Ruska vojska 1853. ušla je u turske pokrajine Moldaviju i Vlašku (Rumunjska) čime je započeo Krimski rat. Vodio se između Rusije i alijanse koju su sačinjavali Velika Britanija, Francuska, Osmansko carstvo i kraljevina Pijemont. Usprkos deklarativnim razlozima za javnost, pravi razlog je bio sprečavanje Francuza i Engleza da Rusija proširi svoj utjecaj na račun raspadajućeg Turskog Carstva prema Europi.
Uzrok mnogih kasnijih političkih i vojnih sukoba
U mnogome, ovo je bio i uzrok mnogih kasnijih političkih i vojnih sukoba na tlu Europe – održati ravnotežu moći na račun imperijalne Rusije. To se odnosilo i na područje Bliskog istoka, današnjeg Afganistana i indijskog potkontinenta.
Zbog tog rata nekadašnje središte kršćanstva, Istanbul, nije vraćen u ruke kršćanskih zemalja i ostao je muslimansko središte na vratima Europe do današnjeg dana.
Na strani Turaka (300.000 vojnika) u ratu je sudjelovalo i 400.000 Francuza i 250.000 Britanaca, dok je Rusija imala pomoć jedino Bugarske legije sa 7.000 vojnika. Ovaj rat umnogome je najava silnica koje su odredile strateške borbe u I. svjetskom ratu, a osobito na bojišnici gdje su za tuđe interese stradavali i mnogobrojni hrvatski mladići (područje današnje zapadne Ukrajine i Moldavije).
Pravi uzrok rata
Pravi razlog za rat bio je sprječavanje Rusije da se okoristi sve očitijim rasulom Otomanskog Carstva.
Francuzi i Britanci željeli su smanjiti ruske teritorijalne pretenzije na Crnom moru i Balkanu, a to su pokušali napraviti tako što su zauzeli sjedište ruske Crnomorske flote Sevastopolj. Punih 11 mjeseci trajala je opsada, dok napokon u rujnu 1855. Rusi nisu zapalili i potopili svoje brodove te napustili grad.
Ipak, Rusija se nije osjećala pobijeđenom, pa je tek nakon austrijske prijetnje da će ući u rat na strani saveznika prihvatila primirje. Krimski rat je završen 1856. Pariškim sporazumom i poniženjem Rusije, kojoj je zabranjeno držanje ratne mornarice u Crnom moru, a zanimljivo je da su tijekom Krimskog rata snimljene prve ratne fotografije, željeznica je po prvi put korištena u strateške vojne svrhe, no najveći utjecaj imao je loš tretman ranjenika koji je Florence Nightingale naveo na drastična poboljšanja u zbrinjavanju ranjenih na terenu, što je konačno dovelo do osnivanja Crvenog križa.
Ratovi i sukobi 19. stoljeća, generirani nakon Francuske revolucije, uz imperijalne i političke težnje velikih europskih sila iznjedrile su I. svjetski rat koji je bio potpuno destruktivan za Europu i uvod u još gori II. svjetski rat. Tako je stari kontinent počeo umirati pod silnim sukobima i ratovima, kao i pogubnim ideologijama koje su nicale u to vrijeme, a svoju ekspanziju doživjele u mračnom 20. stoljeću ratova i smrti.
Odricanjem od kršćanskih korijena još u 19. stoljeću, koje zamjenjuju nove nacionalističke i ideološke silnice, Europa gubi tlo pod nogama od kojeg do današnjeg dana nije stala na svoje noge.
 čime je započeo Krimski rat.){kind=link}