U posljednjoj emisiji 8. sezone raspravljalo se o dvjema temama: 1. Može li Hrvatska bolje? te 2. Nogomet.
Gosti emisije bili su Boris Jokić, Aleksandar Musić, Nino Raspudić i Petar Tomev Mitrikeski, a u emisiju se putem video linka uključila i Marija Selak.
Petar Mitrikeski smatra kako Hrvatska nema prepreka približiti se razvijenim zemljama poput Estonije i Češke.
Ističe kako je vrijeme za drugu Hrvatsku Republiku i da se konačno riješi jugoslavenskih ralja. Prvo na političkoj, zatim akademskoj i zatim na općedruštvenoj razini.
Petar Tomev Mitrikeski je spomenuo i temu referendumske inicijative ‘Narod odlučuje’ te primijetio kako političari trebaju biti svjesni da narod želi drugačiji politički sustav.
Usporedio je također način financiranja političkih stranaka u Europi i ovog kod nas.
“U robusnijim demokracijama poput SAD-a i Engleske političke stranke uzimaju najmanje iz državnog proračuna, tek negdje oko tri posto, dok se u Hrvatskoj iz državnog proračuna financiraju s čak 75 posto”, naglasio je Mitrikeski.
> Davorka Budimir: Potrebno je otvoriti pitanje financiranja političkih stranaka
“U načinu financiranja političkih stranaka potrebna je promjena”, kazao je i predložio alternative za izbor kandidata za Sabor po kojoj članovi stranaka biraju kandidate, a ne stranački šefovi.
> Financiranje parlamentarnih stranaka: Koliko će novaca dobiti ove godine i do kada će tako biti?
Boris Jokić nije se složio Mitrikeskim koji je rekao kako se Hrvatska mora otrgnuti od ralja Jugoslavije.
“Jugoslavija je umrla i 2018. godine živi samo u glavama ekstremne desnice koji je koriste samo kako bi artikulirali svoje isprazne ideje”, ustvrdio je Jokić i nastavio: “Jugoslavije nema, ovo je Hrvatska i trebamo živjeti hrvatsku budućnost”.
Marija Selak smatra kako se od onih što su otišli iz Hrvatske očekuje da negdje vani pokupe kredibilitet i znanje te ga vrate nazad u Hrvatsku te kako misli kako nije ispravno mišljenje onih koji smatraju da se kredibilitet može pokupiti samo time što si studirao ili radio na Oxfordu, umjesto vlastitim radom.
Smatra da istraživanja nisu uvijek pouzdana jer se uvijek treba zapitati tko daje legitimitet drugima za raditi istraživanje u stranoj zemlji.
“Smatram kako Hrvati nisu puno drugačiji od drugih, ni pretjerano lošiji ni bolji, tu smo negdje u prosjeku”, naglasila je Selak koja ističe kako je taj diskurs jako opasan jer onda se postavlja pitanje tko je taj Mesija koji će nas izvući iz blata u kojeg smo upali.
Za nju je puno važnije fokusirati se na realnost nego na obećanja koja se pojavljuju u javnom diskursu pogotovo kad se spomene samoopravdavajuća riječ reforma od koje se uvijek očekuje da napravi nešto bolje, a to ne mora biti tako.
“Pravo pitanje je može li Hrvatska danas i gore. Odnosno što mi trebamo sačuvati, a danas imamo, a ne samo poboljšati. Na tom tragu trebamo sačuvati pozitivne karakteristike društva i smatram kako je na jedan način bolje što zaostajemo u nekim pogledima za ostatkom svijeta”, poručila je Selak.
Istaknula je kako je Hrvatska sigurna zemlja i kako je to jedna velika prednost i privilegija. “Moramo biti ponosni na javna dobra koja još imamo poput vode i ono malo energetike koje još imamo u svom vlasništvu”.
I ona se slaže s Mitrikeskim kako se nismo daleko maknuli od Jugoslavije, od direktivne kulture koja je karakterizirala jugoslavensko razdoblje, a koja nas karakterizira i danas.
“Centar odlučivanja se danas iz Beograda premjestio u Europu i činjenica je kako mi nismo u stanju misliti svojom glavom već čekamo nekog inozemnog vođu koji će nas povesti u bolju budućnost i to je naš kolonijalni mentalitet kojeg treba mijenjati”, upozorila je Selak.
“Društvo možemo promijeniti na bolje jedino ako svaki individualac počne činiti nešto bolje”, poručila je Selak.
“Hrvatska sigurno može bolje”, smatra Nino Raspudić.
Podsjetio je na riječi Brune Bušića koji je rekao kako su stoljeća neslobode moralno deformirala narod i kako će s vremenom sve doći na svoje. Suočeni smo s dva problema danas.
“Jedan je razočaranje Europskom unijom jer ne živimo bolje nego prije, a dobili smo sve probleme koje ima Europska unija. Drugi je taj što Hrvatsku prati ostavština totalitarne neodgovornosti”.
Podsjetio je na neprihvatljive izjave Nenada Stazića i posjet mladog Davora Bernardića Kumrovcu i to uzeo kao primjer totalitarnog ispiranja mozga i moralnog propadanja.
“Hrvatski problem je problem demokratskog deficita i bahate političke oligarhije”, upozorava Raspudić i smatra kako je problem otuđena financijska, ekonomska, politička i medijska oligarhija koja svakim danom postaje sve brutalnija u gušenju demokratske volje naroda.
“Mi se danas s ostatkom Europe moramo boriti za elementarnu demokraciju i raditi na demontaži totalitarnih obrazaca”, rekao je Raspudić i istaknuo kako smatra kako će Hrvatskoj ipak biti bolje.
Za Aleksandra Musića postoji minimum problema kojeg svi možemo dekretirati i kako netko tko smatra kako su to ideološka pitanja u biti samo muti vodu.
“U Hrvatskoj je veliki porez na rad, državna poduzeća ponašaju se poput države u državi, zna se da je sudstvo katastrofa”, nabrajao je Musić.
Ističe kako Hrvati nisu ni malo bolji ili lošiji od drugih naroda, ali kako imaju katastrofalne političke elite koje su spremne pljunuti na sve sto su stvorili i kokošariti.
“Narod bi trebao neovisno o političkoj opredijeljenosti trebao redovnije isporučivati račun tim korumpiranim elitama”, poručio je Musić.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
