O hrvatskoj se poljoprivredi od osamostaljenja, iako korijen problema treba tražiti u bivšem sustavu, govori kroz prizmu problema. Ovaj prevažan sektor za svaku državu, u Hrvatskoj nikako da dođe na zelenu granu. Sela su uglavnom pusta, zemlju obrađuje starije stanovništvo što potvrđuje i statistika. Puno je tu pitanja poput državnih poticaja, samodostatnosti, zemljišta, uvoznog lobija, života poljoprivrednika… Portal Narod.hr serijom tekstova otvorit će goruća pitanja i probleme hrvatske poljoprivrede kroz razgovore s relevantnim sugovornicima, analizama i statističkim podacima. Jedno od tih gorućih pitanja zasigurno je i istek moratorija za kupnju poljoprivrednog zemljišta za strane državljane. Naime, kad smo prije gotovo deset godina pristupili Europskoj uniji, Hrvatskoj je odobren moratorij tijekom kojega vrijedi zabrana prodaje poljoprivrednog zemljišta državljanima drugih država članica EU-a.
>‘Krvna slika’ hrvatskog sela: Znate li koliko su poljoprivrednici stari i koliko zarađuju? Je li hrvatsko selo na rubu opstanka?
Prijelazno razdoblje služi prevenciji rasta cijena poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj nakon ulaska u EU što bi se moglo dogoditi zbog veće kupovne moći državljana pojedinih država članica. ”Time bi se otežalo stjecanje poljoprivrednog zemljišta za hrvatske poljoprivrednike i usporilo nužno restrukturiranje poljoprivrednog sektora”, objasni su svojedobno u Ministarstvu poljoprivrede.
30. lipnja 2023. ističe desetgodišnji moratorij
Hrvatska je moratorij produljivala maksimalno. Nakon 30. lipnja 2023. godine, deset godina od pristupanja Europskoj uniji, produljenja moratorija više nema. To znači da će državljani zemalja članica Europske unije moći kupovati poljoprivredna zemljišta u Hrvatskoj.
No što to znači za hrvatske poljoprivrednike i kako će se odraziti na cijenu poljoprivrednog zemljišta?
>Hrvatski paradoks: Suncokreta imamo za izvoz, a ulje uvozimo. Znate li iz koje zemlje najviše?
Imamo najjeftiniji hektar u Europskoj uniji
Naime, prema podacima Eurostata, cijena poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj najniža je u Europskoj uniji. Hektar obradivog zemljišta u 2020. godini stajao je prosječno 3 440 eura. Usporedbe radi, najviša cijena obradivog hektara je u Nizozemskoj i iznosi gotovo 70 tisuća eura, a u susjednoj Sloveniji oko 25 tisuća eura.
Razina cijena zemljišta ovisi o nizu čimbenika, bilo da se radi o nacionalnim (zakoni), regionalnim (klima, blizina mreža) i lokalnim čimbenicima produktivnosti (kvaliteta tla, nagib, drenaža i tako dalje), kao i tržišnim silama ponude i potražnje (uključujući utjecaj pravila stranog vlasništva).
Hoće li cijene poljoprivrednog zemljišta porasti?
Hrvatskoj moratorij za omogućavanje kupnje poljoprivrednog zemljišta ističe sredinom 2023. godine. Hoće li doći do pomame za našim hektarima? Hoće li otvaranje tržištu Europske unije dovesti do naglog porasta cijene poljoprivrednog zemljišta? Kako će se to reflektirati na potencijalne domaće kupce poljoprivrednih hektara?
Odgovore na ta pitanja dao nam je stručnjak za poljoprivredu Miroslav Kuskunović.
>Ružica Vukovac o genezi propasti hrvatskog stočarstva: Broj mljekara pao za čak 93 posto; ovo su katastrofe koje su do toga dovele
Za Narod.hr analizirao je postojeće probleme s poljoprivrednim zemljištima. Kaže da istek spomenutog moratorija neće nužno dovesti do značajnijih potresa na tržištu poljoprivrednih zemljišta jer su tvrtke i do sada mogle kupovati poljoprivredne parcele, a i fizičke osobe – državljani zemalja članica Europske unije, ako su poljoprivredna zemljišta bila vezana za nekretnine koje su kupovali, recimo u Lici.
Usitnjena i neobrađena zemljišta – najveći problem
”Kod nas je najveći problem što su zemljišta uglavnom usitnjena. Poljoprivredni proizvođač iz neke države, kada želi kupiti zemlju, želi kupiti velike ‘table’, dakle, 10, 50, 100, 1000 hektara. Kod nas je sve to usitnjeno, puno vlasnika, neriješeni imovinsko-pravni odnosi. U Dalmaciji se zna dogoditi da po parceli imate upisano po 20, 30 osoba od kojih pola nije živo, tako da je to jako teško”, naglašava Kuskunović.
>Muke po hrvatskoj poljoprivredi: Čega proizvodimo za tri Hrvatske, a čega nemamo niti za trećinu svojih potreba?
Situacija s poljoprivrednim zemljištem zapravo pokazuje nesnalaženje države s cijelim sektorom poljoprivrede od osamostaljenja.
”Mi imamo jako puno zemlje koja nije obrađena. Bilo bi dobro da smo to obradili, a nismo. Imali smo 18, 19 verzija Zakona o poljoprivrednom zemljištu, a od 90-e nismo uspjeli niti jedan zakona provesti, u smislu da smo tu državnu zemlju stavili u funkciju poljoprivredne proizvodnje. Jako puno zemlje je dano u zakup i ta državna zemlja koja je dana u zakup na 30, 50 godina, ona tu ostaje, to je državna zemlja i kada zakup istekne, davat će se nekome drugome”, kaže nam Kuskunović uz napomenu da je država je najveći vlasnik velikih poljoprivrednih parcela.
Zašto smo maksimalno rastegnuli moratorij?
Na pitanje zašto se po njegovu mišljenju maksimalno rasteže moratorij za prodaju poljoprivrednog zemljišta, odgovara: ”Zato što je bilo: Hajdemo mi rastegnuti moratorij za prodaju strancima ne bi li stavili tu svu zemlju u funkciju i onda prema Europskoj uniji išli sa sredstvima za poticaje. Jer za te poljoprivredne površine koje su upisane u sustav Arkod dobivaju se poticaji. Davno je donesena odluka da se državna zemlja neće prodavati već da se daje u dugogodišnji najam”, dodaje.
Najveće poljoprivredne čestice su u istočnoj Slavoniji gdje su nekoć bili veliki poljoprivredni kombinati. Kako idemo prema zapadu zemlje, čestice su sve sitnije, o Dalmaciji da ne govorimo.
>Marijana Petir u razgovoru za Narod.hr o uvoznim lobijima, samodostatnosti, poticajima: Poljoprivredi treba radikalan zaokret
Kada istekne moratorij, doći će do rasta cijena zemljišta
S obzirom na to da imamo najnižu cijenu hektara u Europskoj uniji, pitamo očekuje li da će nakon isteka moratorija doći do značajnijeg rasta cijena poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj.
”Hoće, doći će do rasta cijena. Sada vam po Slavoniji poljoprivredni proizvođači kupuju po hektar, dva zemlje. Jedan vlasnik skupi tako recimo 200 hektara, no od različitih vlasnika i na različitim lokacijama. Nema sve u komadu. A kada imate u komadu 1000 hektara zemlje onda su vam troškovi proizvodnje daleko manji. U tome i jest naš najveći problem što imamo puno poljoprivredne zemlje koja nije u funkciji jer su to površinom male parcele i tu se otvara prostor za različite manipulacije. Recimo da poljoprivredni proizvođači uzmu od ljudi zemlju, pa ju obrađuju pa dobiju neke poticaje na to. A naši ljudi zemlju smatraju zlatom i jako je se teško odriču i prodaju”, kaže Kuskunović.
Velike poljoprivredne kompanije: Što sa zemljom ako ih vlasnici odluče prodati?
Što je se velikim kompanijama, poput Belja, Žita, Vupika, koje u zakupu i vlasništvu već sada imaju ogromne parcele?
”Ako netko od vlasnika tih kompanija odluči cijelu kompaniju prodati strancima, onda će to biti zanimljivo jer uz te kompanije idu ogromne poljoprivredne površine”, napominje Kuskunović.
Nizozemska daje kredite za kupnju zemljišta u drugim državama
Naglašava da su stranci doista zainteresirani za našu zemlju jer sada dolazi ta zajednička europska poljoprivredna politika usklađena sa zelenim planom.
”Zeleni plan postavlja ekološke standarde, a zemlje u zapadnoj Europi, posebice Danska i Nizozemska, imaju zemlju prezasićenu pesticidima, rekli bi ‘izraubanu’. I što se događa? Nizozemska je svojim poljoprivrednicima počela davati kredite za kupnju zemljišta u zemljama poput Rumunjske, Mađarske, Srbije… U Vojvodini se prodaju strancima ogromne parcele, no mi smo se u Hrvatskoj odlučili na koncept da zemlju ne želimo prodavati strancima, nego ju dajemo u zakup našim proizvođačima ne bi li se bavili ozbiljnom poljoprivrednom proizvodnjom. E sad, koliko se oni time bave, to je drugo pitanje”, ističe Kuskunović tek jedan od problema.
Dodjela državnih parcela po političkom ključu
Dodaje da je najčešći problem pitanje tko dobiva državnu zemlju.
”Nekada se pitanje državnog poljoprivrednog zemljišta rješavalo na lokalnoj razini i to je onda funkcioniralo po mehanizmu političkih odluka, i dodjela zemlje podobnima. Kasnije se to sve centraliziralo u Zagrebu, pa niti to nije funkcioniralo i sada se sve vratilo na jedinice lokalne samouprave. Tako da je najčešći problem tko uopće dobiva tu zemlju. Tako da oko tog državnog poljoprivrednog zemljišta ima puno malverzacija koje država uglavnom – ne rješava”, smatra.
Spomenimo samo da je do kraja 2021. godine sklopljeno 1.114 ugovora za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države (za ukupno 4.604 hektara) te 26 ugovora za prodaju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države (za ukupno 63 hektara).
”Cijena zemlje će rasti, no pitanje do kuda. Naravno da ljudi sada dižu cijene kada je hrana postala vrlo važna”, kaže Kuskunović i dodaje da ne vjeruje da će ići u ”velike cifre jer nemamo velike površine u komadu. Da imamo cijena bi rasla puno više”.
”Država je to odavno trebala riješiti uvođenjem poreza na neobrađeno poljoprivredno zemljište što je čak u nekim zakonima i bilo predviđeno, no nikada nije provedeno. Time bi se potaknuli nekakvi procesi na tržištu poljoprivrednog zemljišta i stvari bi izgledale drugačije”, zaključuje.
* Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja kvalitetnog novinarstva Agencije za elektroničke medije.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
