Prošlo je gotovo deset mjeseci od katastrofalnih poplava koje su u svibnju 2014. pogodile istočnu Hrvatsku i u kojima su najviše stradala mjesta županjske i brodske Posavine. U poplavama kakve se ne pamte u ovim krajevima, nekoliko tisuća ljudi je evakuirano, a u prikupljanje pomoći stradalnicima uključila se cijela Hrvatska. Kakvo je stanje u pogođenim područjima danas, posebno u najpogođenijoj Gunji, te koliko država ispunjava svoja obećanja o obnovi porazgovarali smo s vlč. Ivanom Živićem, župnikom u Gunji.
Narod.hr: Kakvo je trenutno stanje u Gunji?
Vlč. Živić: U župu svetoga Jakova apostola u Gunji došao sam krajem mjeseca kolovoza 2014. godine. U to vrijeme stanje u Gunji je bilo kaotično. Selo je bilo razoreno, prepuno otpadnog građevinskog materijala stajalo je uz cestu, dolazile su mnoge donacije, ljudi su bili pomalo ranjivi nakon što su izgubili sve što su stekli kroz život. Danas, šest mjeseci kasnije, stanje je puno bolje. Ono što mogu reći, da obnova obiteljskih kuća ne ide onom brzinom kojom bi trebala. Nakon blagoslova obitelji dijagnosticirao sam stanje obiteljskih kuća i mogu reći da su one obitelji koje su same obnavljale svoje kuće, uglavnom uselile, dok obiteljima kojima obnavlja država još uvijek strpljivo čekaju povratak svojim kućama, a većinom su to staračke obitelji. Kada me pitate kakvo je trenutno stanje u Gunji, onda je moj odgovor, stvari se kreću na bolje, posljedice poplave se osjećaju i još će se osjećati, no u ljudima postoji nada i inat da se u Gunju vrati život kakav je bilo prije poplave.
Narod.hr: Cenzuriraju li se u najvažnijim medijima informacije koje se tiču stanja na poplavljenim područjima?
Vlč. Živić: Što god vrijeme više odmiče, po naravi stvari mediji nisu više toliko kao u početku fokusirani na poplavljeno područje. Ne sviđa mi se kada se odavde izvještava samo s nekim crnim informacijama. Poslije ove poplave bilo je puno predivnih trenutaka i događaja koje mediji nisu popratili. Na primjer, skoro sve naše televizije, od državne do privatnih i komercijalnih bile su za vrijeme Božića u Gunji, a nitko nije dao izvještaj da su ove godine u Gunji po prvi puta bile žive jaslice, s mladima koji su glumili likove. Dakle, ne bih rekao da postoji cenzura, mislim čak da se ponekad stvari i stanje preuveličava. Nedavni primjer je informacija naše državne televizije koja je izvijestila da na poplavljenim područjima ima gladnih, što nije istina. Redovito čitam i pratim medije, nisam naišao na cenzuru, no možda nedostaje više pozitivnih informacija.
Narod.hr: Nedavno se pojavila informacija kako su skladišta Crvenog križa prazna. Je li zaista u pitanju nedostatak sredstava, ili je to bilo nešto trenutačno?
Vlč. Živić: Koliko ja imam informacija, to je bilo trenutno. Želim ovdje kazati kako je Crveni križ doista učinio jako puno za ljude s poplavljenog područja. Ako neprestano dijelite, naravno da će doći vrijeme da će nestati zaliha. U dogovoru sa svojim suradnicima mi u župi smo odlučili da nećemo više primati donacije jer želimo da se stanje u Gunji polako normalizira. Zaista se puno pomagalo ljudima s ovoga područja i ovom prilikom želim reći hvala svima, no treba se polako vraćati u stanje kada ljudi neće više ovisiti o drugome, nego uz borbu i trud trebaju nastojati sami sebi osigurati egzistenciju.
Narod.hr: Ispunjava li država svoja obećanja o obnovi?
Vlč. Živić: Mišljenja sam da su državni dužnosnici preoptimistično davali ljudima obećanja nakon što se dogodila poplava. Kada nekome nešto obećate, a onda to ne izvršite u obećanom roku, onda nastupa razočarenje. Mnogi, a pogotovo stariji ljudi izgubili su strpljene s obnovom svojih kuća koje obnavlja država, a koja je obnovu dala privatnicima. Dogodi se to da privatnik dođe, pa ga onda nema dugo vremena, mnogi poslovi su polovično napravljeni, zatim zimski uvjeti koji nisu adekvatni za građevinske radove. Sve su to problemi koji se slamaju na malom čovjeku, pogotovo naglašavam na starijoj populaciji. Dakle, mišljenja sam da država ispunjava svoja obećanja, no čini mi se da postoji neodgovornosti od strane privatnika i da obnova ne ide onom brzinom i kvalitetom kojom bi trebala ići.
Narod.hr: Tko najviše pomaže i koja je uloga nadbiskupijskog Caritasa?
Na temelju ovoga pitanja bih mogao napisati odgovor koji ne bi stao u knjigu. Doslovno rečeno, ljudi iz svih krajeva Hrvatske i inozemstva imali su osjećaj za poplavljeno područje. Mnogi donatori su dolazili i htjeli direktno pomagati ljudima. Moja uloga je bila spojiti donatora i potrebitoga. Tu je jako puno učinjeno. Ovdje želim ukratko kazati što je sve Caritas Đakovačko – osječke nadbiskupije učinio. Svaka obitelj imala je mogućnost da bira između štednjaka na drva i zamrzivača i ono što im je bilo potrebnije Caritas im je to donirao. Zatim se u jesen dijelila zimnica, svinjska polovica, krumpir i kiselina. Iza nove godine Caritas Đakovačko osječke nadbiskupije dijelio je novčane bonove vaučere u vrijednosti 4.500,00 kuna koji obitelj može iskoristiti u jednom prodajnom centru. Dakle, pomoći je bilo odasvud i zaista se puno pomoglo ljudima iz ovog područja. Jedino što mogu sada kazati je jedno veliko hvala svima koji su mislili na nas.
Narod.hr: Koliko se ljudi nije vratilo u svoje domove?
Vlč. Živić: Na ovo pitanje je teško dati odgovor. U blagoslovu obitelji na početku ove godine bilo je puno praznih kuća koje sam blagoslovio jer su još u obnovi. Mnogi su sebi nešto preuredili samo da budu na svojemu. Ima još puno ljudi koji su po okolnim selima i gradovima, u želji da se što prije vrate na svoje. Od mnogih sam čuo uzdah „jedva čekam da dođem svojoj kući, pa makar spavao na dvije daske“. Jako je teško sada reći nekakav broj i koliko je to ljudi koji se još nisu vratili. Dakle, mnogi žive u nekim privremenim nastambama i čekaju povratak svojoj kući.
Narod.hr: Postoji li psihološka i duhovna pomoć koja bi mještanima bila na raspolaganju?
Vlč. Živić: Ono što ja znam, da Crveni križ ima projekt pružanja psihološke pomoći ljudima, i mislim da je to dobro i pozitivno. S moje strane postoji raspoloživost i dobra volja da ljudima pružam duhovnu pomoć. Nastojao sam organizirati život župe, kao da je stanje normalno, no primjećujem kako župa još uvijek ne funkcionira i ne diše onako kako bih trebala. Duhovne ponude ima i zaista nastojim biti duhovni pomoćnik i potpora svima. Ponekad sam morao i oštro ukazati na stanje koje nije bilo dobro, s druge strane, više nastojim ukazati na pozitivno, zatim buditi nadu, pružati utjehu i učvršćivati vjeru da nam Bog govori kroz nevolju i da On uvijek sve izvede na dobro. Osobno sam si uzeo za zadaću da obilazim starije, bolesnije i usamljenije župljane i tako im pokažem Božju i svoju blizinu.
Narod.hr: Je li tragedija ljude ujedinila ili razjedinila – što je s međuljudskom solidarnošću?
Vlč. Živić: Na ovo pitanje je jako teško odgovoriti, no mišljenja sam da su mnogi nakon ove poplave pokazali jedno drugo lice. Neprestano sam ponavljao svojim župljanima da ni pod cijenu ičega ne gube svoje dostojanstvo, da ih ne zahvati osjećaj srdžbe ili da ih ova nevolja ne udalji od Boga i jedni od drugih. Teško je u jednom kaotično stanju ljude opominjati i ukazivati im na neke pojave koje nisu bile dobre, kao pohlepa i situacije kada je znala isplivati ljudska sebičnost. Osobno sam nastojao na neke uvrede, zatim pritiske, neugodnosti, uvijek uzvratiti s jednom finoćom i ukazati na ono dobro i pozitivno. Mislim da se ni jedna riječ na ovom području nakon poplave nije koristila kao riječ „nepravda“ ili „nisam nikada ništa dobio“ ili „to je moje pravo“ S jedne strane treba razumjeti ljudsku ranjenost i osjetljivost u onim trenucima kada se sve što si kroz život stjecao izgubi, a s druge strane treba ponekad i oštro ukazati na negativnosti koje nisu dobre. Tako da je odgovor na ovo pitanje jako težak. Bilo je dakle svakakvih situacija gdje su se ljudi udaljavali jedni od drugih, no zasigurno da će mnogi nakon svega ovoga biti povezaniji i bogatiji za jedno veliko iskustvo. Rekao bih za kraj da dobrog i poštenog čovjeka ništa ne može udaljiti od drugog čovjeka, a takvih ljudi ovdje ima!
Tekst se nastavlja ispod oglasa
