Šeparović: Predsjednik i njegov stožer na Pantovčaku najjači su punkt Srbije u Hrvatskoj

Predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva Zvonimir Šeparović u razgovoru za narod.hr najavio je utemeljenje Hrvatskog nacionalnog etičkog suda koji će biti usmjeren protiv izdajnika hrvatskih nacionalnih interesa i u čijem sastavu bili bi pravnici, umjetnici i oni koji pokazuju domoljubnu crtu. Kao osobe koje rade protiv hrvatskih interesa Šeparović je naveo ministricu vanjskih poslova Vesnu Pusić, predsjednikove savjetnike Dejana Jovića, Sašu Perkovića, Sinišu Tatalovića i ostale.

Narod.hr: Tko će biti članovi Hrvatskog nacionalnog etičkog suda čije ste osnivanje najavili?

Šeparović: To nije tajna, ali je u procesu pa ćemo objaviti kad dođe vrijeme. Treba znati da se spominju ljudi od velikog moralnog integriteta, intelektualci koji nisu samo pravnici, nego i drugi, umjetnici i oni koji pokazuju domoljubnu crtu, brinu se za ljudska prava i suverenitet Hrvatske, teritorijalni integritet, temeljne nacionalne interese. Imat ćemo oko Uskrsa sjednicu na kojoj će biti predstavljene važne udruge i Hrvati izvan Domovine, od Australije preko Kanade do Njemačke. To je jedan krug ljudi, recimo oko njih 15, koji će suditi na temelju velikih moralnih načela, ne da bi sud stajao iza nas kao pravosudna institucija, ne da bi s nama surađivala policija ili USKOK. Oni mogu čuti i bit će objavljeno što smo zaključili te je na njima da rade što rade. Neka izvršavaju svoje dužnosti.

Narod.hr:Koja je svrha osnivanja etičkog suda?

Šeparović: Nama je svrha da kažemo da temeljni hrvatski nacionalni interesi ne smiju biti zapostavljeni, nego treba štititi te interese. Ovi se hrvatski dužnosnici loše ponašaju. Umjesto da se ponašaju kao dobri gospodari, doslovno se ponašaju kao izdajice. Ako ćemo izgubiti pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu, onda to neće biti zato što nije dokazan genocid na Ovčari, Škabrnji, Baćinu, Dubrovniku, nego zato što je Sudu poslana poruka iz Pantovčaka i Banskih dvora da je to jedan spor koji je nepoželjan i može se izbjeći, da se iste stvari mogu postići Francuskom nagodbom, da je postupak skup, itd. To je totalna nebriga, to nije ponašanje dobrog gospodara, nego pravog izdajice nacionalnih interesa.

Narod.hr: Zašto je sada došlo do ideje o osnivanju suda?

Šeparović: Hoćemo upozoriti na to jer je bilo dosta hrvatske šutnje. Hoćemo sada potresti malo Hrvatsku, upozoriti one koji su na vlasti da se tako ne može. Ne mogu se zanemarivati temeljni interesi i prava hrvatskog naroda i države.

Narod.hr: Tko su ljudi koji rade protiv hrvatskih interesa?

Šeparović:  Spomenut ću Vam samo jedno ime. To je Vesna Pusić. Od njezine početne izjave u Saboru da je Hrvatska izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Dovela je, kao Erasmus Gilda, u Zagreb Srbe, pa su na simpoziju “Srbi i Hrvati”, tako se zvao, tražili ostavku predsjednika Tuđmana i zagovarali: “Eto građanski rat je, to nama nije trebalo, pa tko nas je zavadio, pa treba se pomiriti”. Dobro je da se treba pomiriti, ali nije bio građanski rat, nego agresivni. Nije bila obična, nego genocidna praksa ostvarenja Velike Srbije, dakle osvajanje teritorija, umanjivanje teritorija Republike Hrvatske.

Ona je kao ministrica vanjskih poslova ronila suze usred Beograda nakon što se tri puta u obraz izljubila s domaćinima kojima je rekla dvije stvari.

Narod.hr:  O čemu je riječ?

Šeparović: Prvo, rekla je da su za sve krive one političke struje od prije, dakle Milošević i Tuđman. Dakle, izjednačila je krivnju. Nema žrtve i nasilnika, nego su svi krivi i bio je građanski rat. Drugo, da današnje političke garniture ne snose nikakvu odgovornost. To je apsolutna laž. Imamo sada situaciju da Srbijom vladaju četnici otvoreno, Tomislav Tomo Nikolić, zvani Grobar, koji je po riječima Stanišića, šefa tajnih službi Jugoslavije rekao Đinđiću ili kome već: “Pa ovaj vam je Nikolić u Antinu, mjestu u istočnoj Slavoniji, ubio deset do petnaest hrvatskih baba, sram ga bilo”. Ali, ovaj je kasnije, kad su ga pitali što je s tim bilo, rekao: “Pa je, možda sam nekoga ubio, bio je rat”. A sad kad je predsjednik kaže: “Ma kakvi, to nije istina”. Uglavnom, to je jedan četnik. Drugi je Aleksandar Vučić, najmoćniji Srbin nakon Miloševića, koji je na Baniji u Glini rekao: “Ovo je srpska zemlja, koji je usred Knina kao poletarac u Šešeljevoj stranci, četničkoj dakle, zagovarao poznatu liniju Virovitica-Karlovac-Karlobag, dakle Veliku Srbiju. Nedavno je pijan izjavio da treba pobiti sve Hrvate i “Balije”, Muslimane. Ti danas vladaju tamo. Osim toga, sva tri stupa srpskog genocidnog osvajačkog postupka prema Hrvatskoj su i danas prisutni. To je militantno četništvo, Srpska akademija koja je opet donijela jedan memorandum u kojem traži da se Republika Srpska pripoji Srbiji. Treći je Srpska pravoslavna crkva koja preko svog Irineja čestita Božić svojim vjernicima u Dalmaciji, Lici, Slavoniji i Hrvatskoj. Što ostaje Hrvatskoj bez Dalmacije, Slavonije, Like i Banije. Dakle, ostaje samo ono što se vidi s jednog od tornjeva zagrebačke katedrale. Mi smatramo da je to militantno četništvo i danas prisutno. Kad kažu da nisu ubili, da neće Veliku Srbiju, ali da je to bilo promišljanje u jednom trenutku ranije, onda je to samo pritajivanje. Oni ne mijenjanju ćud, nego dlaku. Oni su vučići i vukovi, oni hoće Veliku Srbiju, a mi to ne smijemo dopustiti. Tu je ta naša borba protiv olakog ulaženja u normalizaciju odnosa i forsiranja Srba u Europi.

Narod.hr: Naveli ste Vesnu Pusić kao osobu koja radi protiv hrvatskih interesa. Možete li imenovati druge ili ne?

Šeparović: Dejan Jović glavni je savjetnik predsjednika Josipovića, čovjek koji je jedan od deset najjačih Srba danas u svijetu, a on sjedi na Pantovčaku. Recenzirao je knjigu američkog autora koji je negirao Srebrenicu, da se tamo nije dogodio nikakav genocid. Plakao je za Socijalističkom Jugoslavijom jer je to bila prava državna tvorba i jer je mnogima bilo jako dobro u toj državi, a najnovija mu je vijest da Srbija i balkanske zemlje, njima je stalno na srcu Balkan, trebaju ući pod posebnim režimom, lako i brzo, zajedno s Hrvatskom u Europu. To je glavni savjetnik predsjednika Republike, pored Saše Perkovića, Tatalovića i koga sve još tamo nema. Sve je dovelo do toga da je netko rekao da najjači punkt Srbije u Hrvatskoj i u Zagrebu nije srpska ambasada, nego predsjednik Republike i njegov stožer na Pantovačaku. To je strahotno. Toga nema na svijetu. To što su oni radili s tužbom, bili je spremni povući, ronili suze kad je ipak došlo do procesa, govorili kako je postupak skup, kako nema izgleda za uspjeh, kako nam to nije dobro, kako se može riješiti na drugi način, takav je postupak sramotan i izdajnički.

Narod.hr: Što možete reći o postupku pred Međunarodnim sudom pravde u Den Haagu u kojem Hrvatska i Srbija tuže jedna drugu za genocid u razdoblju od 1991. do 1995. godine?

Šeparović: Ako izgubimo u Haagu na sudu koji je sud Ujedinjenih naroda i sudi državama, onda to neće biti zato što nismo dokazali genocid, nego zato što je došlo do izdaje jer su sve izjave hrvatskih čelnika, Kukurikavaca, dospjele i u Haag. Imaju oni svoje ljude ovdje koji dojavljuju što se govori i čini, kakvi su stavovi države. Nije bilo primjera u životu ni slučaja u Hrvatskom zagorju gdje je svaki seljak imao uvijek iznova barem nekoliko parnica. Nije bio lud da bi govorio da nema pravo, da neće dobiti tužbu. On je vjerovao, išao na sud i dokazivao. Ta je upornost da se brani svoje primjerena, a ne obrnuto, da se pljuje na svoje i čini ono što kažu Nijemci, a to je da ptica nikad ne čini one stvari u svom gnijezdu.

Narod.hr: Kako biste ocijenili tijek procesa u Haagu?

Šeparović: Tijek procesa u Haagu uglavnom je dobar zato jer je tužba tamo, došlo je do postupka, dobio se postupak, dokazuje se genocid. Ali ima velikih zamjerki Prva je i najvažnija što nema Crne Gore. Crna Gora kao da nije ratovala na Konavlima, Dubrovačkom primorju, Stonu i gradu koji je pod zaštitom UNESCO-a. Zatim nema onoga što je bitno, nismo optužili da je Srbija protjerala hrvatske državljane srpskog pravoslavnog etniciteta time što su ih pod silom, planski, programirano, naredbom i uz nasilje prema onima koji nisu poslušali, izveli iz Republike Hrvatske. Nije to autogenocid da bi on bio isključen, kako je rekla šefica tima Hrvatske u Haagu. To je genocid zato što je Srbija istjerala hrvatske državljane, izvukla ih je iz Hrvatske, njih 100 tisuća. Sad su tvrdili 200 tisuća, Štrbac je govorio o 400 tisuća Srba. Srbi su bili ili mogli biti hrvatski državljani, bili su rođeni i živjeli u Hrvatskoj. Naredbom Mile Martića, dirigiranoj iz Beograda, izveli su naše građane srpskog nacionalnog etnosa iz Hrvatske. Taj je dio izbrisan iz tužbe. Naravno, onda su ga iskoristili Savo Štrbac i Srbi na drugoj strani. Oni su rekli da je Hrvatska etnički očistila Srbe, a to nije točno jer su oni otišli. Izvedeni su i natjerani da izađu. Zaboravljeno je da ih je Tuđman pozivao da ostanu. Ovi su naši, naši uvjetno rečeno, izmijenivši prvotnu tužbu, pokazali da im nije do brige za hrvatske nacionalne interese, a ni do istine.

Narod.hr: Kakav ishod očekujete?

Šeparović: Četiri su scenarija za ishod presude. Apsolutno je nemoguć onaj da sud prihvati samo tužbu Srbije. Ta mogućnost postoji, ali ona neće biti dogovorena. Drugi je onaj da se dogodi što je tražio Dežulović u dežurnom zagrebačkom tjedniku, a piše i poručuje iz Beograda da treba konačno ovaj sud izvršiti svoje, osuditi Srbe i Hrvate za genocid, pa da idemo mirno u budućnost. Nadam se da se to neće dogoditi. Opasnost realno postoji. Treća je mogućnost da bude usvojena naša tužba. To je ono što zagovaramo i ono u što vjerujemo. Kaže se pravda – da, makar se nebo sručilo na nas. To je vjera u pravdu i tako sam vjerovao u oslobođenje generala. Sada vjerujem u osudu Srbije. Konačno, za nas najnepovoljnija osuda bila bi kada bi sud odbio i tužbu i protutužbu. Ako bi se to dogodilo, bilo bi moguće samo zato što su naši, velikodostojnici hrvatske države, ali ne za Hrvatsku, izrekli sve što su učinili kako bi umanjili vrijednost naše tužbe.