Povodom mjeseca ožujka odlučili smo posebnu pozornost posvetiti doprinosu žena u našem društvu. Jedna od njih je svakako Petra Tišljarić, apsolventica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, studentica pedagogije i povijesti koja je i koordinatorica nacionalne kampanje “40 dana za život”.
“Trenutno pišem svoje diplomske radove, no ono što mi je zapravo najveća i zanimacija i hobi i ljubav i posao, jest borba za žene, za majke i očeve i za nerođenu djecu”, istaknula je.
Petra ima 24 godine, živi s roditeljima, sestrom i bratom. Ističe kako joj se dan sastoji od puno toga – molitve, studentskog posla, raznih inicijativa u kojima sudjeluje, a tijekom slobodnog vremena voli pogledati neki dobar film ili pročitati knjigu. Želja joj je raditi kao nastavnica povijesti, bilo u osnovnoj, bilo u srednjoj školi.
Poziv za spas nerođenog života – nešto što se ne može izmjeriti količinom novaca
Trenutno pišem svoje diplomske radove, no ono što mi je zapravo najveća i zanimacija i hobi i ljubav i posao jest borba za žene, za majke i očeve i za nerođenu djecu. Dok traju kampanje inicijative 40 dana za život, u kojima sam u ulozi koordinatorice nacionalne kampanje, to je posao i slobodno vrijeme i apsolutno sve što me zaokuplja. Naravno da volim pročitati dobru knjigu, ali to je uglavnom na putu u autobusu ili tako nekako jer spašavanje života, vraćanje dostojanstva ženi, vraćanje dostojanstva majkama nije posao na kojem u 16h zaključate vrata i javite se na mobitel ili telefon tek sljedeće jutro. To je ono što ljudi nazivaju pozivom, a vjerujem da je poziv za spasiti nerođeni život nešto što se ne može izmjeriti količinom novaca ili materijalnih sredstava da bi se reklo – da, imaš stvarno dobar poziv/posao. Aktivna sam inače i u svojoj župi Bezgrješnog srca Marijinog na Jordanovcu, kojoj mogu zahvaliti za mnoge stvari u kojima me odgojila i pokazala mi smjer, aktivna sam u Zajednici mladih Jordan i pjevam u istoimenom župnom zboru mladih.
Biti žena veličanstvena je stvar. Žena može zaista puno toga.
Biti žena veličanstvena je stvar. Žena može zaista puno toga. Darovano joj je da bude majka, roditeljica, da daruje novi život, odgaja dijete, pruži majčinsku ljubav – zamislite samo to povjerenje u ženu kad nam je dana takva odgovornost! Zamislite koje povjerenje – stvoriti ženu takvom da može u sebi nositi novi život, da bude prvi dom novom ljudskom biću! Žena jest jedinstvena i voljela bih da žene prihvate tu svoju različitost od muškaraca, a ponovno komplementarnost s njima. Žene zaista brinu o mnogo toga, jake su, a istovremeno osjećajne. Nije problem potražiti pomoć. To nas ne čini manje vrijednima ili nižim spolom. Ne treba bježati od onoga što nam je dano, ako je to naš poziv, da na primjer budemo nekome žene i/ili majke.
Slobodne smo i svoju ženstvenost pokazivati i iskazivati u pravom smislu ženstvenosti, bez straha da nas netko ne shvati neemancipiranima. Bitno je ne zavaravati se nekim lažnim idolima koje nam pružaju suvremeni mediji, ne zavaravati se time da biti žena znači mrziti muškarce ili biti sama cijeli život ili se oblačiti bez imalo poštovanja prema vlastitom tijelu i bez imalo dostojanstva ili oduzimati muškarcu svaku njegovu ulogu jer navodno nije bitan. Biti žena znači biti samosvjesna i jaka (u ispravnom smislu tih riječi), osjećajna, puna ljubavi prema svojem bližnjem, uvijek s dobrom riječi na usnama, s poštovanjem prema drugima, biti ženstvena, paziti na svoje dostojanstvo, poštovati svoje tijelo i tijelo drugoga, voljeti i ljubiti kako samo žene mogu jer smo stvorene različito od muškaraca, no ponovno se savršeno nadopunjujemo. Moram priznati da sam tijekom ove borbe za život uspjela zaključiti da se ni žene ne podupiru međusobno, da se na ženu trudnicu, umjesto kao na kraljicu, gleda kao na problem, da se trudnicama rijetko kad prvo čestita na tom divnom daru koje nose u sebi, već ih se pita je li im teško, muči li ih što ili kako će one to dijete donijeti na svijet. Zato je važan posao, ne samo žena, već cijelog društva zajedno, vratiti svim ženama i taj vid dostojanstva.
Uzor u životu uvijek vidim u Majci Mariji
Možda zvuči previše pretenciozno što na ovaj način odgovaram na pitanje o uzoru o životu, no kad čujem riječi – žena, majka, kraljica – sjetim se samo jedne Žene, Majke i Kraljice – Majke Marije. Kamo sreće da svi možemo slijediti Njezin primjer, Njezinu odanost i Njezinu bezgrešnost. No, postoji još puno jakih i važnih žena koje su dobar primjer kako meni, a nadam se da su i ostalim ženama. Tu je blažena Majka Tereza, koja je nevjerojatan primjer snage i ljubavi kakav se može utjeloviti samo u ženi i koja je tu snagu i ljubav koristila za najbolje svrhe. Također, puno toga možemo naučiti i od drugih svetica, a meni je nekako posebno draga sv. Rita. Od dragih mi i važnih žena iz moje obitelji to su definitivno, mama, obje bake i teta, sve četiri jake žene koje su se i još uvijek se bore i probijaju kroz život za svoju djecu, za svoje obitelji i koje su mi usadile mnoge vrijednosti koje kao žena mogu dalje prenositi na svoju obitelj i djecu.
Svaku bismo ženu trebale gledati kao kraljicu, a tako bi ih trebao gledati i svaki muškarac
Što se tiče savjeta mladim ženama, možda je nekako najbolje upozoriti žene da se ne boje biti žene! Želim reći svim mladim ženama da sve zajedno, svaka u svojoj sredini, možemo vratiti pravo dostojanstvo ženama, možemo na žene gledati kao na posebna, nježna, a ponovno snažna bića. Svaku bismo ženu trebale gledati kao kraljicu, a tako bi ih trebao gledati i svaki muškarac. To možemo postići samo tako da poštujemo i cijenimo same sebe, jer ne kaže se bezveze, da će te i drugi onda poštovati. Smatram da svaka žena želi duboko u sebi biti voljena, tako da, drage žene, nemojte se zadovoljiti prosjekom ili time da odbijate druge oko sebe, prepustite se ljubavi i dopustite samima sebi da budete voljene. Jer to zaslužujete!
Tekst se nastavlja ispod oglasa
