Časne sestre iz Dubrovnika odolijevaju blagdanskom blještavilu u izlozima te su u svojoj skromnosti i požrtvovnosti primjer ispravnih vrijednosti. Dobrota, iskrenost, nesebičnost i poštenje kod njih su protkane u svakodnevni život i predstavljaju suprotnost rastrošnosti koja nam se svakodnevno predstavlja, osobito u ovo blagdansko vrijeme.
Vrijeme došašća obilježeno je i odricanjem, skromne časne mogle bi nam poslužiti kao primjer da poklone pružamo iz srca, a ne iz novčanika.
Sestre franjevke od Bezgrešnog začeća, ili sestre dančarice, Dubrovčanima su poznate i kao sestre koje su od samih početaka posvećenije životima drugih, kužnih i bolesnih, koje su kroz povijest njegovale u tamošnjem Lazaretu, ali i sestre bez čijeg blagoslova nijedan pomorac nije prošao pokraj samostana na Dančama. Ova mala zajednica čini 18 sestara, čvrsto povezanih dugogodišnjim zajedničkim životom, a posebno je to izraženo uoči blagdana.
Sestre su Slobodnoj Dalmaciji dale uvid u svoj skromni, ali ispunjeni život.
Ljudi isprazne novčanike, ali i duše
“Iako nas nije puno, žene smo, i imamo svoje slabosti. U ovo vrijeme svaka se odrekne nekih svojih sitnica, kroz vrijeme adventa imamo i skromnije obroke, pa ono čega se odreknemo poklonimo nekoj siromašnoj obitelji. Nije to puno, ali je od srca i puno znači i njima i nama, i time se vodimo i u našoj zajednici, među nama. Primjerice, za Badnjak obavezno pravimo prikle, bez toga se zaista ne može, ali bakalar ne pravimo, i nećemo ga ni praviti. I to iz principa, zato što je pretjerano skup, a proslaviti se može i drugačije, jeftinije, a da je fino”, odlučna je sestra Ružica.
Okićenost i blještavilo iz izloga smatraju pretjeranim te nadodaju “čini mi se da ljudi doslovno isprazne novčanike i duše, i kad prođe Božić nastupi jedna depresija i praznina, zato nastojimo sve obilježavati skromno.”
Komercijalizacija Božića
“Možda imamo i mali otpor prema današnjem načinu slavljenja, jer njegova bit zaista nije u materijalnome, nego u iščekivanju dolaska Isusa, koje mi proživljavamo u puno dimenzija, a jedna od njih je budnost. Ustajemo rano, molimo na jedan drukčiji način, nastojimo se pripraviti i obnoviti, korigirati svoje misli i ponašanje i činiti dobro.” “Adventski vijenac kod nas ne mora čak ni biti vijenac, može biti i nekakav aranžman, bitno je da se u njega uklope četiri svijeće koje označavaju to postupno iščekivanje koje se pojačava.”, izjavile su iznimno skromne sestre.
