Slučaj izborne prevare u Azerbajdžanu: metode opstrukcije volje građana slične onima Andreja Plenkovića

Donosimo slučaj u kojem je Europski sud za ljudska prava presudio u korist građanina protiv Azerbajdžana jer su mu državne institucije koruptivnim i manipulativnim radnjama oduzele pravo kandidature na parlamentarnim izborima proglašavajući potpise potrebne za kandidaturu – nevažećim.

Slučaj u Azerbajdžanu neobično je sličan našem hrvatskom slučaju u kojem premijer Plenković proglašava potpise građana za raspisivanje referenduma o promjeni izbornog sustava nevažećima i time oduzima građanima ustavno pravo na referendum.

Annagi Bahadur oglu Hajibeyli, azerbajdžanski državljanin iz Bakuua, nominiran je od strane koalicije dviju stranaka kao kandidat za parlamentarne izbore 2010. godine. U skladu sa izbornim zakonom, podnio je zahtjev za registraciju svoje kandidature tako što je u listopadu 2010. godine Izbornom povjerenstvu predao potpisne knjige sa 675 potpisa, budući da izborni zakon zahtijeva da svaka kandidatura bude podržana od najmanje 450 birača.

Točnost potpisanih listova i drugih registracijskih dokumenata koje je podnositelj zahtjeva podnio najprije je ispitala posebna radna skupina koju je utvrdila Izborna komisija njegove izborne jedinice. Iako je podnositelj zahtjeva, gospodin Hajibeyli zatražio da kao promatrač sudjeluje u postupku ispitivanja valjanosti potpisa od strane radne skupine, na što je imao pravo, potpisi su pregledani bez njega.

Odlukom od listopada 2010. godine Izborna komisija na čelu sa radnom skupinom za provjeru potpisa odbila je njegov zahtjev da bude registriran kao kandidat, utvrdivši da je od 675 potpisa 257 nevažećih i da je kandidat, kao uvjet kandidature, predao manje od potrebnih 450 važećih potpisa.

(VIDEO) Krešimir Miletić: ‘Uvid u nevažeće potpise je izložba falsificiranih potpisa Plenkovićeva režima’

U izvješću radne skupine Izborne komisije objašnjeni su kriteriji na temelju kojih su potpisi za kandidaturu proglašavani nevažečim. Tri potpisa su bili ‘ponavljani potpisi’ (dupli), 7 potpisa je proglašeno nevažećim jer su potpisi bili ‘ispravljani’, 12 potpisa je proglašeni nevažećim zbog netočnih osobnih podataka, 1 potpis jer je bio upisan na pogrešnoj crti, 201 potpis jer je navodno ista osoba upisivale podatke različitih potpisnika, dok su 33 potpisa skupno proglašena nevažećima zbog ‘drugih’ (neodređenih) razloga.

Hajibeyli je podnio žalbu Središnjem izbornom povjerenstvu protiv odluke Izborne komisije o odbijanju registracije za kandidaturu. U žalbi je naveo da je 257 potpisa proglašeno nevažećim na temelju pukog vizualnog pregleda potpisa, bez odgovarajuće dodatne provjere; da članovi Radne skupine nisu adekvatni stručnjaci za ispitivanje provjere vjerodostojnosti potpisa jer je čelnik radne skupine po struci učitelj, dok su dvojica članova bili zaposlenici statističkog odbora i odjela za putovnice lokalnog policijskog ureda; da nije bilo objašnjeno koji su to ‘drugi’ razlozi za proglašenje 33 potpisa nevaljalim. Nadalje, naveo je da mu suprotno zahtjevima članka 59. stavka 3. Izbornog zakona nije bilo omogućeno da sudjeluje u postupku ispitivanja vjerodostojnosti potpisa od strane Radne skupine, te mu je stoga uskraćeno pravo promatranja tog procesa.

Priloženoj pritužbi Središnjem izbornom povjerenstvu, Hajibeyli je dostavio pisane izjave više od 400 potpisnika, među kojima su i oni čiji su potpisi proglašeni nevaljanima, potvrđujući vjerodostojnost njihovih potpisa. Međutim, Središnje izborno povjerenstvo nije uzelo u obzir te izjave građana koji su dali potpis za kandidaturu Hajibeylija, već je odbacilo žalbu i potvrdilo odluku Izborne komisije. Također, utvrdilo je da na temelju nalaza vlastite radne skupine od 675 potpisa koje je dostavio Hajibeyli 238 nevažećih i da su preostalih 437 važećih potpisa ispod minimalnog broja koji je propisan zakonom kako bi uvjet za kandidaturu bio ispunjen.

Žalbu je također odbio i sud u Bakuu, a nakon njega i Vrhovni sud koji je Hajibeylove optužbe bez razmatranja njegovih argumenata odbacio kao nevažne i neutemeljene, te utvrdio da nema osnova za ukidanje odluke Izborne komisije.

Dok je slučaj gospodina Hajibeyli bio u tijeku pred Europskim sudom za ljudska prava, u kolovozu 2014. godine tijela državnog odvjetništva pokrenula su istragu o radu nekih nevladinih organizacija, uključujući Društvo za pravno obrazovanje, nevladinu udrugu na čelu s gospodinom Intigamom Aliyevom koji je bio Hajibeyliev je zakonski zastupnik u postupku na Europskom sudu. Odvjetnik Aliyev uhićen je u kontekstu kaznenog postupka protiv njega, povezanog s aktivnostima nevladine udruge na čijem je čelu, a optužen je za utaju poreza i zlouporabu ovlasti. Prilikom istraživanja odvjetničkog ureda, istražna tijela zaplijenila su velik broj dokumenata, uključujući cjelokupni spis koja se odnosi na slučaj g. Hajibeylija.

Oslanjajući se na članak 3. Protokola br. 1 (pravo na slobodne izbore) Europske konvencije o ljudskim pravima, g. Hajibeyli se žalio da je njegov zahtjev za registriranje kandidata na parlamentarnim izborima 2010. godine bio proizvoljno odbijen i da je oduzimanje cjelokupnog spisa koji se odnosi na njegov slučaj pred Europskim sudom za ljudska prava iz Aliyevog odvjetničkog ureda predstavljao zapreku ostvarivanju njegovih prava iz članka 34. (pravo pojedinačne molbe) Konvencije o ljudskim pravima.

Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu 22.5.2015. godine donio je odluku u kojoj odbija zahtjev vlade Azerbejdžana da odbaci tužbu g. Hajibeylija te je presudila da je vlada svojim postupanjem u provjeri potpisa povrijedila čl. 3 Protokola 3 Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava – pravo na slobodne izbore. Država je g. Hajibeyliju trebala isplatiti 12.600 eura za nanesenu nematerijalnu štetu.

Cijeli ovaj slučaj neodoljivo podsjeća na referendumski proces GI Narod odlučuje u Hrvatskoj koji, od strane premijera Plenkovića i ministra Kušćevića, kao i mnogih gradonačelnika i načelnika bio opstruiran na sve moguće načine – tako da se potpisi konkretnih birača proglašavaju nevažećim, da se ne dopušta promatranje provjere ptopisa, da se ne dopuštaju promatrači prilikom provjere potpisa, da se potpisi proglašavaju nevažećim prema proizvoljnim kriterijima, da se ne uzima u obzir slučaj gospodina Zrne koji je potvrdio da je potpis koji je proglašen nevažećim njegov, da se ne dozvoljava uvid i korekcija nevažećih potpisa.

Podsjećamo da je prema Indeksu percepcije korupcije (IPK) Transparency Internationala, koji rangira 180 zemalja i teritorija širom svijeta prema razini percepcije korupcije u javnom sektoru, Hrvatska svrstana na 57. mjestu na ljestvici, a na 122. mjestu je Azerbajdžan, ali uz ovakvu hrvatsku Vladu, pored nezakonitog, netransparentnog i manipulativanog pristupa državnih institucija prema inicijativi građana za raspisivanje referenduma, jedini pomak koji hrvatski građani koji mogu očekivati je pad na ljestvici prema najkorumpiranijim državama svijeta.

Izvor: narod.hr