Stipo Mlinarić: Kada Vukovar utihne

Foto: fah

Prođe još jedna tužna obljetnica sjećanja na žrtvu Vukovara.

Odoše svojim kućama 65 000 prekrasnih ljudi, od male djece do staraca. Tiho kako su i došli s molitvom na usnama i krunicom u rukama, dostojanstveno i mirno kako dolikuje hrvatskom narodu. Hvala im za sve molitve koje su uputili poginulim i ubijenim braniteljima Vukovara.

Hvala im za njihovu žrtvu i patnju koju su podnijeli za taj dan 18.11.2018.

Nije bilo lako, bilo je tu pješačenja iz Vinkovaca grupe mladih koji su krenuli u ponoć pješice do Vukovara kukuruznim ili putem spasa. Hvala Vam mladi ljudi za to, siguran sam da ste bili stariji da bi te 91′ godine sigurno bi s puškama branili svoju zemlju. Došle su grupe hrabrih ljudi i pješice iz Osijeka, hvala i vama. Nije bilo lako hodati po hladnoj noci uz kišicu koja je pred jutro prerasla u snijeg.

Stipo Mlinarić: ‘Ne može se graditi na kostima mrtvih suživot u Vukovaru – moramo ih naći, sahraniti, a krvnici moraju odgovarati za zločine’

Hvala i bajkerima koji već tradicionalno kreću s otoka Korčule kroz cijelu Hrvatsku i posjećuju sva stratišta hrvatskog naroda iz 91′ godine. Ja sam isto bajker i znam što znaci voziti po kiši, magli i skliskoj cesti tolike kilometre na motoru. Hvala i vama. Svećenici i redovnici veliko hvala što ste sa svojim župljanima hodočastili i ove godine kao što to činite svake, nastavite i dalje jer je u Vukovar uvijek dobrodošla molitva. Hvala i svim hrvatskim navijačkim skupinama koji isto dolaze svake godine i zajedno obilježavaju žrtvu Vukovara i time pokazuju sve hrvatsko zajedništvo. Hvala i svima onima koji su se organizirali sami i došli autobusima, vlakom ili osobnim automobilima i to o svom trošku i bez ikakve plaćene dnevnice. Hvala vam.

Uvijek mi je drago vidjeti ljude iz Herceg-Bosne koji isto svake godine hodočaste put Vukovara, nije ni njima lako u njihovoj zemlji ali opet su svake godine u koloni sjećanja. Hvala vam svima koji su bili u koloni, a nisam ih napisao njima još veća hvala, takve dragi Bog i najviše voli kada se ne ističu.

> Svjedočanstvo Stipe Mlinarića: 19.11.1991. – Iz pakla Vukovara prema paklu logora (1. dio)

> Svjedočanstvo Stipe Mlinarića: Na putu prema logoru tukli su nas i ispitivali koliko smo ubili Srba, a koliko njihove djece (2. dio)

> Svjedočanstvo Stipe Mlinarića: Nakon udaraca tjerali su nas da ustanemo i pjevamo njihovu himnu ‘Hej Slaveni’ (3. dio) 

> Svjedočanstvo Stipe Mlinarića: Logoraška nada stvarno umire posljednja (4. dio) 

> Svjedočanstvo Stipe Mlinarića: U Srbiji ništa ne može biti lijepo – Niš je pokazao da je puno gori od prljave štale u Stajićevu (5. dio)

>Svjedočanstvo Stipe Mlinarića: Ispitivali su me i poručili da iz zatvora u Sremskoj Mitrovici nikad neću izaći (6. dio)

>Svjedočanstvo Stipe Mlinarića: Trojica pripadnika Turbo voda počistili su logor zadnji, kako nam je i bilo rečeno (7.dio)

Velika hvala našim biskupima, našim pastirima a osobito hvala mons. Egidije Ivan Živkovic na prekrasnoj propovjedi na memorijalnom groblju. Sve je rekao što je trebao i vlasti i narodu. Jedan “lokalni političar” je slušao propovjed uzdignute glave i omalenim smješkom, drugi iz “visoke politike” su spuštali pogled i gutali knedle kada je biskup propovjedao.

Narod je svojim pljeskom pokazao da je sjedinjen s biskupovim riječima. Nije kasno niti za “visoku politiku” dogodine, neka i oni budu stopljeni s narodom i kolonom sjećanja, ali neka odrade posao koji se morao obaviti prije 20-tak godina. Zato su izabrani na izborima da odrade što njihovi prethodnici nisu odradili, zato su i dobili izbore, a i debelo su plaćeni.

Stipo Mlinarić: Vukovar je pobijedio i KOS

Jeftina opravdanja i floskule političara Vukovar i narod koji dolazi u njega više ne žele slušati. Hoće dogodine vidjeti djela. Saborski zastupnik Milorad Pupovac je došao 17.11. i skrivećki u pratnji policije položio vijenac na memorijalno groblje, a drugi vijenac bacio u Dunav sa srpskom trobojnicom. Totalno me je zbunio jer nisam znao što vijenac u Dunavu znači, je li je to bila njegova poruka da više ne tražimo svoje nestale, da su u Dunav pobacani.

Srećom brzo je to on pojasnio 2 dana iza komemoracije u Vukovaru na srbijanskoj televiziji RTS. Rekao je da je taj vijenac za poginule Srbe i da moraju oni (SDSS) tamo nastaviti gdje je stao Vojislav Stanimirović. Što mu je pak to? Ja sam vidio na snimkama po okupaciji Vukovara dr. Stanimirovića u vojnoj odori propale vojske, kakva je to poruka da moraju nastaviti gdje je Stanimirović stao? Ja sigurno svjedočim, jer sam vidio svojim ocima cijeli rat da u Vukovaru dr. Njavro i dr. Bosanac i svi ostali doktori nisu nosili nikakvu vojnu odoru nego su u bijelim mantilima pomagali svim ranjenicima bez obzira na nacionalnost.

Stipo Mlinarić: Dan D za Vukovar (1.)

Stipo Mlinarić: Dan D za Vukovar (2.)

Velika je razlika kada doktor nosi vojnu odoru ili bijeli mantil, ali i bila je velika razlika između njih i nas što najbolje svjedoči uništeni Vukovar. Krik s Ovčare, Veleprometa, Borovo Commercea i ostalih stratišta čuje se i druga 364 dana u godini. Samo nažalost te dane u Vukovaru je samo jedan “lokalni političar” koji to čuje, razumije i živi. Ostali političari daleko su u svojim udobnim foteljama i zaborave Vukovar onog trena kada im dnevnica sjedne na račun, a kad Vukovar krikne kao 13.10.2018. čudom se čude ZAŠTO.

* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Izvor: narod.hr