“Na zapadnoj ogradi dječjeg igrališta u inače mirnoj splitskoj Osječkoj ulici nepoznata je osoba objesila zastavu, koja je zbog prvog bijelog polja na šahovnici protivna Zakonu o zastavi RH”, ustvrdila je potpuno netočno Slobodna Dalmacija.
“Zastava u narodu poznata kao ustaška trobojnica, na ogradi je osvanula u ranim nedjeljnim satima. Kako je dan odmicao ‘preseljavala’ se iz manje vidljivog dijela, onog prekrivenog grmljem, na ogradnu žicu direktno isturenu pogledu prolaznika i vozača”, nastavlja novinarka Tanja Šimundić Bendić u članku prepunom dezinformacija, a opremljenom fotografijom koju je sama snimila, iako se ne radi o nikakvoj ustaškoj zastavi već o prvoj službenoj zastavi Republike Hrvatske.
Tko je novinarka koja je ovu zastavu proglasila ‘ustaškom’?
> Predsjednica riješila pitanje početnog polja grba – povijesni prikaz razvoja hrvatske zastave
Mediji je spajali s Radeljakom
2008. godine prošetala je Cvjetnim trgom u društvu Josipa Radeljaka, pa je nakon što se u medijima pojavila priča o njihovoj navodnoj vezi objavila članak u kojem je tvrdila da su u prijateljskim odnosima.
“S gospodinom Radeljakom nisam u ljubavnoj vezi, ali jesam u poznaničkoj koja bi mogla prerasti u prijateljsku. Josip i ja u telefonskim razgovorima čakulamo o svemu i svačemu, tračamo”, objavila je tada.
Ljubavnica policijskog načelnika
Riječ je o novinarki koja je bila ljubavnica Nene Gudelja, koji je 2009. bio načelnik Odjela općeg kriminaliteta splitske policije, a danas je načelnik Policijske postaje Kaštela.
“Policajka Dijana Gudelj u četvrtak popodne je napala novinarku Tanju Šimundić Bendić, ljubavnicu svog supruga Nene Gudelja, načelnika Odjela općeg kriminaliteta splitsk policije. Policajka je novinarku napala oko 14.30 pred njenom kućom u Osječkoj ulici, gdje ju je Neno dovezao službenim autom. Ljubomorna supruga ušla je u taksi i rekla šoferu da ih prati. Čim je Tanja izašla iz auta nasrnula je na nju vrijeđajući je te ju je počupala za kosu i ogrebala po licu. Neno se nije miješao u sukob, već je pozvao patrolu da riješi stvar. Kolege su Dijanu privele na prekršajnu obradu, a novinarku na Hitnu pomoć”, izvijestili su u 24sata 2009. godine.
Dijana Gudelj tada je rekla kako je suprug udario, potegnuo za ruku i gurnuo. Tanja Šimundić Bendić tvrdila je da ona laže i da je udarila samo ona u samoobrani. Također je rekla kako joj je Gudelj prijetila i da suprugu brani da viđa kćeri, a da on jedva čeka da se parnica oko razvoda braka okonča.
Izvještaj sa splitske homoseksualne povorke
Zanimljivo je pročitati svjedočanstvo novinarke Tanje Šimundić Bendić o prvoj splitskoj homoseksualnoj povorci, objavljeno ove godine.
“Takvu tišinu nisam nikada doživjela. Bila sam na planini, u divljini, na osamljenim otocima, ali tako posvemašnji nedostatak ikakvog zvuka usred dana, usred grada, bio je nešto što neću nikada zaboraviti. Kao da je netko isisao sav zrak, a mi hodamo ulicom u nestvarnom muku”, opisuje u članku.
“Hodamo kroz neprijateljsku huku i dolazimo do Peškarije kada je doletio bačeni suzavac. Netko, mislim policajac, odbacio ga je prema uličici iza ribarnice. Istovremeno hukanje se pretvara u povike i psovke, poziv na ubojstvo, urlanje puno mržnje. Čujem psovke najgore vrste”, nastavlja.
“Pogađaju nas urlici i predmeti. Sve čega su se dohvatili, ama baš sve, letjelo je zrakom po nama: boce, čaše, pepeljare, cvijeće iščupano s grumenima zemlje iz posuda sa zelenilom, kamenje, limenke, veliki plastičnih predmeti, voće i povrće. Okruženi smo policijom, ali projektili lete iznad njih i pogađaju nas. Mi iz kolone nemamo gdje pobjeći jer urlajući nasilnici sa svih strana okružuju nas i policiju. Kolega kraj mene izgubljeno se okreće oko sebe, noge su mu izranjavane projektilima, glavu je uspio sačuvati. Vidim kako je jedan televizijski snimatelj pogođen u glavu i obliven krvlju pada na tlo. Ostali primaju udarce od letećih komada u sve dijelove tijela. (…) Stala sam tik uz zadnji dio policijskog kombija, razmišljajući kako će se valjda ipak ustručavati da ne gađaju službeno vozilo. To me vjerojatno spasilo udaraca u tim minutama kaosa”, ističe.
Slobodna Dalmacija više puta objavljivala dezinformacije
Slobodna Dalmacija na žalost nije prvi puta izvor lažnih vijesti, dezinformacija i povijesnih neistina. Lani su primjerice pokolj nad Hrvatima u Lipi pripisali ustašama, a Miro Banović pisao je Slobodnoj Dalmaciji glede uvrjeda na račun hrvatskog grba. Tražio je ispriku, reakciju i hitan povratak grba.
Razlika u zastavama
Dana 20. lipnja 1990. Hrvatski sabor promijenio je službeni naziv Socijalistička Republika Hrvatska u Republika Hrvatska. Ispred zgrade Hrvatskog sabora skinuta je zastava sa zvijezdom petokrakom i podignut hrvatski barjak crven-bijeli-plavi s povijesnim hrvatskim grbom, s početnim bijelim poljem hrvatskoga grba.
NDH – Hrvatski grb na zastavi imao je početno bijelo polje, međutim, u Zakonskoj odredbi o državnom grbu određeno je da se u samoj zastavi u lijevom kutu crvenog vodoravnog polja nalazi troplet sa slovom U, te se stoga samo ta inačica zastave može smatrati službenom zastavom NDH ili tzv. „ustaškom zastavom“.
> Falsificiranje povijesti – tko pokolj nad Hrvatima u Lipi pripisuje ustašama?
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
