“Vrijedi konačno zapamtiti i nikako smetnuti s uma kako su u problematizirano vrijeme, zapravo kroz nekoliko dana kasnije, oružane četničko-komunističke skupine, logistički podržane od talijanskih fašističkih vojnih postrojbi, počinili težak zločin u kojemu su do temelja spalili hrvatska i muslimanska mjesta Boričevac, Kulen-Vakuf, Ivezić-kuće u mjestu Brotnja, Kmjeuša i dr., te likvidirali na najbrutalniji način nedužno civilno stanovništvo, među kojima je bilo djece, žena i staraca.
Posebice je ostala zabilježena četničko-komunistička zločinačka aktivnost u mjestu Brotnja, gdje su na stravičan način u Srbskom klancu i jami na Dabinu vrhu pogubili trideset i sedam Hrvata iz obitelji Ivezić, među kojima se nalazilo dvadesetoro djece. Žrtve su u jamu bacali žive i to prema starosnoj dobi, dok je istodobno najstariji član iz stradalničke obitelji Ivezić pod prijetnjom morao guslati i pjevati dok su preostali skončavali svoje živote u grotlu jame. Kada bi samo ovi podatci i činjenice našli mjesta u svijesti svakoga razumnog pojedinca, onda sasvim sigurno ne bi bilo baš nikakvoga razloga za dvojbe oko događaja nastalih uz ovaj nadnevak.” -rekao je prošle godine u intervjuu za Hrvatski tjednik povjesničar dr. sc. Zlatko Begonja, komentirajući zabrinjavajuću pojavu da se i u suvremenoj demokratskoj Hrvatskoj održavaju proslave ovog događaja, na kojima sudjeluju i osobe iz vrhova političkog života.
Danas su dobro poznate činjenice o ustanku koji je u vrijeme komunističkog režima bio slavljen kao „antifašistički“, a informacije o njegovom stvarnom karakteru bili su pomno skrivani.
Dr. sc. Zlatko Begonja s Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru, za naš je portal prošle godine napisao seriju tekstova o ovom događaju.
Dr. Begonja: Dokad će Hrvatska trpjeti Pupovčeve, Mesićeve i Goldsteinove laži (1.)
Dr. Begonja: Kako je moguće da talijanski fašisti sudjeluju u antifašističkome ustanku? (3.)
Dr. Begonja: Koji četnici su sudjelovali u ‘ustanku’ 1941. i kako se 1990. ponovilo već viđeno? (4.)
Jednostavno rečeno, četnička pobuna, potpomognuta manjim brojem komunista i uz značajnu, ali i znakovitu talijansku fašističku vojnu pomoć, proglašava se antifašističkim ustankom, premda su u njemu neupitno sudjelovali i talijanski fašisti, pisao je dr. Begonja.
Istaknuo je povezanost srpskih ustanika sa talijanskim fašistima, navodeći kako su srpski predstavnici uoči ustanka, 23. srpnja, održali sastanak s fašističkim pouzdanikom talijanskog prefekta u Zadru.
Zapisano je i to da su Srbi istaknuli kako je njihova i talijanska politika zajednička, odnosno da im u tom pogledu prijeti jednaka opasnost od komunističkih bandi, navodi dr. Begonja.
Komunističko-partizanski ustanak
Dr. Begonja objašnjava kako je u ustanku došlo do suradnje velikosrpskih i komunističkih elemenata navodeći dokumente i svjedočanstva uključenih suvremenika.
„O navedenim zbivanjima svjedočanstvo je iznio i Đoko Jovanić, drugi suvremenik koji je u tom pogledu znakovito zabilježio kako na početku ovih događaja nije postojala orijentacija na narodnooslobodilačku borbu i partizansko ratovanje.“ – piše dr. Begonja.
Istovremeno, dr. Begonja navodi kako „prema izvodu iz lista ‘Naš izvještaj’, glasila Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju, od 2. kolovoza 1941. navedeno je: ‘Istina je da u borbama, naročito u srpskim krajevima, učestvuju i četnička odjeljenja. Ali to nijesu oni protunarodni ‘četnici’, koji su poslije 1929. g. bili oružje velikosrpskih vlasti u hrv. krajevima. To su srpski seljaci, koji su se digli protiv tlačenja i ubijanja od strane faš. slugu, ustaša, te vode pod starim nacionalnim imenom četnika, nacionalno-oslobodilačku borbu protiv fašizma.’“
Dr. Begonja ističe i kako je pobunjenička aktivnost srpskog stanovništva bila samo nastavak njihove ranije aktivnosti, koja je započela još prije uspostave NDH, u vrijeme Kraljevine Jugoslavije.
„Ono se između ostaloga bitno zasnivalo i na događajima iz 1939., konkretno iz razdoblja koji je svoje ishodište imao u postignutom sporazumu Cvetković-Maček, i na taj način uspostavljene Banovine Hrvatske. Od toga trenutka Srbi u Hrvatskoj započeli su s otvorenim i agresivnim izražavanjem svoje protivnosti prema novonastaloj administrativno-političkoj realnosti.“ – piše dr. Begonja, koji zaključuje:
„Među Srbima prevladavajuće političko ozračje usmjereno u pravcu ostvarenja postojeće težnje za otkidanjem dijela hrvatskog teritorija, te usporedo s time inicijative pojedinih komunista o nametanju uvezenih revolucionarnih aktivnosti, i sve to uz tadašnju vojno-političku potporu talijanskih fašista, presudno su utjecali na pokretanje srpske oružane pobune.“
Tekst se nastavlja ispod oglasa
