Vidović Krišto: ‘Dojučerašnjeg heroja Beroša pretvorili u glavnog krivca po provjerenoj metodi iz vremena Tita’

Nezavisna zastupnica Karolina Vidović Krišto na Facebooku je komentirala nedavne optužbe na račun ministra zdravstva Vilija Beroša.

“Nakon Plenkovićevog naloga nastupila je provjerena metoda iz vremena titoističke Jugoslavije (slično kao u slučaju Đilas), te se krenulo u demontažu ministra Beroša. Već danas su svi main-stream-mediji dojučerašnjeg heroja Vilija Beroša pretvorili u glavnog krivca hrvatskih problema. U tome, naravno, prednjači režimski organ pod nazivom Jutarnji list, koji ima čak 4 članaka u jednom danu o Berošu.”, napisala je Vidović Krišto.

> Korupcija i polit ičke borbe za plijen u zdravstvu: Evo što kaže Milanović

Njenu objavu prenosimo u cijelosti:

“Prije neki dan jedne dnevne novine objavile su zanimljivu diskusiju sa sjednice Odbora za zdravstvo Hrvatskoga sabora, u kojoj su sudjelovali ministri Beroš i Marić, te su otvorenije raspravljali jer nisu znali da je u tijeku izravni prijenos putem YouTube-kanala Hrvatskog sabora. Pritom nisu izrečene nikakve senzacije, osim što je Beroš, pokušavajući opravdavati nepodnošljivo stanje u hrvatskom zdravstvu, izjavio da njegov plan reformi leži na Plenkovićevom stolu i da ga Plenković ne daje u proceduru.

Plenković je u svom neegzaktnom i partijsko-birokratskom rječniku tu tvrdnju ministra Beroša jučer relativizirao i neizravno kritizirao samog ministra, te očigledno dao nalog svim medijskim plaćenicima da aktiviraju plan kompromitacije Beroša. Nakon Plenkovićevog naloga nastupila je provjerena metoda iz vremena titoističke Jugoslavije (slično kao u slučaju Đilas), te se krenulo u demontažu ministra Beroša.

Već danas su svi main-stream-mediji dojučerašnjeg heroja Vilija Beroša pretvorili u glavnog krivca hrvatskih problema. U tome, naravno, prednjači režimski organ pod nazivom Jutarnji list, koji ima čak 4 članaka u jednom danu o Berošu.

Korumpirani moćnici u Hrvatskoj svakim danom se sve više demaskiraju. Da nekim slučajem Beroš nije došao u Plenkovićevu nemilost, a u nju je došao zbog iznošenja istine, o nikakvim nepravilnostima hrvatski mediji ne bi pisali. Upravo je to izvorište svih zala hrvatskog društva. Oni koji rade za ili u sustavu duboke države, za njih zakoni ne vrijede: mogu krasti, otimati i na sve moguće načine kršiti zakone, ali se njima ne će ništa dogoditi.
Ali ukoliko se na bilo koji način zamjere toj dekadentnoj, nedemokratskoj i korumpiranoj skupini, tada se prvo mediji puštaju s lanca (to možemo nazvati prethodnom obradom), a nakon toga se politika odriče tog dojučerašnjeg druga. Za kraj nastupa hrvatsko pravosuđe kako bi neposlušnog druga kompromitiralo i trajno onesposobilo za javno djelovanje, i to iz dva razloga. Prvi je da ga se kazni zbog neposluha ili nanošenja štete, te kao poruka drugima – ako nešto slično učine da znaju što ih čeka. A drugi je da mu preventivno unište kredibilitet – ako mu savjest proradi i ako bi počne otvoreno govoriti o korumpiranoj i dekadentnoj strukturi moćnika, da bude nevjerodostojan.

Dragi prijatelji, njih, koji upravljaju s većinom hrvatskih građana, je iznimno malen broj. Oni djeluju protueuropski, protuustavno i protuprirodno, a od svog djelovanja imaju nezamislivu materijalnu korist. Zato obični ljudi jedva sastavljaju kraj s krajom, i moraju napuštati svoju domovinu Hrvatsku.

Ta uska skupina je instalirala sadašnje vladajuće moćnike, a svi osjećamo njihovu nesposobnost i nemoral. Plenković je klasični izdanak tog birokratsko-komunističkog mentaliteta (najprominentniji izdanak tog djelovanja je bio Vladimir Bakarić).

Metoda njihova rada svodi se na dva pravila: prvo je, donositi što manje odluka kako bi se napravilo što manje grešaka, a drugo je, stalno promatrati tko te može ugroziti te ga u začetku kompromitirati kako se ne bi pretvorio u alternativu te ugrozio vladajuću strukturu. Ta struktura ima paničan strah od istine i od transparentnosti, jer kada bi javnost upoznala stvarno stanje, značilo bi to automatski kraj njihove vladavine te polaganje računa za sve protupravne rabote.

Na svima nama je da se izborimo za vladavinu prava. To nije milost koju mi Hrvati moramo moliti. Naše je pravo natjerati sve te državne odvjetnike, suce i policajce da isprazne ladice koje se pune neriješenim slučajevima, korupcijom i zlouporabama prava, ali istovremeno i privesti pravdi one koji sprječavaju normalno funkcioniranje državnih institucija.

U Hrvatskoj se, kao što vidimo u slučaju Beroš, očigledno podrazumijeva da su svi na neki način ucjenjivi. Po potrebi, netko od moćnika aktivira jedan od tih ucjenjivačkih predmeta te nepodobnoga isključi iz političkog i društvenog života.

Svi oni koji se smatraju demokratima ili domoljubima ne smiju tolerirati kršenje zakona, i dužni su se svim demokratskim sredstvima boriti za vladavinu prava i pravedno društvo u Hrvatskoj.

U nadolazećem razdoblju svjedočit ćete još jednom na slučaju Beroša kako se nekoga, bez stvarnih kriterija i argumenata, može uzdignuti u nebesa, a potom preko noći strovaliti u ponore društvenog bezličja.”