Prateći događaje u Izraelu vezano za rat u Gazi, odlučila sam na poticaj izraelskog poslovnog partnera, u ovo vrijeme, kada je sigurno manje hodočasnika i turista a cijene niže, otputovati u Svetu Zemlju. A i inače sam bila zainteresirana vidjeti tu sićušnu zemlju zapadnog tipa sa samo devet milijuna stanovnika koja odolijeva i opstaje unutar okruženja koje čini oko milijarda u biti neprijateljskih Muslimana, pretežno Arapa.
S obzirom na obveze koje imam i obiteljske događaje koji će uskoro uslijediti, moje jedino vrijeme za odlazak u Svetu Zemlju bilo je veljača i ožujak 2024 godine. Kako nisam mogla pronaći niti jednu hrvatsku hodočasničku turu u to vrijeme, odlučila sam u Svetu Zemlju otputovati u vlastitoj organizaciji.
Pronašla sam uz pomoć sina vrlo povoljan prijevoz izraelskom kompanijom EL AL Budimpešta – Tel Aviv i natrag, uz korištenje autobusa Zagreb – aerodrom Budimpešta. Na stranicama velike izraelske turističke agencije zakupila sam višednevnu „Kršćansku turu“ te turu po Izraelu koja se nije preklapala s kršćanskom turom. Obje ture imale su organiziran smještaj, prijevoz i vodiča.
U planu mi je bio što u okviru ture a što samostalno, obilazak Betlehema, Karmela, Hebrona, rijeke Jordan, Masade, Mrtvog mora, nacionalnog parka En Gedi, Kumrana, Galileje i Nazareta, Ain Karema, Tiberijade, Genezaretskog jezera, Magdale, Brda blaženstva, Kafarnauma, Cezareje Filipove, Tabora, Naina, Jakovljevog zdenca, Jerihona, Maslinske gore, Betfage, Jerusalema, Cedronske doline, Emausa, Cesareje, Akka, Haife, Jafe, Golanske visoravni, muzeja Yad Vashem, muzeja svetište knjiga u Jeruzalemu, Petre u Jordanu, Ramon Cratera, Avdada i ostalih mjesta.
Dio obilazaka otkazan zbog sigurnosnih razloga
Na žalost, nisam uspjela vidjeti mnoga predviđena mjesta jer je veliki dio obilazaka bio otkazan ili neizvediv što zbog sigurnosnih razloga što zbog zatvorenosti mjesta i muzeja što zbog pomanjkanja turista uz povrat sredstava za prijevoz i vodiča od agencije.
Otkaz nije važio za hotele tako da sam svoj boravak morala prilagoditi zadanim danima u pojedinim hotelima u Jeruzalemu ili Tel Avivu. Razmišljala sam o mogućnosti da unajmim automobil ali na kraju sam odustala od toga jer se, s obzirom na dob i nesnalaženje s automatskim autom, nisam osjećala ugodno za takav pothvat.
Agencija je mijenjala i „miksala“ raspored i destinaciju tura prema svojim najboljim mogućnostima. Prosječan broj turista na turama bio je 4 osobe. Tijekom ostvarenih obilazaka i boravaka u hotelima upoznala sam nekoliko ugodnih osoba iz USA, Kanade, Čehoslovačke. U Jeruzalemu sam susrela i jednu jedinu kršćansku grupu – indonezijsku.
>Europa na valu nove generacije antisemitizma
Prazne ulice Jeruzalema
Obilazak Jeruzalema bio je u skladu s uobičajenim rasporedom. Vodič nam je bila Izraelka, licencirani vodič, specijalizirana za kršćanske ture. Sa zaprepaštenjem smo od nje saznali, da joj je ovo prva hodočasnička / turistička tura od 7.10.2023. godine. Isto vrijedi i za vozače kombija / taksija koji su nas vozili. Naša vodičica tijekom 3 mjeseca nezaposlenosti primala je naknadu od države a nakon prestanka te pomoći morati će pokušati pronaći neki posao jer turista i hodočasnika gotovo da i nema.
Posjetili smo najsvetije kršćansko mjesto Baziliku uskrsnuća, mjesto smrti i ukopa Sina Božjega. Čim se prijeđe prag Bazilike uskrsnuća, desno je Kalvarija, mjesto Isusova razapinjanja, lijevo rotunda s Isusovim grobom a ispred je Stijena pomazanja koja čuva uspomenu na događaj kad su Josip iz Arimateje i Nikodam skinuli Isusovo tijelo s križa, pomazali ga i pripremili za ukop. Iako smo već od vodiča saznali a i vidjeli po praznim ulicama da nema hodočasnika i turista, bilo je vrlo iznenađujuće ući na ova sveta mjesta kao jedini hodočasnici.
Znali smo da se u nekim boljim vremenima satima čekalo na ulazak na ova sveta mjesta a u ovo vrijeme bili smo jedini.
Put križa, Getsemanski vrt, Dvorana posljednje večere…
Put križa – ulica Via dolorosa, kao i kapele bičevanja i osude mjesta inače prepuna hodočasnika, sada su bila potpuno prazna.
Posjetili smo kao jedini hodočasnici Maslinski ili Getsemanski vrt kao i Baziliku smrtne tjeskobe koju su franjevci podigli 1924. godine. Hrvati su posebno povezani s Maslinskim vrtom: Pavao i Jakov Brajković, braća Hrvati iz Sarajeva, došli su o Uskrsu 1681 godine na hodočašće u Svetu Zemlju i u svoje ime i u ime svoga brata Antuna, otkupili su taj vrt od muslimana i predali ga franjevcima.
U Getsemankom vrtu, neposredno uz Crkvu Gospina uznesenja, uski prolaz vodi u Getsemansku špilju apostola.
>Jeste li znali da su Hrvati vratili Getsemanski vrt kršćanima?
Dvorana posljednje večere, srce je Crkve, tu je nikla živa Isusova Crkva, majka svih crkava. Tu se Isus na Veliki četvrtak oprostio od apostola na Posljednjoj večeri, dao zapovijed ljubavi i prao im noge, posvetio kruh i vino te povjerio svećenstvo apostolima. I ovdje smo nas četvero bili jedini hodočasnici.
Kada se iz Dvorane posljednje večere krene natrag prema Sionskim vratima, s desne strane nalazi se mali franjevački samostan i Kapela uz Dvoranu posljednje večere. Godine 1936 franjevci su, zaslugom fra Jeronima Mihaića, otkupili zemljište i tu podigli kapelu i samostan da bi bili što bliže svetom mjestu. No, 1948 godine morali su napustiti samostan i tek su se vratili 1960 godine te obnovili samostan i kapelu 1981 godine.
Kao jedini hodočasnici posjetili smo i Kršćanski Sion, Crkvu Gospodin je plakao te Crkvu Očenaša i Crkvu Svete Ane, najbolje očuvanu križarsku crkvu u Svetoj Zemlji iz 12 stoljeća.
Zid plača
Posjetili smo i Zid plača ili Zapadni zid ili hebrejski Ha-Kotel, što je naziv za Zapadni zid koji je pripadao zidu koji je okruživao nekadašnji Židovski hram. Prvi hram izgrađen je za vrijeme kralja Salomona u 10 stoljeću prije Krista i u njemu se nalazio Kovčeg saveza u kojem su bile ploče s deset zapovijedi Božjih, koje je Mojsije donio sa Sinaja.
Babilonci i njihov kralj Nabukodonozor 586 godine prije Krista razorili su hram a Židove odveli u izgnanstvo. Kada su Perzijanci pobijedili Babilonce, Židovima je dozvoljeno vratiti se u svoju domovinu te je Hram obnovljen a za vrijeme kralja Heroda i proširen (drugi Hram). Taj drugi Hram uništili su Rimljani kada su 70. godine nakon Krista pobijedili židovske ustanike.
Zbog nemogućnosti dolaska na Hramski trg, pobožnim Židovima je i danas Zid plača, odnosno Zapadni zid ili Ha-Kotel, najsvetije mjesto, najbliže prostoru na kojem je nekoć stajao Hram, a danas se nalazi džamija.
Simbol tisućljetne prognaničke sudbine židovskog naroda
Ovaj zid sveto je mjesto i simbol tisućljetne prognaničke sudbine židovskog naroda. Muškarci i žene odvojeno ulaze i odvojeno mole. Na prilazu Zidu plača, nalazi se tekst:
Kamen temeljac nalazi se na vrhu planine Moriah iznad Zapadnog zida. Prema tradiciji, svijet je stvoren od ovog kamena, na njemu se dogodilo Izakovo vezivanje, a kralj Salomon je sagradio Prvi hram oko njega kao “dom imenu Jahve, Boga Izraelova” (1 Kraljevima 8, 20)
Hram je stoljećima stajao u punom sjaju dok ga nisu uništili Babilonci. Nakon sedamdeset godina progonstva Židovi su se vratili u Jeruzalem i sagradili Drugi hram koji je stajao na vrhu planine sve dok ga Rimljani nisu uništili. Židovski narod je dugo bio izgnan, ali se zavjetovao: “Ako te zaboravim, O Jeruzaleme, neka moja desnica zaboravi svoju vještinu”. Tijekom svih godina u izgnanstvu, židovski narod nikada nije prestao tugovati za Jeruzalemom i moliti “Sljedeći godine u obnovljenom Jeruzalemu”.
Kako su godine prolazile, Zapadni zid – čija je cijela dužina iznosi 488 metara – bio je prekriven i skoro nestao s vidika. Samo je mali dio ostao vidljiv, postavši simbol čežnje za Sionom i mjestom na kojem su se okupljali židovski hodočasnici iz cijeloga svijeta kako bi molili i plakali.
Nakon uspostave države Izrael, Zapadni zid je ostao pod vlašću Jordana i devetnaest godina je pristup Židovima bio zabranjen. Dana 7. lipnja 1967. (28. ijara 5727.) vojnici Izraelskih obrambenih snaga riskirali su svoje živote u teškoj bitci – vojnici Jeruzalemske brigade, Harelove brigade, Zračnih snaga, Jeruzalemske oklopne brigade i padobranske postrojbe – oslobađajući Stari grad i Hramska gora. Od tada tisuće hodočasnika i posjetitelja dnevno pritječu Zidu plača noseći molitvu u svojim srcima.
Nemoguć posjet džamijama
S obzirom na sigurnosnu situaciju nismo posjetili Omarovu džamiju niti Al Aksu džamiju. Nikola Tavelić s još trojicom braće, naviještao je na tome mjestu Evanđelje davne 1391 godine i muslimani su ih zbog toga zatvorili, mučili i pred Jafskim vratima zapalili. Također nismo posjetili crkvu Uzašašća Gospodina Isusa (church of the ascension) koja je pretvorena u džamiju.
Slijedila je šetnja prekrasnim ulicama Jeruzalema a posjetili smo i impresivnu glavnu tržnicu.
Masada, Ein Gedi, Mrtvo more
Za obilazak Masade, Ein Gedija, Mrtvog mora, sakupilo se šestero turista iz Hrvatske (ja), USA, Kanade, Francuske. Bilo je impresivno žičarom uspeti se i obići ovu utvrdu tako tragične povijesti. Masada je arheološki park i utvrda na izoliranoj visoravni na rubu Judejske pustinje iznad Mrtvog mora.
Masada je poznata po masovnom samoubojstvu Židova tijekom Prvog judejsko-rimskog rata kada su, nakon nekoliko godina opsade, 73. godine utvrdu osvojili Rimljani. Na Masadi je kralj Herod još 30-tih godina podignuo najjaču utvrdu u zemlji, s raskošnim kraljevskim odajama. Na ruševinama je u V i VI stoljeću živjela skupina kršćanskih pustinjaka da bi nakon toga Masada pala u zaborav.
Masada je simbol židovskog stradanja kroz povijest kao i ogorčenog otpora i smrti židovskih branitelja. S obzirom na simboliku, Masada je posjećena od strane izraelske publike, osobito djece te nismo bili jedini posjetioci.
Obišli smo i nacionalni park Ein Gedi, te se zaustavili i na plažama ljetovališta uz Mrtvo more. U nacionalnom parku Ein Gedi naišli smo vrlo mnogo Izraelske mladeži i izraelske tradicionalne obitelji s mnogo djece.
Cezareja
Utemeljio ju je Izraelski kralj Herod Veliki potkraj I stoljeća pr. Kr., svečano uredio i u čast cara Augusta nazvao Cezareja. Nalazi se južno od Haife na obali Sredozemnog mora. Od II stoljeća grad je središte kršćanstva. Danas je Cezareja arheološko nalazište s dobro sačuvanim ostacima antičkog grada – akvaduktom, palačama, kazalištem, amfiteatrom, hipodromom, hramom i dr. U Cezareji je stolovao i prokurator Poncije Pilat koji je u Jeruzalemu osudio Isusa na smrt na križu. U Cezareji je u tamnici bio dvije godine i apostol Pavao.
Cezareja je važno hodočasničko mjesto za Kršćane a isto tako i za Izraelce. U svom obilasku, nismo naišli na kršćanske hodočasnike već na mnoštvo izraelskih učenika i mladeži.
