‘Opraštam mladiću koji me teško ranio rafalom iz kalašnjikova na Markovu trgu ispred zgrade Vlade Republike Hrvatske. Opraštam mu iako je meni i mojoj obitelji nanio ogromnu bol. Žao mi ga je. Žao mi je što je svoj život prekinuo na tako strašan način’, Tim riječima započeo je svoju ispovijest 33-godišnji policajac Oskar Fiuri koji je tog 12. listopada 2020. godine doslovno gledao smrti u oči.
Naime, 22-godišnji Danijel Bezuk iz Kutine taj je dan oko 8 sati ujutro došao na Markov trg naoružan pištoljem i kalašnjikovom i zapucao prema policajcu Oskaru Fiuriu koji je čuvao ulaz u zgradu Vlade.
>Plenković napada DORH i tvrdi da je napadač na Vladu imao pomagača: Krivi člana predsjedništva DP-a
Policajca Fiurija pogodila su četiri metka. Ruka mu je najviše stradala jer je spriječila da projektili prodru u abdomen i naprave štetu vitalnim organima. Bezuk je nakon pucnjave pobjegao, a njegovo su tijelo policajci pronašli na Tuškancu. Sam si je presudio.
‘Bio je jako blizu. A onda je krenuo rafal’
‘Bio sam na poziciji ispred zgrade Vlade RH i odjednom sam osjetio strašnu bol. Ruka mi je pala i doslovno visila. Kada sam podigao glavu, vidio sam mladića koji je u mene uperio kalašnjikov. Vidio sam da ima pušku i da me cilja. Bio je jako blizu. A onda je krenuo rafal. Počeo sam se bacati, radio sam sve živo kako bi izbjegao smrt, proradio je onaj instinkt za preživljavanjem. Kada sam pao na pod, jer više nisam imao snage, on je i dalje pucao po meni. Ispalio je dosta metaka, mene su pogodila četiri, a jedan mi je tako okrznuo lakat da se raspala kost. Tri su rane bile prostrjelne, a jedna ustrjelna. Ta je metak ostao u zdjelici. Ruka je ozbiljno stradala jer je riječ o vrlo opasnom oružju i posebnim mecima kalibra 5,45 mm. To je puščano zrno, taozvani kostolomac, koje putuje tijelom i radi veliku štetu. Taj metak mi je doslovno razorio tkivo, slomio kosti i živce koji prolaze kroz ruku…’, priča za Mojportal.hr policajac Oskar Fiuri u Daruvarskim toplicama gdje se trenutno nalazi na terapijama.
Oskar je nakon ranjavanja vozilom saniteta prevezen u KB Sestara milosrdnica gdje su mu liječnici satima spašavali prvo život, a onda i ruku.
‘Liječnici su mi rekonstruirali ruku i spojili živce. Bilo je pitanje hoću li uopće imati više ruku. Sada su mi ograničeni pokreti, ali je, naravno, puno bolje nego što je bilo. Liječnici su realni s obzirom na ozbiljnost ozljede te su mi rekli da ne mogu očekivati da će mi ruka biti kao što je bila. Rekli su mi da se fizikalnim terapijama može puno postići i da se ti živci dvije godine regeneriraju. Poboljšanja će biti, ali ne znam kada. Moram vaditi i taj unutarnji fiksator iz podlaktice pa mi možda i to malo pomogne. Vidjet ćemo, teško je to prognozirati’, priča Oskar Fiuri koji je na dugotrajnom bolovanju.
Policijska obiteljska tradicija
Oskar Fiuri rođen je u Zagrebu 1989. godine, a djetinjstvo i većinu života proveo je u Sesvetama. Trenutno završava specijalistički diplomski stručni studij kriminalistike gdje mu je ostalo još nekoliko ispita. Sada živi blizu Črnomerca sa svojom dugogodišnjom djevojkom Anom s kojom će se uskoro vjenčati. Otac mu je bivši policajac, a brat, kako kaže, “rođeni policajac” koji trenutno radi u Ravnateljstvu policije – Uprava za granicu. Brat je u policiji od 2000. godine, karijeru je počeo u temeljnoj policiji, dugi niz godina radio je u u djelu Potraga PU zagrebačke, a zatim i u ekipi za očevide kriminalističke policije. Oskarovog brata kolege opisuju kao sjajnog operativca s bogatim radnim iskustvom u policiji.
‘Htio sam postati policajac upravo zbog njih. S obzirom na to da je otac radio u policijskoj postaji koja je bila par minuta udaljena od mjesta stanovanja, znao sam kao dijete pred kraj radnog vremena dolaziti kod njega i gledati ga kako u svoju kožnu aktovku sprema stvari i slaže papire. Ta aktovka me fascinirala jer se nije mogla otvoriti bez šifre. Otac je proveo 28 godina efektivnog staža u policijskoj službi. Prošao je specijalnu, temeljnu policiju, a najduži staž je imao u prometnoj policiji gdje se specijalizirao za obavljanje očevida prometnih nesreća. Nažalost, u takvim zanimanjima čovjek često svjedoči tragedijama. Bez obzira na profesionalizam, čovjek se ne može potpuno emocionalno isključiti jer onda ne bi bio ljudsko biće’, kaže Oskar Fiuri i ističe kako je njegov otac hrvatski branitelj koji je sudjelovao u obrani Domovine. Oskar zbog toga prema svim veteranima Domovinskog rata i njihovim obiteljima osjeća ogromno poštovanje i zahvalnost.
Priznaje kako bi se volio što prije vratiti na posao. Trenutno studira, bavi se sportom koliko može, trči, pliva, a po preporuci fizijatrice ponekad igra i tenis jer mu je rekla da je to dobro za ruku.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
