji, Hrvatskoj, Poljskoj i Makedoniji.

Nedavno sam preko WhataAppa dobio ovu poruku: “Rođen sam kao bijelac, što me čini rasistom. Ne glasujem za stranke ljevice, što me čini fašistom. Heteroseksualac sam, što me čini homofobom. Imam (jednu) ženu što me čini zaostalim. Posjedujem kuću, što me čini sumnjivim bogatim vlasnikom. Obožavam mladu janjetinu s ražnja, što me čini pobornikom zlostavljanja životinja. Ja sam kršćanin, što me čini klerofašistom u očima antifa. Imam preko 50 godina što me čini starim idiotom. Cijenim svoj hrvatski identitet što me čini ksenofobom. Želio bih vidjeti kriminalce u zatvoru, što me čini gestapovcem. Vozim na dizel, što me čini zagađivačem. Strogo sam odgajan što me čini mučiteljem djece. Imam poštovanje prema radišnim, nesebičnim i uspješnim ljudima, što me čini socijalno retardiranim. Zato što imam svoje mišljenje, nazivaju me zadrtim.Na kraju zahvaljujem svim prijateljima koji se još uvijek usuđuju družiti se sa mnom unatoč ovim brojnim manama..” (Nepoznati autor)

Referendum o braku i odnos prema bračnoj zajednici kao primjer nametnutih “progresivaca” i/ili podjela

Kada su hrvatski građani na referendumu sa 66% glasova “za” odlučili da u Ustavu stoji kako je brak zajednica muškarca i žene, odmah su „liberalni“ mediji Hrvatsku svrstali među natražnjačke zemlje istoka Europe – Bugarsku, Poljsku, Mađarsku, Latviju, Litvu, Ukrajinu, Moldaviju, Bjelorusiju, Srbiju i Crnu Goru. Države na istoku Europe ne priznaju istospolne zajednice, a zemlje središnje Europe priznaju. Zapadne i sjeverne europske zemlje izjednačile su prava istospolnih zajednica s heteroseksualnima. U Norveškoj i Belgiji gay-osobe imaju jednaka prava kao i vjenčane heteroseksualne osobe te mogu posvajati djecu. Tzv. liberalni krugovi sve što je natražnjačko, retrogradno ili primitivno stavljaju u kontekst patrijarhalne zajednice i/ili konzervativizma. Neki je portal prenio članak iz Večernjeg lista o tome kako se u Hrvatskoj stvara novi, mladi i obrazovani krug konzervativaca, a jedan je čitatelj u komentaru ironično konstatirao: “Novi su hrvatski konzervativci velika većina hrvatskih građana koji su osiromašili pa mnogi moraju jesti konzerve jer si ne mogu priuštiti normalan ručak”.

Dok su se provodile (nametnute) podjele „za ili protiv“ prava homoseksualaca na brak, jesmo li ispustili iz vida ranije spomenutu činjenicu da su se u materijalno razvijenim državama građani izjasnili kako brak treba otići u povijest. Naime, iz istraživanja europskih vrednota godine proizlazi da se najviše građana u Francuskoj i u skandinavskim zemljama slaže s tvrdnjom da je brak zastarjela institucija (Josip Baloban u knjizi U potrazi za identitetom), a najveći postotak neslaganja s tvrdnjom da je brak zastarjela institucija iskazali su u Turskoj 93,3%, na Malti, 91,5% u Hrvatskoj 87,3%, Poljskoj 86,8% i Češkoj 83,6%. Vidljiva je razlika između skandinavskih i postkomunističkih zemalja.

Ovdje postavljam logično pitanje: Ako brak po mjeri “progresivaca” ide u ropotarnicu povijesti zašto onda tražiti prava homoseksualnih parova na zasnivanje bračne zajednice?

Nisam na strani onih koji u tradiciji vide (samo) retrogradno ili što treba odbaciti. Naravno da nije rješenje povratak patrijarhalnoj obitelji, ali je opasnije sustavno poticanje podrivanja roditeljskog autoriteta ili preferirati danas dominantnu fast food obitelj, gdje ukućani žive jedni pokraj drugih, a ne jedni s drugima.

Zaključno

Kada tzv. liberalni krugovi izruguju autore konzervativnih svjetonazora u obračunu s antitradicionalizmom otkivaju vlastiti primitivizam i/ili antiintelektualizam. Apsolutna sloboda koju zagovaraju “progresivaci” daje neograničene slobode koje se, dokazano, pretvara se totalitarizam!

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

** Dr. sc. Zlatko Miliša, red. prof. u trajnom zvanju – istaknuti hrvatski pedagog, sociolog i društveni kroničar

Rođen je u Trogiru 1958. godine. Osnovnu školu završava u rodnom gradu, srednje obrazovanje u Splitu. Od prosinca 2012. redoviti je profesor na Filozofskom fakultetu u Osijeku, a od 2018. izabran je u trajnom zvanju redovitog profesora. Sudionik je brojnih domaćih i inozemnih znanstvenih skupova. (Su)autor je šesnaest znanstvenih monografija u Hrvatskoj, od kojih su tri objavljene u inozemstvu. Autor je i triju publicističkih knjiga. Kao angažiran intelektualac, široj je javnosti poznat po populariziranju struke. Pisao je kolumne za razne tiskovine i internetske portale. Često gostuje na okruglim stolovima, tribinama, stručnim seminarima, u medijima, školama i civilnom sektoru. U brojnim je medijima imao više stotina razgovora i/ili izjava, ponajviše o aktualnim pitanjima iz školstva i znanosti, te o problemima i potrebama mladih. Davao je komentare i bio stalan komentator (na HRT-u), bio sudionik raznih TV-emisija. Dobitnik je godišnje državne nagrade “Ivan Filipović” s područja visokog školstva za 2009. godinu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.