Željko Sakić: Slučaj Gorana Gašparinija iz Poreča

Kada se razgovara o reformama državne uprave, gotovo nikada se konkretno ne spominju nevjerojatne stvari koje naši ljudi doživljavaju od te povlaštene društvene kaste, čije je djelovanje primjer kako funkcionira sustav zasnovan na klijentelističkim vezama, korupciji i neprofesionalnosti.

Stoga je priča Gorana Gašparinija, ispričana u prvom licu donekle skraćena i prilagođena za objavljivanje, no jasno svjedoči o odnosu prema Hrvatima koji rade u tuđini.

O lijepa i tužna Hrvatska domovino, pa zar je to država?

Moj križni put u Hrvatskoj započeo je ovako. Kod Poreča imam kuću i samo par puta godišnje boravim u njoj te je odlučim pokušati iznajmljivati tijekom turističke sezone. Mislim si neću ništa na crno nego neka sve bude prema zakonu. U ožujku odlazim u Općinu Poreč i informiram se što sve trebam.Kažem da privremeno boravim u Njemačkoj ali da posjedujem osobnu iskaznicu s adresom u Poreču.Ugodna gospođa Mirjana Korelić koja radi u odjelu za Turizam i iznajmljivanje mi je lijepo i kulturno objasnila sto sve trebam učiniti.

Znači trebam, vlasnički list, potvrdu o kategorizaciji, jer imam dva apartmana, rješenje od katastarske uprave – da je sve legalno izgrađeno, potvrda od medicine rada točnije psiho test da nisam lud. I ok. Za to sam trebao tjedan dana i prilično tisuća kuna. Samo sam u Domu zdravlja čekao 5 sati da bi od gospođe Horvat dobio tu potvrdu da nisam lud koju je napisala za jednoj minuti i naplatila 450 kuna.

To sam sve uredno donio u Općinu gospođi Korelić, a ona mi je onda dala popis što bi sve trebao imati u apartmanima da bi recimo dobio pločicu sa tri ili četiri zvjezdice.
Onda sam u slijedećih mjesec dana opremio sve kako je traženo i u svibnju gospoda iz Općine izlazi na teren da to sve prekontroliraju. I sve ju u redu. Oduševljeni su, sve je učinjeno kako treba jer je sve po propisu i novo. Kažu mi da samo trebaju izdati Rješenje koje se čeka oko tri tjedna.

Ja im kažem da nisam u Poreču, ali da ću doći krajem svibnja, i ona kaže – u redu.
Početkom lipnja dolazim po Rješenje u općinu i kažu mi da će se to voditi paušalno i da ću Turističkoj zajednici plaćati paušalno, također i paušalno porez.
U Rješenju piše da jedan primjerak dobivam ja, jedno šalju u Turističku zajednicu, jedno u Poreznu upravu u Poreču, jedno Sanitarnoj inspekciji, jedno Zavodu za statistiku u Zagreb. S tim Rješenjem odem u par agencija i ponudim svoje apartmane.

I krenulo lijepo, što mojih prijatelja, što gostiju preko agencije, naravno sve do jednoga gosta smo prijavili u Turističku zajednicu i na policiju.

Do ovoga trenutka sve se čini normalnim.

Počinje Križni put u režiji državne administracije

Krajem srpnja dolazim u Poreč i mislim platiti sve obveze. Platim struju, vodu, telefon i internet. Turističkoj zajednici koja mi je poslala paušalne uplatnice. Dakle, platim 2400 kuna, i čudi me da nema ništa od Porezne uprave jer sam i od njih trebao dobiti paušalni porez u iznosu također od 2400 kuna. Porezna uprava i Turistička zajednica uzimaju svaka po 300 kuna po krevetu za tri mjeseca. Kako imam 8 kreveta, znači po 2400 kuna svakoj instituciji.Vidim da nema uplatnica od Porezne uprave pa odem k njima u Poreč.Ponesem ono svoje Rješenje i na porti me upute k nekoj gospođi, više joj se ne sjećam imena.. Kažem joj da nisam dobio uplatnice i da bih platio porez dok sam još tu u Poreču.

Ona mi odbrusi :”Ti možeš dobiti samo kaznu!” Ja je pitam: “Kakvu kaznu i zbog čega?”
Odgovori mi da sam trebao donijeti to Rješenje još u svibnju u roku od sedam dana.
Ja joj pokažem Rješenje u kojemu lijepo stoji da će Općina njima poslati jedan primjerak.

Nekako sam smirio tu gospođu, i ona mi kaže da ipak dođem u ponedjeljak jer je gospodin Robert Aničić koji je zadužen za taj resurs na godišnjem odmoru.
I dođem ja lijepo u ponedjeljak kod tog gospodina i objasnim mu da bih rado platio porez na apartmane. On uzme moju osobnu na kojoj je Porečka adresa i ukuca moj OIB i zaključi da ja ne mogu platiti porez kao hrvatski državljanin nego moram ići
u Odjel za strance u Zagreb Avenija Dubrovnik broj 32, jer privremeno boravim u Njemačkoj.

Kažem mu da ne posjedujem strano državljanstvo nego samo Hrvatsko i da mi je adresa u Poreču. On mi odgovori da svi Hrvati koji privremeno borave van Hrvatske imaju status stranca, i sve osobne iskaznice su za njega samo zrak. Grlo mi se sasušilo. Znači ja kao Hrvat moram ići u Ured za strance. Kaže mi da ja za njega imam isti status kao jedan Nijemac, Francuz, ili Austrijanac.

Nisam mogao vjerovati što sam čuo nego sam u šoku napustio prostoriju Porezne uprave i otišao u policijsku postaju Poreč gdje sam se obratio gospođi Patriciji koju poznam više od 30 godina, a žena radi na izdavanju potvrda o državljanstvu, osobnih iskaznica i putovnica.

Nisam dugo čekao i kada sam došao na red izvadim svoju osobnu iskaznicu i pitam gospođu Patriciju da li sa mojom osobnom iskaznicom imam neka prava u Hrvatskoj i koja?

Žena mi reče da imam sva prava kao svaki državljanin Republike Hrvatske koji živi u Hrvatskoj.

Ja joj kažem da to nije istina i dajem joj broj telefona od Porezne uprave. Žena mi ne vjeruje. Ja joj tvrdim da je tako i kažem joj da se sama uvjeri. Gospođa Patricija naziva Poreznu upravu i traži gospodina Aničića. Kada ga je dobila uključila je zvučnik tako da sam i sam slušao razgovor.

Žena mu govori da sam Hrvatski državljanin i zašto me upućuje u odjel za strance u Zagreb. On i njoj tvrdi svoje. U čekaonici se već nakupilo oko 20 ljudi koji su također slušali taj razgovor.

Gospođa Patricija nije mogla vjerovati što je sve čula. A rečeno joj je sve kao i meni. Da sam ja za Poreznu upravu stranac, da imam isti status kao i jedan Nijemac i da se Ministarstvo unutarnjih poslova nema što miješati u rad Ministarstva financija.

Gospođa mu kaže neka to njoj pošalje napismeno, da može staviti ispred pulta sa obavijestima da svi Hrvati koji su u inozemstvu za poreznu upravu nemaju status hrvatskog državljanina. I još mu je rekla kada bi njoj netko rekao da kao Hrvatica mora ići u Odjel za strance da bi mu oderala kožu. Nakon 22 minute svađanja i prepucavanja uvidjela je da se sa njim nema što pričati. Rekla mi je da pojma nema o tom zakonu, a i ljudi koji su čekali na red bili su iznenađeni i mahom su se čudili.

Onda sam otišao na Općinu u Poreč i pokazujem moju osobnu i ispričam im istu priču..
Nitko na Općini nema pojma o tome. Potom odem u Turističku zajednicu i tamo nitko nema pojma o tome. Nazovem ministarstvo unutarnjih poslova, niti oni nemaju pojma.Nazovem ministarstvo vanjskih poslova ni oni nemaju pojma, nazovem ministarstvo turizma ni oni nemaju pojma. Gospodin Benić iz pravnog odjela u Ministarstvu turizma se također čudio i uputio je email Ministarstvu financija da se očituju.

Onda sam shvatio da je Ministarstvo financija stvarno država u državi.

Nazovem Ured za strance u Zagrebi Avenija Dubrovnik 32. Dobijem gospodina Zvonka Grgića zaduženog za taj dio posla. I on tvrdi da pripadam u Odjel za strance, jer privremeno boravim u Njemačkoj i da ja moram plaćati porez kao stranac i da moram ispuniti neke obrazce za strance koje mi je poslao emailom i da to sve odnesem u Poreznu upravu u Njemačkoj. Tvrdi da je to sada po novom EU zakonu, i da moram voditi poslovne knjige za strance.

Kada sam se vratio u Njemačku i sa tim svim papirima odem na Finanzamt (Poreznu upravu) u Njemačkoj, kažem službeniku da sam u Hrvatskoj stranac i da treba popuniti papire koje sam dobio u Zagrebu. Čovjek nikada u životu te papire nije vidio i kaže mi ako Hrvatska naplaćuje porez što Njemačka ima s time.

Ja mu kažem da je to po tumačenju iz Zagreba po EU zakonima, a on mi odgovori da je Njemačka u EU i da ne zna za to. Porezna uprava u Münchenu nema o tome pojma a naši imaju? Dobra tri sata sam im objašnjavao moju situaciju, ljudi su samo klimali glavama.

I što mi je drugo preostalo nego nazvati Odjel za strance u Zagrebu i reći im kako  sam upravo na Poreznoj upravi u Njemačkoj i kako ljudi ne znaju što oni u stvari hoće. I onda je počelo prepucavanje, ovaj iz Zagreba viče da su oni glupi, Nijemac viče da oni u Zagrebu nisu normalni. Lijepo mu Nijemac govori da svaki stranac koji živi u Njemackoj pripada u Poreznu upravu u mjestu u kojemu živi, a da ga ne šalju u nekakav Ured za strance u Berlin.

Na kraju sam dobio nekakvu potvrdu da sam prijavljen u Njemačkoj i da plaćam porez koji moram poslati u Zagreb. Katastrofa! Ja kažem ovome kod nas na poreznoj u Zagrebu zašto ne informiraju naše konzulate, policijske postaje diljem Lijepe Naše, Općine (jer da sam dobio informaciju da sam stranac i što me čeka nikada ne bi pokušao iznajmljivati apartmane), pa da ljudi poput mene znaju kakva imaju prava u vlastitoj zemlji.

Pokrenuo sam akciju ovdje u Bavarskoj, već sam zvao Konzulat u Münchenu, imam sastanke s par Hrvatskih misija da upoznam ljude koji ovdje privremeno borave, da  iako imaju hrvatsku osobnu iskaznicu s hrvatskom adresom, hrvatsku putovnicu, hrvatsku domovnicu – nisu hrvatski državljani i da u Hrvatskoj nemaju nikakva prava.

Stranci smo ovdje u Njemačkoj, stranci smo i u Hrvatskoj.

Ne čudi me što stranci i dijaspora ne ulažu u Hrvatsku, jer poslije ovakvih iskustava, tko bi imao posla s našom administracijom?