Kraj godine je zgodan povod za kraću rekapitulaciju događaja u godini na izmaku. Neka vrsta ritualnog sabiranja kako bi se u novu godinu krenulo “čistih računa”. Tome zbiru svakako bi trebalo pridodati i “minus” i “oduzimanja”.
Pa bi tako u taj skor morale ući i stvari koje se nisu dogodile, a trebale su. Najzanimljiviji bi, ipak, bio spisak onih stvari koje su se dogodile, ali se o njima nije pisalo u medijima, piše Borislav Ristić za Večernji list.
>Ristić: Washington više ne drži ključeve rata i mira, ti ključevi su sada u Moskvi
Medijsko ignoriranje korone
Jedna od takvih tema koju su mediji u protekloj godini naširoko zaobilazili jest korona i sve ono što ju je pratilo. Ta je šutnja bila toliko odlučna da se činilo kao da se ništa od toga nije ni dogodilo. Ni sam nisam o toj temi duže vrijeme pisao. Kako god, medijsko ignoriranje te teme je dobar primjer kako stvarna moć medija počiva ne u nametanju stavova, već u prešutkivanju tema ili osoba čije spominjanje ne ide političkoj eliti u prilog.
Kao da je netko u jednom trenutku samo pritisnuo medijski prekidač i ljudi su malo po malo gotovo potpuno zaboravili na koronu. Pritom, korona nije samo stvar prošlosti, već je i dalje prisutna. To naročito znaju oni koji su imali nesreću da zaglave u bolnici ili idu u posjet. Bolnice su pune korone, koja je i dalje jednako opasna, ali to iz nekog razloga više nije vijest koja bi punila novinske stupce i TV ekrane.
Pandemije postoje otkad je svijeta i vijeka
Jedini koji o čitavoj situaciji oko korone još uvijek žele raspravljati su oni koji su bili u pravu oko čitave stvari. I za vrijeme čitavog onog cirkusa koji nam je tim povodom priredila politička elita. Kako su političari gadno zabrljali s čitavom stvari oko korone i, naročito, cijepljenja, naravno da im nije preostalo ništa drugo nego ne dirati u tu nezgodnu temu. A naročito ne preispitivati ispravnost pojedinih odluka.
Naravno, mediji to uglavnom ne rade namjerno, već stihijski i nesvjesno. Mediji ne samo da kreiraju jedan lažan svijet za druge, već je ta medijska slika takva zato što i sami ljudi koji rade u medijima žive u svojim malim, skučenim svjetovima. Potpuno nesvjesni stvarnosti izvan slike koju sami stvaraju. Pretpostavka je da su one samo stvari koje su njima bitne bitne i svima drugima. Ništa izvan toga ne postoji.
Pandemije nisu rijetka pojava u svijetu, postoje otkad je svijeta i vijeka. I često su dramatično utjecale na smjer u kojem se kreirala povijest čovječanstva. Pandemija korone je jedna u nizu takvih velikih događaja. Vrlo rano je postalo jasno da, suočeni s njom, kao društvo nismo imali na raspolaganju dobra rješenja. Već samo loša i manje loša. Problem je što smo u toj situaciji opirali za najlošija moguća rješenja.
>Ristić: Imigracija je poricanje temelja društva i svih naslijeđenih moralnih normi
Maske su, također, bila izuzetno glupa mjera
Umjesto da se zaštite ugrožene skupine, a mlađi ljudi da nastave s normalnim životom, išlo se na zatvaranje i blokadu čitavog života. Maske su, također, bila izuzetno glupa mjera, koja je pridonijela tome da se više ljudi zarazi nego što bi inače. A tek je kampanja cijepljenja bila živa katastrofa, jer je promovirala tehnologiju za koju se znalo da ima ozbiljne nuspojave. Kao i da narušava imuni sustav i ne štiti od budućih mutacija virusa.
Sjetimo se samo orvelovštine koja je otvoreno diskriminirala građane na cijepljene i necijepljene, gdje su za sve pogreške donositelja odluka optuživani necijepljeni. Sve se to odigravalo pod krinkom brige za zdravlje. Znamo, međutim, da zdravstveni sustav ne postoji zbog skrbi o zdravlju, već zbog toga što omogućuje enormne zarade ljudima u tom biznisu. Milijarde eura su bile u igri, pa zašto ne iskoristiti priliku?
Uslijed sve te brige postalo je jasno da smo kao društvo ostali olakšanih džepova, lošeg imuniteta i beskrajno tolerantni na gluposti vlasti. Zato je možda i bolje o svemu tome šutjeti?
** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
