Slučaj pokušaja ubojstva na Trgu sv. Marka otvorio je i niz drugih, ne samo sigurnosnih pitanja s kojima je suočena naša policija odnosno službenici koji primjerice štite zgrade od posebnog interesa. Jesu li policajci dovoljno opremljeni, jesu li obučeni za taj posao i kakve imaju ovlasti, u Studiju 4 komentirao je Zlatko Sokolar, bivši načelnik policije.
Jučer smo doživjeli taj dan, obračun sina hrvatskog branitelja s hrvatskim policajcem, također sinom hrvatskog branitelja i to je više nego tragično, smatra Zlatko Sokolar.
Hrvatska policija mora i dalje pronositi tekovine i Domovinskog rata i te vrijednosti, ali očito smo se na tom putu negdje izgubili, navodi.
– Stvorili smo u tom razmaku od 25, 30 godina jednu sposobnu policiju, međutim, koja očito robuje i političkim odlukama i međusobnim klanskim i ostalim sukobima. Tako da zapravo u ovom dijelu što se tiče osiguranja zgrade i objekata ima i posebna uprava za posebne poslove sigurnosti, imaju službe koje raspolažu određenim znanjem i sposobnostima i za koje vjerujem da su napravili određene planove osiguranja, ali to na političkoj razini nije prošlo.
Ljudi su, dodaje, obučeni, međutim, sukladno tim standardnim operativnim postupcima tzv. SOP-ovima, pravnicima odnosno zakonima, očito da je u ovom dijelu pripreme za zadaću sigurnosne prosudbe izostalo ono bitno – štitimo se na vanjskim granicama, a zapravo se nije i na stručnoj policijskoj razini posvetila dovoljna pažnja.
– A i u ovom dijelu i psihologije i svega ostaloga vidimo da ima značajnih problema i vjerujem da će takvih problema još biti.
Hrvatska kaže, nije carevina i nitko ne želi stvoriti zabranjeni grad na Gornjem gradu. Ali određene mjere sigurnosti moraju postojati. Ako se želi imati sigurnost, a apsolutne sigurnosti nema, mora se postići minimum, ako želimo štiti sebe, naše dužnosnike, onda se mora napraviti korak dalje.
– Stjecajem okolnosti nije došlo do većih žrtava. U razvoju hrvatske policije imali smo projekt policija u zajednici, gdje se pokušalo stvoriti zajedništvo između policije kao represivnog organa i naroda. U tom se nije uspjelo, nije bilo informacija unaprijed iako znam da se motri što se objavljuje na Facebooku, a da ne govorim i prijetnjama ili indicijama da može doći do nekih ugroza pa se čak uhićuju i pojedini načelnici policijskih uprava, bivši načelnici koji su se eventualno na ovakav ili onakav način izrazili. U pretkaznenom postupku su oslobođeni, ali se vrši presija i prema tim ljudima i prema tom čovjeku.
Ako nema sloge u našem narodu i unutarnje rizike ćemo, tvrdi, uvijek imati. Treba na određeni način to zatvoriti, a javnost će se morati priviknuti.
– Moram napomenuti da je apsurdno da je kod osiguranja štićenih osoba voziti ih u blindiranim vozilima, a s druge strane se svatko može ušetati u Sabor i Vladu.
Sokolar je naveo i da se kroz medije stvori uznemirenost, pri čemu se osvrnuo na informaciju jednog dnevnog lista da su se napadač i ranjeni policajac poznavali, odnosno da je riječ o osobnom sukobu.
– Osobno poznajem policajca i znam da je ta informacija lažna i da je naštetila i njemu i njegovoj obitelji. Osobno sam nazvao u novinara velikog lista i rekao mu zašto to pišete, te da to stvara još veću bol kod svih tih ljudi. Radi se o ocu policajca kojem su roditelji poginuli u nevremenu 1963. godine. I od tada smo mi posebni prijatelji i ne mogu reći, probao sam pomoći i njegovom starijem sinu, koji je vrsni granični policajac. Tim više me pogađa ovo stanje da smo dovedeni do apsurda da zapravo ne znamo na koju stranu ići.
Pitanje pravne zaštite policajaca naročito kod uporabe vatrenog oružja za koju vjerujem u ovom slučaju ne bi bilo spora, je vrlo upitno ili s neželjenim posljedicama, ističe Sokolar.
– Napravljena je analiza i pokušaj da se uredi i to pitanje da kad država pravda uporabu oružja i da stane iza policajca, međutim, vrlo često u građanskom postupku to pada i država odgovorna za sve te štetne posljedice. Država plaća tu odštetu, imali smo slučaj o preko milijun kuna. I u kasnijom postupcima država se nastoji refundirati kroz regresnu tužbu od tog istog policajaca. Dakle, to samo ukazuje na težinu svog tog problema. Za 4000 ili 5000 kuna braniš državu i ideale, a nakon toga imaš ovakve probleme. Nije bilo ni tada ni sada prave političke odluke i ljudi će slušati.
Taj ranjeni policajac je, kaže, uz rad završio višu kriminalističku školu, početkom devetog mjeseca je unaprijeđen u policijskog narednika, ali i dalje čuva ćoškove zgrade Vlade ili tko zna što drugo. I kad želiš profesionalno napredovati nemaš poguranac koji drugi imaju.
– Stalno govorimo nije bilo naznaka, možda će biti brutalno ako ovo kažem, ali što se događa ako se jedan mladi čovjek slika na “Fejsu” ili izražava želje u konkretnom slučaju oko Srba pa nitko nije reagirao. A za neku budalaštinu koju netko od nezaposlenih ili umirovljenika napišu, sustav vrlo promptno reagira, uhiti se strpa se u zatvor i ako nemaš oružja dobro si prošao. Ali ako imaš oružja, bez obzira koliko ti pisao budalaštine po “Fejsu” ili nekim drugim mrežama.
Država ima sustav i instrumente i neka radi svoj posao, to ljudi od nje očekuju, a ovo nas je vratilo u propast, zaključuje Sokolar.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
