Za vrijeme i nakon pandemije Covida zabilježen je veliki porast problema mentalnog zdravlja. Kao odgovor na to u Hrvatskoj je osnovana udruga ”Kako si?”. Riječ je o neprofitnoj organizaciji nastaloj u razdoblju pandemije i nakon potresa u Hrvatskoj s ciljem pružanja psihološke potpore. Udrugu čine mladi psiholozi pod vodstvom profesorice i mentorice dr. sc. Nataše Jokić – Begić, inače pionirke ”transseksualnosti” u Hrvata, koja je na listi stručnjaka koji su radili s ”transrodnim” osobama. Njezin ideološki, lijevo-liberalni pogled na dijagnozu ”transrodnosti” vidi se i preko savjeta koje daje udruga ”Kako si?”.
”Kako si?” rodnu tranziciju i operaciju ”promjene spola” nameće gotovo kao recept za sreću i jedino rješenje za problem ”transrodnosti”.
I kroz druge teme provlači se lijevo-liberalni okvir kao na primjer kroz teme pobačaja, rastave braka ili primjerice poimanja religioznosti. Pobačaj i zadržavanje ”neželjene” trudnoće, kažu, ima iste učinke na psihološko zdravlje žene iako istraživanja pokazuju da je 96% žena koje su namjeravale pobaciti, nakon pet godina bilo sretno što im je dijete živo.
>RH: Epidemija promjene spola među mladima: Tko su stručnjaci koji im to omogućuju?
Kakve savjete nudi udruga ”Kako si?” i za koju cijenu?
”Kako si?” je nastala pred izazovom sve većeg problema mentalnog zdravlja nakon pandemije, posebice kod mladih. Nudi različite usluge savjetovanja. Od nošenja s izazovima svakodnevnice, odnosa s drugima, ljubavi, seksualnosti, odnosa prema samima sebi, braka, rastave, ”transrodnosti”, pobačaja. No ono što se u njihovim savjetovanjima može izdvojiti je jednostrani pogled na čovjeka i njegov odnos sa samim sobom i okolinom u kojoj se nalazi.
Ako se pođe od činjenice da je voditeljica tima Nataša Jokić – Begić onda je prilično jasno o kakvom je ideološkom pogledu riječ. ”Transrodnost” je tema koja zaokuplja njezin znanstveni rad. Ona i suprug Dražen Begić nalaze se na listi stručnjaka koji su radili s ”transseksualnim” osobama. Oboje se citiraju u ”Stručnim smjernicama za izradu mišljenja zdravstvenih radnika i psihologa o utvrđivanju uvjeta i pretpostavki za ”promjenu spola” i životu u drugom rodnom identitetu.
Za usluge udruge ”Kako si?” morat ćete izdvojiti i popriličnu količinu novca. Usluga e-savjetovanja koju nudi udruga ”Kako si?” je besplatna, no sat vremena savjetovanja s terapeutom je od 50 do 55 eura. Među svojim uslugama nude i psihošetnje, a za 8 susreta ćete izdvojiti 85 eura. 10 susreta grupe podrške za socijalnu anksioznost su 200 eura, kao i psihodijagnostička procjena.
>Kako je sestra Borisa Jokića stvorila jaki transrodni lobi koji je preuzeo hrvatsku psihijatriju?
Tko je Nataša Jokić – Begić?
Nataša Jokić – Begić, je osmislila i vodi poslijediplomski specijalistički studij iz kliničke psihologije, jedini takav u Hrvatskoj kojim se stječe stručni naziv klinički psiholog. Svoju utjecaj prenijela je i na svoje studente. Što se može vidjeti kasnije po radovima njezinih studenata kojima je ona bila mentor. Jutarnji list proglasio ju je 2011. ključnom osobom ”transseksualne” zajednice, a net.hr 2017. ”pionirkom” ”transseksualnosti” u Hrvata.
Neki od njezinih radova su: ”Transseksualnost: život u krivom tijelu”, ”Psihosocijalne karakteristike transseksualnih osoba u Hrvatskoj”, ”Biti transseksualan u Hrvatskoj”. Njezin rad je i ”Individualne razlike u privrženosti i seksualnosti samaca i osoba u vezi: doprinos rodnih i dobnih karakteristika”. Te ”Biti transseksualan u Hrvatskoj: model stresa maloljetnika”, ”Suvremeni pristup transseksualnosti”, ”Stigmatizacija osoba homoseksualne orijentacije”.
>Isti krug ljudi: Veza psihologinje koja savjetuje studente i pionirke transseksualnosti Jokić-Begić
”Sretna” rješenja za problem ”transrodnosti”
Jedna od tema koju ova udruga obuhvaća je tema ”transrodnosti” što je i razumljivo ako se pogleda opus znanstvenih radova profesorice Jokić – Begić.
Na stranicama udruge ”Kako si?” o transrodnosti kažu da postoji stigma u društvu, a koju oni žele smanjiti, a sam proces tranzicije demistificirati. Objavili su na svojim stranicama i pismo majke čije je dijete navodno prošlo kroz tranziciju, te pojasnili cijeli proces prikazujući ga na vrlo pozitivan način. Pismo je napisano u formi poticaja na rodnu tranziciju prikazujući cijeli proces kao pomoć za osobe s rodnom disforijom. Rodna tranzicija i operacija ”promjene spola” nametnute su gotovo kao recept za sreću i konačno rješenje za tzv. problem ”transrodnosti”. Je li zbilja riječ o pismu majke čije je dijete prošlo kroz tranziciju, nije poznato, jer je anonimno i nema konkretnijih zapisa koji bi mogli potvrditi njenu priču.
Za njih rodni identitet nije društveno uvjetovan već i biološki
”Pokazalo se da rodni identitet nije isključivo društveno uvjetovan. Već ima neurološku bazu koja se formira tijekom trudnoće i koja se ne poklapa uvijek s ostatkom anatomije”, pišu na svojim stranicama. Objašnjavaju i cijeli proces (biološki) nastanka ”transrodnosti”.
”Razina hormona prisutnih tijekom trudnoće određuje kojim će se putem razviti mozak i spolni organi fetusa. Ali spolni se organi razvijaju ranije i zato se može dogoditi da se mozak i tijelo ne poklapaju. Ako tijekom razdoblja razvoja mozga u maternici postoji previše testosterona, osoba s XX kromosomima i ženskim spolnim organima može razviti ‘muški’ mozak. Ako ima premalo testosterona, osoba s XY kromosomima i muškim spolnim organima može razviti ‘ženski’ mozak. Takva je osoba ‘transrodna’. Ako osoba uz to želi i promijeniti svoje tijelo kako bi se bolje slagalo s njenim rodnim identitetom, nazivamo je ‘transpolnom’ osobom”, kažu iz udruge ”Kako si?”.
>Čak 30 transrodnih osoba javno priznalo da žale zbog promjene spola: Pročitajte svjedočanstva!
Ljubav prema sebi i svome tijelu – da, ali ne i za ”transrodne” osobe”
Udruga ”Kako si” je jedan dio svog rada usmjerila i prema poticanju ljubavi prema samima sebi, prihvaćanja sebe takvim kakav jesi. Tu spada svakako i prihvaćanje vlastitog tijela, svoje mršavosti ili debljine, boje kože, određenih dijelova tijela i slično. Ovo je nešto što je od neizmjerne važnosti za svakog čovjeka, a posebno za žene. No i za osobe s dijagnozom ”transrodnosti”. Udruga ”Kako si?” ne savjetuje osobe koje se osjećaju nelagodno u svom tijelu da trebaju zavoljeti svoje tijelo. Za ženu koja se osjeća kao muškarac i prezire svoju ženskost i svoje žensko tijelo kao rješenje se nudi tranzicija. Odnosno mogućnost da se određenim postupcima žensko tijelo preobrazi tako da postane fizički slično muškom tijelu. Ne uči se prihvaćanju sebe takvima kakvi jesu i načinu da se zavoli svoje tijelo, svoju ženskost ili muškost ovisno o spolu osobe.
”Zamislite nositi svijest o tome da vam vaše tijelo nije ugodno, živjeti s ogromnom tajnom koju ne smijete priznati nikome jer se bojite reći da ste drukčiji. Zamislite da osjećate takvo gađenje prema vlastitom tijelu da tuširanje u vama uzrokuje veliku nelagodu jer ne želite dodirivati organe za koje osjećate da im nije mjesto na vama. Iskustva ”transrodnih” osoba govore o preplavljujućem dojmu da je sve pogrešno. Govore o konstantnom osjećaju nelagode u vlastitom tijelu koji je neopisivo teško podnositi. Usklađivanje tjelesnih karakteristika s identitetom za ‘transpolnu’ osobu nije želja, nego potreba”.
>Potresno pismo djevojke koja je požalila promjenu spola: Poštovana liječnice
Zdrava i nezdrava religioznost?
Savjetuju i o utjecaju religije na čovjekovo mentalno zdravlje pa su objašnjavajući pojmove zdrave i nezdrave religioznosti među nezdravu ubacili i pojmove koji tamo ne pripadaju. Primjerice svaku kritiku prema određenim seksualno devijantnim ponašanjima, poput homoseksualnih čina ili rodnoj tranziciji. Dakle svaki oblik religioznosti koji bi imao kritički stav ili negativno gledao na određene seksualne devijacije bio bi prema njima nezdrav. Spada li onda nauk Katoličke crkve koji ne osuđuje homoseksualca, ali osuđuje homoseksualne čine kao grešne, u nezdravu religioznost? Ili pak zbog toga što ima kritički stav prema postupcima liječenja ”transrodnosti”?
”Religioznost koja ne ostavlja prostor za propitivanje i nove spoznaje, koja negira mogućnost učenja iz grešaka, koja traži potpunu pokornost i poniznost lako može postati izvor pogrešnih tumačenja koja zagovaraju diskriminaciju. Ako postoji samo jedna ispravna dogma, tada ne postoji puno prostora za različitost. Jer sve što nije istovjetno je pogrešno, a sve što je pogrešno mora biti kažnjeno. To stvara plodno tlo za isključujuća uvjerenja poput rasizma, seksizma ili homofobije. Ljudska snaga leži u tome da samostalno razmišljamo, istražujemo, izražavamo se i donosimo odluke o svojim postupcima. A ako nas vjera potiče na slijepu odanost, tada se te snage gube. I padaju u ruke onih koji se nazivaju predstavnicima vjere, ali koji su i dalje samo ljudi.”
>Katolička Crkva o rodnoj ideologiji: Kako je čovjek, remek-djelo Božjeg stvaranja, počeo negirati sam sebe
Za loš brak savjetuju rastavu
Bolje se rastaviti nego ostati u konfliktnom braku, savjetuju, istovremeno ne nudeći konkretna rješenja za bračne konflikte. Ne postoje ”nepremostive razlike”, no za ”Kako si?” očito postoje. U njihovom narativu nema govora o žrtvi i potrebi odricanja od vlastite sebičnosti kako bi se svakodnevno otvarao novi prostor za ljubav.
”…Važno je zapamtiti da ostanak u lošem ili konfliktnom braku ‘radi djece’ može biti štetniji za dijete od samog razdvajanja roditelja. Time se djeci šalje poruka da su ona odgovorna za roditeljsku nesreću (jer roditelji ‘zbog djece’ ostaju u nesretnom braku) i pruža im se model braka kao nečega što nije radosno, već ga se treba ‘istrpiti’.
No istovremeno kažu kako stručnjaci ukazuju na to da bi djeca ipak htjela da im roditelji ostanu zajedno.
”Stručnjaci koji rade s djecom rastavljenih roditelja kažu da, ako biste pitali dijete što najviše želi, vjerojatno bi mu prva želja bila da mu roditelji ostanu zajedno. Druga bi želja bila barem da se roditelji više ne svađaju.
>Iskonski gubitak: Knjiga svjedočanstava djece rastavljenih roditelja
Pobačaj – sloboda izbora
Za pobačaj tvrde kako uglavnom ne ostavlja psihološke posljedice za ženu, izuzev situacije u kojoj je žena bila prisiljena na njega, što je samo po sebi logično. No naglašavaju kako zakoni protiv pobačaja ne idu u prilog ženinom psihičkom zdravlju. Ističu važnost ženinog slobodnog odabira te socijalne podrške ukoliko se odluči na pobačaj. Ovdje bitnu ulogu ima društvo koje također može stvarati određeni pritisak. Ističu kako žene koje su svojevoljno pobacile pod istim su psihološkim rizikom kao i one koje su neželjeno dijete zadržale.
”Pregled istraživanja visoke metodološke kvalitete upućuju na zaključak da je rizik od doživljavanja teškoća psihičkog zdravlja jednak kod žena koje su napravile legalan pobačaj neželjene trudnoće u prvom tromjesečju i žena koje su rodile neželjeno dijete. Žene koje svojom odlukom naprave prekid neželjene trudnoće nemaju lošije psihičko zdravlje od žena koje tu trudnoću zadrže.”
>Što kaže Katolička Crkva o ljudskom životu i kako bi trebali postupati katolici u politici?
Istraživanja pokazuju da pobačaj (bilo željeni bilo ”prisilni”) ima negativne posljedice na psihičko zdravlje žene
No prema rezultatima jednog američkog istraživanja, 96 posto žena koje su namjeravale pobaciti, nakon pet godina bile su sretne što im je dijete živo. Institut za medicinsku antropologiju i bioetiku u Beču je izdao nedavno najnoviju studiju u kojoj ističu loš utjecaj pobačaja na psihu žene. Bitan dio metodološki kvalitetnih međunarodnih istraživanja slaže se u tome da okončanje neželjene trudnoće pobačajem ne umanjuje psihičke probleme, nego ih povećava i postojeće pojačava. Zabilježen je velik porast depresije nakon izvršenja pobačaja.
>Nova studija bečkog instituta pobija jedan od glavnih argumenata za pobačaj
”Kako si?” su istaknuli ljepotu željene trudnoće te istakli kako ona utječe i na pozitivnu demografsku sliku. ”Voljeli bismo istaknuti da je željena trudnoća svakako izvor zadovoljstva i sreće. Ona pridonosi ne samo demografskoj slici već i dobrobiti roditelja te djece koju takvi roditelji dočekuju. Što predstavlja preduvjete za zdravlje i prosperitet društva.”
Prema ”Kako si?” neka djeca nisu jednaka drugoj djeci, neka imaju pravo na život, a druga nemaju. Ono što izostaje u pogledu ove udruge jest činjenica da je svaki čovjek, svako dijete željeno i voljeno od Boga. Premda ne spada u domenu psihologije, psihologija priznaje da je duhovnost upravo nešto u čemu čovjek može naći snagu i odgovore na temeljna životna pitanja.
Mnoge žene su podršku i pomoć upravo pronašle u Bogu i zahvaljujući duhovnom iskustvu prihvatile svoju neželjenu trudnoću. Ovisno o tome što je zadani cilj – za udrugu ”Kako si?” rješenja su prilično jednostavna: neželjenu trudnoću treba prekinuti, za druga rješenja očito nema previše prostora.
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
Tekst se nastavlja ispod oglasa
