U sklopu šireg projekta “deustašizacije” Hrvatske, zagrebačka gradska vlast radikalno ljevičarske mreže Možemo! krenula je u promjenu naziva zagrebačkih ulica. Medu deset izabranih u prvome valu, na popisu nepodobnih “osoba povezanih s NDH”, koji će Možemo! – vlast većinom glasova u Gradskoj skupštini vjerojatno pretvoriti u političku odluku, nalazi se i ime Petra Grgeca. Zaslugom 45-godišnje komunističke vlasti i 33-godišnjeg zanemarivanja nacionalnih kulturnih i identitetskih politika u samostalnoj hrvatskoj državi, malo tko u Hrvatskoj danas znade tko je bio Petar Grgec, piše Višnja Starešina u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomično prenosimo.
Prema onome što je u knjizi “Holokaust u Zagrebu” napisao zagrebačkoj vlasti politički i ideološki bliski povjesničar Ivo Goldstein: Petar Grgec, hrvatski katolički književnik i publicist, profesor na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji, skidanjem šešira zimi 1941./42. je pozdravljao na zagrebačkim ulicama nepoznate Židove koji su nosili židovski znak.
A na pitanje kćeri, poznaje li te ljude odgovorio joj je da ona ne može shvatiti “koliko taj čovjek trpi i koliko je ponižen. Kada prolazim pokraj njihove sramotne pločice osjetim duboko poštovanje prema njihovoj patnji i tim hrabrim ljudima”.
Prema I. Goldsteinu (iz 2001.) “paradoksalno je i žalosno da je taj čovjek nakon 1945. bio proganjan”.
Možda će vas zanimati
Travestija iz Možemo: Pogledajte što je Goldstein pisao o Petru Grgecu čiju ulicu žele maknuti
Hoće li MO Trnje prihvatiti sugestiju za uklanjanje imena ulice posvećene Grgecu još se ne zna jer se očitovanje trnjanskog vijeća očekuje uskoro. No izgledno je da će do toga doći
(…)
Petar Grgec imao je uvjetno rečeno sreću da nije ubijen u masovnim likvidacijama “neprijatelja naroda”, u kojima su u svibnju i lipnju 1945. ubijene i u tajne masovne grobnice zakopavane tisuće njegovih sugrađana, a po nalogu Komunističke partije, prema popisima OZNA-e, pred streljačkim vodom knojevaca, posebno odabranih za egzekucije.
(…)
Starešina: ”Sreća” Petra Grgeca
“Sreća” Petra Grgeca sastojala se u tome što je u poslijeratnoj eliminaciji i/ili fizičkoj likvidaciji hrvatske kulturne, društvene, gospodarske i političke elite, u komunističkom montiranom procesu osuđen na sedam godina teške robije uz gubitak građanskih i političkih prava. Da je dvije godine kasnije, na četiri godine robije osuđen njegov tada još malodobni sin Radovan.
>Možemo mijenjanjem imena ulica među ‘ustaše’ svrstao i Hrvate koji nisu povezani s NDH
Da su njihov stan nove vlasti proglasile svojim i uselile im “sustanare”, koji su kontrolirali što rade “neprijatelji naroda” nakon odslužene robije. Da je književnik Petar Grgec izbrisaniz hrvatske književnosti, da mu je doživotno zabranjen novinarski i pedagoški rad, da mu je zabranjeno službeno biti književnik (član društva), da mu je ukinuto pravo na mirovinu…
(…)
Revolucionari našeg doba
Revolucionari našeg doba, okupljeni pod političkom kapom Možemo!, zaogrnuti u zapadne LGBTQ i “woke” agende zapravo ponavljaju stare eliminacijske matrice svojih jugoslavenskih komunističkih prethodnika iz 1945. godine. Promjena naziva ulica pod egidom “deustašizacije” grada i države samo je jedan ogranak sustavne operacije ponovne eliminacije hrvatske elite.
(…)
Nije Petar Grgec na popisu zato što je u NDH skidao šešir pozdravljajući nepoznate Židove, već zato što je odbio skinuti šešir Komunističkoj partiji.
U svojoj srži ovi su popisi zapravo put prema rehabilitaciji likvidacija, prijekih sudova i političkih progona koje je nad hrvatskom društvenom, socijalnom i gospodarskom elitom provodila (jugoslavenska) komunistička partija.
Starešina o narativu ”srpskog sveta”
S druge strane, oni su potpuno sukladni narativu “srpskog sveta” i njegovim ciljevima da trajno destabiliziraju Hrvatsku i da trajno dovode u pitanje hrvatsko pravo na državnost.
Nadalje, evidentna je osobna povezanost promotora narativa “srpskog sveta” u Hrvatskoj s projektom promjene naziva ulica. Zapravo, ovdje nije riječ o promjeni naziva ulica, još manje o “deustašizaciji” koja kao termin također pripada narativu “srpskog sveta”.
Ovdje je riječ o tome hoće li hrvatske institucije samo gledati sustavnu puzajuću okupaciju upravljanu iz Beograda, vrlo sličnu onoj iz proljeća 1991.?
Samo što ova nova ne osvaja teritorij, već osvaja društvo i institucije, piše Starešina.
(…)
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
