Zbrka kakvu LGBTIQ politika izaziva u svakodnevnom govoru eskalira veoma brzo do, uvjetno rečeno, babilonskih proporcija. Kažemo uvjetno, jer biblijska “zbrka jezika” zbila se božjom voljom i to kao kazna ljudskom prekoračivanju granica vlastite prirode. Kad je u pitaju LGBTIQ, zbrka i posljedično nerazumijevanje ne samo da nisu kazna za prestup preko bilo kakve granice, nego upravo poticaj na to.
Babilonska zbrka
U tom smislu zbrka jezika ili, točnije govoreći: zbrka unutar jezika, osnovni je prvi korak na putu “uništenja patrijarhata”, odnosno brisanja civilizacijskog spektra kakav poznajemo.
>LGBTIQ i ‘liberalizam u ostavci’
No to ne znači da se LGBTIQ aktivisti i eksperti ne trude umjetne kovanice kojima se koriste maksimalno točno definirati. To, naravno, na prvi pogled izgleda apsurdno smiješno – kao, recimo, kad se tek bilo počelo o istospolnoj vezi govoriti kao o braku – ali komedija brzo otpada, dok apsurd ostaje. Teško je danas naći nekoga tko će se javno nasmijati kad čuje izraz “istospolni brak”, ali to ovu bizarnu pravnu fikciju neće učiniti ništa manje apsurdnom.
Zbog toga je dobro znati da je udruga KolekTIRV sastavila i u prosincu prošle godine objavila rječnik LGBTIQ+ terminologije. Jer premda se jezične konstrukcije u LGBTIQ univerzumu stalno mijenjaju, konstruiraju, “dekonstruiraju” i prepravljaju, jedna stvar ostaje konstantna.
Naime, LGBTIQ riječnik uvijek se na kraju svodi na izvrtanje izvornih značenja riječi.
“Mrtvo ime”
U tom ćemo smislu uzeti za primjer jedan LGBTIQ izraz koji zapravo nije niti malo umjetan. On je sasvim prirodan, smislen i na prvi pogled mu je lako dokučiti značenje.
Taj izraz nalazimo u KolekTIRV-ovom rječniku LGBTIQ terminologije.
On glasi:”mrtvo ime”.
Odmah ćemo navesti značenje koje mu, prema LGBTIQ rječniku, transrodne osobe pridaju.
>Revolucija ide korak dalje-Udruga KolekTIRV objavila je protokol za LGBTIQ Hrvatsku
No, prije toga ipak samo jedna primjedba: negacija se može shvatiti samo na osnovi afirmacije. Zbog toga, kako bismo stvarno znali što bi imalo značiti “mrtvo ime”, moramo prvo znati što je to “živo ime”. U hrvatskom jeziku imamo prikladan izraz. To je “rođeno ime”, odnosno ono koje dobivamo kad dolazimo na svijet i koje nas zastupa kao osobu. Tako, ako netko kaže, recimo, da ne pamti svoje rođeno ime onda to znači kako je toliko rastrojen da je, metaforički, zaboravio tko je. Također, “prebiti nekoga na mrtvo ime” znači isto što i prebiti nekoga do ruba smrti.
Što kaže rječnik?
“Mrtvo ime” koje u hrvatski jezik žele uvesti transrodni aktivisti je “pojam koji koriste trans- i rodno raznolike osobe za ime koje im je dodijeljeno pri rođenju i koje više ne koriste. Većini trans- i rodno raznolikih osoba smeta korištenje i spominjanje starog imena.”
Prema LGBTIQ rječniku, dakle, “mrtvo ime” je “rođeno ime”. Ili, obratno, “rođeno ime” je “mrtvo ime”.
Naravno, gledano van LGBTIQ svijeta, riječ je o protuslovlju, jer kako mrtvo može biti živo, a živo mrtvo?
No u LGBTIQ svijetu ova je inverzija značenja potpuno normalna, jednako kao što je normalno da je muško žensko, žensko muško, jednina množina, itd.
Kako igra riječi mijenja svijet
Mrtvo ime je sasvim normalan izraz za rođeno ime, ako osoba ne želi prihvatiti “spol pripisan pri rođenju” i želi živjeti na oprečnoj strani rodnog spektra od njega. Osnova emotivne ucjene kojom se ljude nastoji navesti na prihvaćanje ‘transrodnih osoba’ je priča da im život u “pogrešnom rodu” izaziva nesnosne patnje. Sasvim je normalno, onda, da im ni ime, koje ih na nesretnu činjenicu rođenja podsjeća kad god pogledaju u osobnu iskaznicu, nije najmilija imovina.
LGBTIQ polazi od pretpostavke da se zbilja može promijeniti samo ako se prvo izmjeni jezik. Tek onda slijedi izmjena kulture, zakona, te, naposlijetku, i medicinska/tehnološka izmjena ljudskog tijela. Na primjeru ‘transrodnosti’ to je više nego očigledno, jer za ‘transrodnu osobu’ može biti sasvim dostatno odbaciti ‘mrtvo ime’ i imati novo ime upisano u Državnu maticu.
>Noah Kraljević preko svoje udruge sudjelovala u izradi Pravilnika za utvrđivanje uvjeta za promjenu spola
Jednom kad to postigne, ‘transrodna osoba’ ima potpuno zakonsko pravo od drugih zahtjevati da joj ‘mrtvo ime’ i ‘spol pripisan pri rođenju’, pod prijetnjom prekršajnog ili krivičnog gonjenja, više ne spomiju. Postupak je dakle: promijeniti ime, zatim promijeniti zakon u skladu s imenom, te promijeniti zbilju u skladu sa izmjenjenim zakonom.
Antikršćanske konotacije
Ovdje ne govorimo o nepoznanicama kad je u pitanju LGBTIQ. Međutim, postoji jedan zanimljiv detalj koji ovaj izraz izdvaja od ostalih LGBTIQ kovanica. Naime konotacije ‘rođenog imena’ opasno približavaju ‘mrtvo ime’ religijskog dimenziji.
‘Rođeno ime’ je, barem u ovoj zemlji, još uvijek u svijesti premoćne većine jednoznačno ‘krštenom imenu’. Za njih, dobar dio ‘transrodnih osoba’ koje čarolijom jezika i zakona ukidaju danost vlastitog života ponajprije ubijajući svoje ‘rođeno ime’, isključuju se iz zajednice uglavljenje u mistično tijelo Crkve.
>Utikejt u prvom intervjuu: ‘Noah Kraljević prekrojila je hrvatsko obiteljsko pravo, a da nije uhvaćena postala bi LGBTIQ-kraljica’
Jasno je da to njih ne opterećuje previše, ali ako neke od njih ipak jest, onda bi im bilo u interesu primijetiti kako je kršteno ime nepromjenjivi simbol osobe koja ga nosi. Kao takvo ono je nezaobilazno u sakramentima. Konačno, ono je i garant uskrsnuća – prema kršćanskoj vjeri, Bog čovjeka zove iz mrtvih po imenu koje je dobio pri krštenju.
Nominalizam
Druga konotacija “mrtvog imena” samo je posredno kršćanska, jer seže u kršćanski srednji vijek, ali dotiče filozofiju koja je i sama bila na rubu hereze. Naime, LGBTIQ je učenje koje se temelji na do fantastičnosti radikaliziranoj ideji koju se naziva nominalizam i veže uz ime engleskog franjevca Williama od Ockhama.
Nominalizam polazi od pretpostavke da osnovna svojstva koja pripisujemo svim bićima, poput mogućnosti, zbilje, kvalitete, pa nadalje i naravi na osnovi koje razumijemo što neko biće jest, ne postoje. Ona su puka imena koja dajemo nečemu što pojmovno ne možemo dokučiti, nego samo u apstrakciji konstruirati. Konkretno, to znači da u stvarima ne postoji ništa općenito, svima zajedničko. Ono što nam dopušta da stvari razumijemo je slobodna božja volja koja ih je stvorila i održava ih u postojanju. Međutim, one same u sebi nemaju ništa što ih čini time što jesu. Kad bi Bog htio drugačije, sve bi moglo biti drugačije.
Sad oduzmimo Boga, stavimo na njegovo mjesto mrzovoljnog “aktivist_a_icu”, i dobili smo LGBTIQ.
Na koncu, izrazi poput “mrtvog imena” ukazuju na to da u LGBTIQ kaosu postoji logika. Usmjernje te logike, međutim, upućuje niz pravac koji može voditi samo u potpunu katastrofu za ljudski rod i svakog pojedinca unutar njega. Ili, kršćanskim kistom skicirano: ne više upis u knjigu života, nego u knjigu smrti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
