“On bi htio biti Vladimir Bakarić. Bakarić je bio jedini čovjek u povijesti Hrvatske koji je bio najpametniji i najmoćniji i to je bilo moguće u onom sustavu. To više nikad nije moguće”, kazao je nedavno Žarko Puhovski gostujući na RTL-u.
Predsjednik Zoran Milanović mu je ubrzo odgovorio:
“O politici i moralu govori čovjek koji je 1972. godine bio svjedok optužbe na montiranom procesu zagrebačkim sveučilištarcima (I. Z. Čičku, D. Budiši i inima). Puhovski je aktivno doprinio tome da se skupina bezazlenih mladića i djevojaka utamniči na nekoliko godina i da nakon toga dva desetljeća žive kao građani drugog reda.
Puhovski se na sudu (sve se to zapisuje, Puhovski) držao kao pravi ‘druker’, ništarija, upravo kako je to od njega i očekivao i dr. Vladimir Bakarić-Svileni, s kojim me Puhovski besramno uspoređuje.”
“Mrtvac” i “Svileni”
Tko je bio komunistički vođa i provoditelj Titove politike Vladimir Bakarić, donosimo u nastavku.
Vladimir Bakarić (Velika Gorica, 1912.-Zagreb, 1983.), jedan od najbližih suradnika diktatora Tita, čitavo vrijeme od početka postojanja komunističke Jugoslavije do smrti 1983. (nadživio je Tita za 3 godine) imao je važne i utjecajne pozicije u toj državi (gotovo 40 godina bio je na čelu Hrvatske), a spominjao se i kao mogući Titov nasljednik.
Rođen je u građanskoj obitelji te je prije početka Drugog svjetskog rata diplomirao i doktorirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Do 1941. radio je u Zagrebu kao odvjetnički pripravnik. U Savez komunista Jugoslavije učlanio se još kao student, zbog čega je u prvoj Jugoslaviji proveo šest mjeseci u zatvoru u Beogradu.
Već 1941. je politički komesar u partizanima, 1943. jedan od osnivača ZAVNOH-a, 1944. nasljeđuje Andriju Hebranga na poziciji sekretara CK KPH.
Tijekom četiri poratna desetljeća Bakarić je bio vodeći hrvatski političar, bliski suradnik Josipa Broza i glavni provoditelj njegove politike u Hrvatskoj. Obavljao je najviše dužnosti u Hrvatskoj i Jugoslaviji: sekretar CK KPH (SKH) (1944.–66.), odnosno predsjednik CK SKH (1966.–69.), predsjednik vlade NRH (1945.–53.), zatim predsjednik Sabora NRH (1953.–63.); član CK KPJ (od 1948.), član Izvršnoga komiteta CK SKJ (od 1952.), član Predsjedništva CK SKJ (od 1966.) i Izvršnog biroa Predsjedništva SKJ (od 1969.) te član Predsjedništva SFRJ (potpredsjednik 1975.–76. i od 1982. do smrti) i predsjednik Savjeta za zaštitu ustavnog poretka (od 1975).
U svojim javnim istupima zazirao je od radikalnijih izjava zbog čega je dobio nadimke „Mrtvac“ i „Svileni“.
Uloga u progonu Katoličke crkve i Stepinca
Potkraj Drugog svjetskog rata vodio kampanju protiv Mačeka i vodstva HSS-a.
Bakarić je također aktivno sudjelovao u kampanji protiv Katoličke crkve i zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca. Ne samo da je detaljno pratio proces protiv njega, nego je dobivao i sve materijale sa suđenja.
Priklanjanje Titu 1948. i prilikom gušenja Hrvatskog proljeća 1971.
Bakarićev politički uspon podudara se s 1948. i s političkim obračunom s Andrijom Hebrangom, dotadašnjim liderom hrvatskih komunista.
Također se priklonio Titu i 1971. prilikom gušenja Hrvatskog proljeća ograđujući se od djelovanja komunističkih dužnosnika Savke Dabčević Kučar i Mika Tripala.
Protivljenje Deklaraciji o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika
Istaknuo se i po žestokom protivljenju Deklaraciji o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika koju je, nezadovoljno novosadskim dogovorom, kojim se hrvatski jezik nazivao hrvatskosrpskim te je nad njim provođen jugoslavenski jezični unitarizam, potpisalo 18 kulturnih i znanstvenih ustanova u Hrvatskoj. S govornice u Saboru Bakarić se odmah po njezinoj objavi žestoko usprotivio Deklaraciji nakon čega je otpočeo ozbiljan socijalni progon potpisnika, koje je zacijelo spasila jedino činjenica da je Deklaraciju potpisao sam Miroslav Krleža, komunistički intelektualac najvećeg ugleda zaštićen dugogodišnjim osobnim prijateljstvom s Josipom Brozom Titom. Zanimljivo je spomenuti da su tada i drugi saborski zastupnici (npr. Stjepan Mesić) otvoreno tražili, u duhu boljševičke tradicije, i kazneni progon za potpisnike Deklaracije.
> Titovi zločini počeli su u ratu – 1942. Prijedor i Derventa, 1943. Žumberak i 1944. Travnik
> Jezik u obrani naroda – Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika
> 40. obljetnica Hrvatskog proljeća: U kakvoj smo državi i poretku živjeli?
Progoni hrvatskih emigranata
Vladimir Bakarić je u 1980-im godinama bio predsjednik Savjeta za zaštitu ustavnog poretka SFRJ koji je bio nadležan za sve obavještajne službe pa i likvidacije hrvatskih disidenata u emigraciji. Tada je izjavio da je hrvatska emigracija najgora emigracija na svijetu. Bio je predsjednik Saveznog savjeta za zaštitu ustavnog poretka u vrijeme ubojstva Brune Bušića, hrvatskog emigranta kojega su UDB-ini agenti likvidirali u Njemačkoj.
Godine 1977. dodijeljen mu je počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu.
Bakarić je na vlasti bio od 1944. pa sve do svoje smrti – s time je odgovoran za komunističke zločine za vrijeme rata i poraća, za Goli otok, za progone hrvatskih proljećara – djelima, ali i šutnjom.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
