Ukidanje mjere roditelj odgojitelj pridonijelo je tomu još većem kaosu u vrtićima, a iz dana u dan pokazuje se da su Tomaševićeve kompenzacijske mjere besmislene. Mjesta u zagrebačkim vrtićima nema, a posebno su diskriminirana djeca s poteškoćama u razvoju. Da je tako potvrđuje nam i priča jednojajčanih blizanaca s blažim poteškoćama u razvoju, koja unatoč velikom broju bodova, nisu primljena u vrtić. Njihova majka Milka Frančić, inače korisnica mjere roditelj odgojitelj koja se od ove godine htjela zaposliti, s nama je podijelila probleme s kojima se susreću.
„Grad je zapravo napravio svoj pravilnik vezano za upise po kojem su oni ostvarili gotovo maksimalan broj bodova – 66. To su djeca s poteškoćama u razvoju, ali lakšeg intenzitet. Imaju govorno-jezične poteškoće i jedan dio manji sa senzorikom. Radili smo kompletnu pretragu gdje smo izuzeli ono što smo prvo pomislili da imaju neki spektar autizma. Na kraju se pokazalo da nemaju, da su to samo govorno jezične teškoće, senzorika. Sama psihijatrica nam preporučuje vrtić Gajnice koji ima senzorni program za djecu“, govori Frančić za Narod.hr.
Možda će vas zanimati
Lovrić o manipulaciji Možemo: Bez mjesta u vrtiću ostalo je preko pet tisuća djece, a ne 3180 kako tvrde
Ako dijete 2. rujna puni godinu dana ono ne ispunjava uvjet za polazak u vrtić 1. rujna te su roditelji primorani snalaziti se kako znaju i umiju, kaže Lovrić
Po preporuci djeca se trebaju priključiti kolektivu
Po preporuci psihijatrice krenuli su s prijavom djece u vrtić su pozvani na inicijalni razgovor s djecom. Ističe kako su na razgovoru bili nekih sat vremena te da se iz njihovog ponašanja, bez dokumentacije, nije moglo ustanoviti da djeca imaju poteškoća.
„Pitali su ih kako se zovu, koliko imaju godina, s kim žive, čega se vole igrati, što vole jesti, na što su djeca sve uredno odgovorila. Jesu oni tamo malo se vrpoljili, ali mi smo bili iznenađeni kao roditelji, kako su oni tamo lijepo prosjedili i odradili što su trebali“, kaže Frančić.
Ističe kako su predali dokumentaciju na osnovu čega su djeca dobila dodatne bodove i što je trebalo biti prednost. No, kaže Frančić, na kraju je ispalo da nije jer vrtić ove godine ne želi upisivati djecu s poteškoćama. Osim toga, ističe, od njihovog stručnog povjerenstva 15. lipnja dobili su mišljenje da se djeca trebaju uključiti u kolektiv te da su pristali na barem tri sata na tri mjeseca.
„To su djeca koja su samostalna za svoju dob. Samostalno jedu, piju, oblače se, igraju se. Imaju najnormalniju interakciju s drugom djecom. Jednostavno mi smo htjeli zbog i socijalizacije i stvaranja rutine, da se adaptiraju na te uvjete“, objašnjava Frančić.
Neprofesionalnost zaposlenika
Nakon što blizanci nisu primljeni, ona i suprug napisali su prigovor. Potom su pozvani na razgovor, ali ne s ravnateljicom nego s nekim iz povjerenstva.
Možda će vas zanimati
Tisuće djece bez mjesta u vrtićima: Roditelji ljuti, Tomašević - zadovoljan
Pet tisuća djece u Zagrebu ostalo je bez mjesta u vrtićima.
„Gospođa s kojom smo se našli bila je toliko neprofesionalna da se nije ni predstavila. Samo nam je objasnila na osnovu čega smo dobili 66 bodova kao da smo mi neškolovani ljudi pa ne znamo zbrojiti bodove. Pitala sam zašto smo onda pozvani na razgovor ako vrtić ne želi ove godine nikoga primiti s poteškoćama na što mi je ona rekla da na inicijalni razgovor zovu sve koji ostvaruju više od 11 bodova“, govori Frančić.
Kaže da bi drugačije gledala na situaciju da je komunikacija bila bolja, da su dali konkretno objašnjenje i kriteriji po kojemu su zaključili da se njena djeca ne mogu uključiti u kolektiv.
Ravnateljica se ne odaziva
„Mi smo i nakon toga htjeli obaviti razgovor s ravnateljicom, onda nam je iz tajništva rečeno da je otišla na sastanak u drugi objekt, pa smo stavili poruku da nas hitno kontaktira. Htjeli smo u četiri oka razgovarati gdje je nastao problem. No, ona se ne odaziva. Nakon toga smo pisanim putem dobili odbijenicu na isti princip gdje se objašnjava na što su oni dobili bodove i da vrtić ove godine ne prima nikoga s poteškoćama“, kaže nam Frančić te dodaje kako to nije u redu budući da je taj vrtić 2013. od EU fondova „dobio poprilično veliki iznos da se naprave valjda senzorne sobe, da se educira kadar i slično“.
„U Gradu je sve bitnije od djece“
Na kraju krajeva, ističe Frančić, trebali su barem više poticati i imati djecu s poteškoćama. Postavlja pitanje na koje nikako da dobije odgovor: po kojem oni kriteriju onda uzimaju djecu, kakve su to onda još blage poteškoće, blaže od ovih koja njena djeca imaju?
Frančić je inače korisnica mjere roditelj odgojitelj koja je od srpnja minimalno smanjena na 276,50 eura. Ističe da bi ona svakako htjela na tržište rada, no da su joj djeca na prvom mjestu. Kaže kako su i do sada davali sve od sebe, ali kako smatraju da im je sada potrebna socijalizacija s vršnjacima, što su im preporučili i stručnjaci. No, budući da za njenu djecu nema mjesta u vrtiću, to je nemoguće.
„Treba naglasiti da cijeli sustav ne funkcionira kako treba. Kada smo krenuli u proces da vidimo zašto naša djeca kasne u razvoju, bila je korona i lockdown. Onda smo sve morali obavljati privatno“, prepričava.
Ističe kako je žalosno da se stalno govori kako su „prve tri godine najbitnije“, kako se prave priče oko toga, no u stvarnosti je puno diskriminacije i nema konkretne pomoći.
„Ljudi čim vide da je bilo kakva poteškoća u pitanju, jako puno ima diskriminacije od igraonica pa na dalje. Svi se ograđuju kada trebaju raditi svoj posao za koji se kao zauzimaju. Ja bih sve shvatila, samo da je bilo dijaloga od strane vrtića, a bilo je hladno, neprimjereno jednoj odgojno obrazovnoj ustanovi“, zaključuje Frančić dodajući kako ima osjećaj da je u Zagrebu sve postalo bitnije od djece.
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
Tekst se nastavlja ispod oglasa
