“Any advice?”, pitao je tada bivši premijer Tihomir Orešković bivšeg premijera Milanovića prilikom primopredaje vlasti. “None whatsoever”, odgovorio mu je bivši premijer Milanović čime je započela formalnost tranzicije vlasti početkom 2016.
Vlada Tihomira Oreškovića u Banske dvore došla je 22. siječnja kao rezultat dogovora HDZ-a i Mosta nakon provedenih redovitih parlamentarnih izbora krajem 2015. godine, na kojima je vlast izgubila koalicija Hrvatska raste predvođena tadašnjim čelnikom SDP-a i premijerom Zoranom Milanovićem, a SDP se nije uspio vratiti na vlast ni nakon izvanrednih parlamentarnih izbora 11. rujna 2016.
Srećom, jer po analizi stanja, još jedan mandat SDP-ove vlade odveo bi nas u nepovratnu propast.
Repovi korupcijskih afera Milanovićevih ministara, čelnih ljudi vodećih tvrtki, SDP-ovih kadrova, ali i pravosudne afere još i danas opterećuju gospodarstvo, obrazovanje i druge segmente hrvatskog društva. Zorana Milanovića korupcijske afere nisu previše dirnule jer su se brzo i bez temeljite istrage, zaključivali procesi koji bi se otvarali protiv Milanovića ili članova njegove obitelji. Čelnica Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa, Dalija Orešković potvrdila je krajem prosinca u razgovoru za Večernji list da u slučaju Madison i Zorana Milanovića nema zasad još ništa, “Još prikupljamo podatke i dokumentaciju. U visokoj mjeri je spreman i uskoro ćemo ga rješavati”, rekla je.
Zbog gubitka vlasti na prijevremenim izborima došlo je do promjene na čelu SDP-a – umjesto bivšeg premijera Zorana Milanovića, koji je tu stranku vodio devet godina, SDP sada vodi Davor Bernardić.
U travnju 2016. za mjesto čelnika stranke natjecali su se Zoran Milanović i Zlatko Komadina, izašlo je nešto više od 20 tisuća članova, a Milanović je osvojio 53 posto glasova. “Jaka smo stranka koja će uskoro opet preuzeti odgovornost za Hrvatsku”, rekao je Zoran Milanović poslije untarstranačkih izbora.
Iako su parapolitičke ogranizacije bliske SDP-u zamaskirane pod nazivom raznih tzv. nevladinih udruga gotovo svakodnevno tražile bučnim i patetičnim kampanjama od prvoga dana smjenu Oreškovićevih ministara, čelnik SDP-a Zoran Milanović s Narodnom koalicijom na rujanskim izvanrednim parlamentarnim izborima doživljava poraz te objavljuje kako se neće kandidirati na sljedećim unutarstranačkim izborima. Tim potezom zapravo je odstupio s mjesta predsjednika stranke i počeo je neformalan postupak traženja novog vođe SDP-a na unutarstranačkim izborima, koji su morali uslijediti za najviše 150 dana.
“U izboru neću sudjelovati ni na koji način. Očekujem da se izbori za novog predsjednika održe što prije”, kazao je Milanović. “Stranci treba jak i energičan lider koji će se boriti protiv malograđanskog morala i predrasuda”, kazao je.
Milanović je SDP vodio od 2007., no stranka izbornu pobjedu nije ostvarila od parlamentarnih izbora 2011.
Iako je Zoran Milanović na izvanrednim parlamentarnim izborima u rujnu pridobio povjerenje 42.265 glasača u prvoj izbornoj jedinici, on za vrijeme dok Hrvatski sabor zasjeda u restoranu u Prištini vodi reklamnu kampanju u potrazi za novim poslom, a nakon što je nudio savjetničke usluge i u Albaniji. Je li u ijednoj zemlji parlamentarne demokracije takvo što prihvatljivo, zapitao se Večernjakov kolumnist. Za aktualnog predsjednika Sabora Božu Petrova neprihvatljivo je, kaže, da se Milanović nijednom nije pojavio u Saboru.
Za novoga predsjednika SDP-a natjecali su se Davor Bernardić, Ranko Ostojić, Tonino Picula, Orsat Miljenić, Karolina Leaković, Gordana Sobol i Vesna Škulić.
Predsjednika su birali neposredno. Izborima je prethodila dvotjedna kampanja tijekom koje su kandidati predstavili svoje programe stranačkom članstvu na sučeljavanjima u najvećim gradovima, te pozvali na jedinstvo i prevladavanje podjela u stranci. Redom su ukazivali na nužnost demokratizacije stranke i povratak pravoj socijaldemokraciji. Iako je kampanja počela povećanim tenzijama između Orsata Miljenića i Davora Bernardića, koji je Miljenićev stožer prozvao da protiv njega vodi “prljavu kampanju”, kasnije su se međusobne prozivke utišale, a kampanja je protekla bez većih polemika.
U drugi izborni krug ušla su dvojica najbolje plasiranih – Davor Bernardić i Ranko Ostojić ne štedeći se u međusobnim optužbama.
Davor Bernardić pobijedio je sa 64,44 posto glasova. Glasovalo je 18.715 birača ili samo 51,03 posto članova SDP-a, što neki analitičari ocjenjuju odrazom dugogodišnjeg kadrovskog i programskog propadanja stranke.
Na 14. izbornoj konvenciji SDP-a Davor Bernardić i Arsen Bauk pokazali su da je “partija” s 36-godišnjim predsjednikom i dalje duboko zaglavljena u komunističkoj i totalitarnoj prošlosti. Potpredsjednik HHO-a Igor Peternel prokomentirao je neke od njihovih izjava. “U današnjim izjavama Bernardić najavljuje kolektivizam antifašista iz 1945., a Arsen Bauk bi rušio spomenike Domovinskog rata. To su mladići novog doba za novi SDP. Obećavajuće! U usporedbi s njima Šuvar i Račan bili su moderni socijaldemokrati skandinavskog tipa. I usput, pametni ljudi!”
Ubrzo nakon izbora krenula su i pretrčavanja u pobjednički stožer, a počelo je tinjati nezadovoljstvo oko kadroviranja. Pokazalo se da su žene u SDP-u zapravo samo ukras dok vodeća mjesta dobivaju redom bivši ministri, a nitko novi ne dobiva priliku, požalili su se članovi stranke za Večernji list. Drže da su mjesta potpredsjednika Kluba trebali dobiti neki drugi saborski zastupnici, a ne Gordan Maras koji već vodi Odbor za zaštitu okoliša ili Sabina Glasovac koja je u unutarstranačkoj kampanji do kraja bila na strani Ranka Ostojića. “Uskoro će i Orsat Miljenić dobiti vođenje Odbora za pravosuđe umjesto Arsena Bauka koji je postao novi šef Kluba, a na mjesto potpredsjednika Odbora za financije doći će Boris Lalovac umjesto Davora Bernardića.”
Potpuni debakl Milanovićeva SDP-a, uz još jednu pobjedu HDZ-a, te manjak karizme kod Bernardića izbacio je kakvih šest mjeseci prije lokalnih izbora nove ljevičarske uzdanice. To su, po svemu sudeći, stranka Pametno koja ima upravo fanatičnu podršku medija i Nova ljevica prof. Dragana Markovine, ocjenjuje trenutačno stanje na političkoj ljevici Tihomir Dujmović.
“Očekivanja da će nacija stati uz likove koji mrze Tuđmana, a hrvatska država im je kao takva potpuno nevažna, te pritom misle da je Jugoslavija bila bolje rješenje, jest gola patologija.”, upozorava Dujmović, koji u svojoj knjizi “Hrvatska u raljama djece komunizma”, otkriva da djeca komunizma nisu sposobna upravljati hrvatskom državom jer im to ne dopušta svjetonazor, a nemaju niti emocija za Hrvatsku.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
