U posljednje vrijeme, a posebno u proteklih dvije godine kada se SDP-ova vlada aktivno uključila u opstruiranje gotovo svih referendumskih inicijativa , u javnosti je bitno prisutnija i naglašenija uloga Ustavnog suda.
Osim pojedinih odluka Ustavnog suda, koje su poništavale neke zakonske odluke ili provedbene Vladine programe (Kurikulum zdravstvenog odgoja), nedavno se u javnosti vodila rasprava o potrebi hitnog izbora Mladena Bajića za za upražnjeno mjesto 13. suca Ustavnog suda.
Zbog takvih pojava javnost sve više percipira da su (pojedini) izbori sudaca Ustavnog suda politički uvjetovani, što otvoreno, a što manje otvoreno kroz političke dogovore i ustupke, pri čemu ne dolaze u prvi plan profesionalne i ljudske kvalitete kao primarni faktor izbora.
A postojanje takve mogućnosti ima refleksiju na cijelu državu i narod, a sukladno tome i našu osobnu svakodnevnicu.
Koja je funkcija Ustavnog suda?
Najjednostavnije i najkraće rečeno, Ustavni sud je institucija koja jamči poštovanje i primjenu odredaba Ustava Republike Hrvatske.
Zbog toga su nadležnosti Ustavnog suda najveće i najodgovornije: suglasnost zakona i propisa sa Ustavom, ocjene ustavnosti zakona i inicijativa, praćenje ostvarivanja ustavnosti i izvještavanje Hrvatskog sabora o uočenim neustavnostima, rješavanje sukoba nadležnosti tijela sudbene, zakonodavne i izvršne vlasti; odlučivanje o odgovornosti predsjednika Republike u skladu s Ustavom, te brojne druge nadležnosti od izuzetne (in)direktne važnosti za svakodnevni život građana Hrvatske.
Kao takav, Ustavni sud je neovisan o bilo kojim tijelima izvršne vlasti, a posebno o vladi i predsjedniku države. Bitno je naglasiti nešto što je malo poznato građanima Hrvatske: Ustavni sud ne spada u trodiobu vlasti (izvršna, zakonodavna i sudska), te je u praksi ‘iznad trodiobe vlasti’!
Što je pravni izvor Ustavnog suda ?
Temeljni pravni izvor za Ustavni sud je Ustav Republike Hrvatske, a nakon toga Ustavni zakon o Ustavnom sudu te poslovnik Ustavnog Suda.
Zbog toga bi svaka promjena Ustava, pravnog akta najviše snage, trebala biti itekako od interesa za svakog građanina Hrvatske kao i civilno društvo, te javnost ne bi smjela biti isključena iz tog procesa. Ponajmanje bi promjene Ustava trebale biti podložne bilo kakvom politikantstvu ili dnevno političkim interesima, kao što je npr. bilo pokušaja nasilne promjene Ustava protekle zime u pozadini koje je bio ‘slučaj Perković’ . Tada je političkim ustupcima i dogovorima sa drugim strankama pokušana promjena Ustava kako se optužene za zločine ne bi izručilo Njemačkoj. U posljednji čas je HDSSB , pod pritiskom javnosti i članstva, odustao od glasovanja za promjenu Ustava, pa su optuženi Perković i Mustač ipak izručeni.
Tko su suci i koliko ih ima ?
Ustavni sud čini trinaest sudaca. Bira ih Hrvatski Sabor dvotrećinskom većinom, iz redova istaknutih pravnika, sudaca, državnih odvjetnika i sveučilišnih profesora.
Dvotrećinska većina s jedne strane osigurava široku političku podršku i dogovor uglavnom dviju najvećih stranaka SDP i HDZ i potrebu konsenzusa, ali i potencijalnu opasnost ‘politizacije Ustavnog suda’ i udaljavanje neospornih pravnih stručnjaka potrebnih ljudskih i profesionalnih kvaliteta od mogućnosti da postanu suci Ustavnog suda.
Tako često suci Ustavnog Suda bivaju ljudi kojima dvije najveće stranke SDP i HDZ ‘daju vjetar u leđa’, a nije rijetkost da su to čak i bivši istaknuti članovi pojedinih stranaka kao što su trenutni suci Ustavnog suda: Ivan Matija i Mato Arlović, bivši najviši dužnosnici SDP-a ili Miroslav Šeparović, bivši član Središnjeg odbora HDZ-a.
Trenutna predsjednica Ustavnog suda Republike Hrvatske je Jasna Omejec.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
