Josip Milić: Sotona je pušten s lanca!

Prvi poznati svjetski globalist, puno prije današnjih Georgea Sorosa i Billa Gatesa, bio je Aleksandar Makedonski (356. – 323. pr. Kr), piše Josip Milić za Braniteljski portal. Iako je živio samo 33 godine pokorio je gotovo čitav ondašnji poznati svijet pa i Perzijsko carstvo i Egipat te s vojskom došao sve do Indije. U njegovoj novonastaloj globalnoj svjetskoj državi izbrisane su granice između naroda, kultura i religija. Prodorom kulta egipatske Izide, frigijske Kibele (velike Majke) i iranskoga Mitre u helenistički svijet na vjerskom je području nastao do tada najveći sinkretizam (miješanje religija).

Aleksandar je Babilon proglasio za svjetsku prijestolnicu te je u njoj proveo ostatak života. Opijen slavom sebe je proglasio bogom. Ostao je upamćen i po „svadbi Europe i Azije“ kojem se prilikom jednu večer 10 tisuća njegovih vojnika oženilo s 10 tisuća Perzijanki. Aleksandar je oženio perzijsku princezu Roksanu iako je već imao dvije žene.

Vrijeme nesigurnosti

Dobio je nadimak „Veliki“ iako je najvjerojatnije organizirao ubojstvo vlastitoga oca, kralja Filipa II. i sve bliže rodbine i to na svadbi svoje sestre. (Biskup Ratko Perić, Savle, brate, progledaj! str. 15.). Iako nije bio Grk, nego Makedonac, usvojio je grčku kulturu i misao te je proširio do kraja svijeta. Uslijed novonastalih okolnosti, glavno filozofsko pitanje toga doba se okreće slobodi pojedinca pa su individualizam i kozmopolitizam postali obilježja filozofije toga vremena.

Tada nastaju i glasovite filozofske škole, stoička i epikurejska koje se bave etičkim pitanjima. U vremenu sveopćeg relativizma stoici zagovaraju etiku snažne, karakterne osobnosti. U svijetu u kojem su ukinute male države koje su se brinule za ljude i davale im osjećaj sigurnosti, pojedinac se osjećao izgubljen i zaboravljen. Ljudi su u toj novonastaloj svjetskoj državi izgubili osobni identitet i pripadnost svome narodu.

Život zbunjenih i neopredijeljenih

Možda ćete se začuditi koliko sličnosti s današnjim svijetom. Gotovo ista globalizacija i pokoravanje, samo ovaj put se ne radi o oružanom nasilju. Današnja svjetska oligarhija to čini novcem, ucjenama i medijskim ispiranjem mozga, ali i medijskim odstrjelom nepodobnih. Jedan od takvih primjera je Luka Popov, mladi i neovisni intelektualac koji se pod medijskom ljevičarskom harangom te prijetnjama koje su uslijedile morao povući iz javnoga života. Ostaje pitanje kada će se Soros i Gates poput Aleksandra proglasiti božanstvima. Ovi zagovaratelji svjetske depopulacija čovjeka smatraju štetočinom koja uništava prirodu. Zato je, po njima bolje, da je na svijetu što manje ljudi.

Aleksandar je sa svojim vojnicima upadao u države Istoka i organizirao mješovite svadbe. Danas je proces suprotan. Invazija i upadi milijuna „migranata“ moraju rezultirati novom „svadbom Europe i Azije“. Ta neće milijuni mladića koji dolaze bez djevojaka i žena živjeti kao neženje čitav život. Ne treba biti naivan pa misliti kako će invazija „migranata“ brzo stati. Prvi upadi u Rimsko carstvo počeli su 410., a završili 476. godine. Dakle, punih 66 godina dok Carstvo nije propalo.

Sinkretizam danas

Za vrijeme vladavine „zloglasnoga“ Milana Bandića Zagrebom na trgu su svakoga vikenda bila narodna kola i plesovi, domaći ansambli, tamburice, klape… Sada, u vremenu „zelenih“ vikendom na trgu pjevaju hare krišna, a na štandovima se nude veganski proizvodi. Kulturološka svadba Azije i Europe koja priprema i ono pravu.

Sinkretizam (miješanje) religija se već i te kako osjeti. Tako smo već imali po Europi primjere pojedinaca koji su sudskim putem tražili skidanje križeva iz učionica jer vrijeđaju njihove vjerske osjećaje. Sve stečene kršćanske kulturne i civilizacijske vrijednosti su ozbiljno ugrožene. Na drugoj strani sve je više izgubljenih i zbunjenih Europljana. U članku „Neopredjeljeni„ je sada najveća religijska kategorija u SAD-u stoji kako je prema najnovijem izvješću Pew Research Centra religiozno neopredijeljenih najviše u SAD-u.

Ima ih čak 28 posto i nadmašuju sljedeću najveću skupinu, katolike kojih je 20 posto. Broj neopredijeljenih se od 2007. godine, kada ih je bilo 16 posto skoro udvostručio. Međutim, 69 posto njih kaže da vjeruje u Boga, ali ne onakvoga kakav je opisan u Bibliji. Iako ih je većina odgojena u kršćanstvu, polovica kaže da vjeruju kako životinje i dijelovi prirode, poput planina i drveća, imaju duhove ili duhovne energije. Što je to drugo nego povratak u poganstvo i štovanje prirode kao bogova. Neopredijeljeni, koji su u mlađim godinama, uglavnom nisu zainteresirani za stvaranje obitelji i potomstvo.

Bezbožna kultura

Ovo nas i ne treba previše čuditi ako znamo da rodna ideologija zbunjuje mlade pa kaže da to što imaš muške ili ženske spolne organe, ne mora značiti da si dječak ili djevojčica. Tvoje je da se opredijeliš što želiš biti, a potom opercijom promijeniti spol. To će vjerojatno rezultirati time da će uskoro biti i rodno najviše neopredijeljenih, onih koji ne znaju što su, muško ili žensko. Ni u Europi situacija nije ništa bolja nego u SAD-u. U Berlinu je prije tri godine 2021. otvoren vrtić za homoseksualnu djecu, a u crveno-zelenom Hannoveru je u vrtiću otvorena „prostorija za istraživanje tijela i seksualne igre“ u kojoj gola djeca mogu iskusiti prva seksualna zadovoljstva. U vrtiću!? Je li ovo vrhunac bezbožne diktature? Ili ima još? Mogu li nas više ičim iznenaditi?

Život bez vjere i obitelji

Jedan od ideologa seksualne revolucije iz 1968. David Cooper napisao je knjigu „Smrt obitelji“. Po njemu uništenje se obitelji postiže „oslobađanjem” žene. U feminističkim demonstracijama u Rimu 6. 12. 1975.  sudjelovalo je oko 20.000 žena koje su skandirale slogane: „Nema više žena, majka, kći! Uništimo obitelji!” Roberto de Mattei u članku pod naslovom „Ukinuti patrijarhat napisao je da „nova antipatrijarhalna kultura zbunjuje idejama, lomi osjećaje, destabilizira psihu, lišenu onog prirodnog oslonca koji imamo od rođenja – obitelj, koja nam nudi točke sigurnosti, očinsku i majčinsku. Čovjek je sam sa svojim noćnim morama, svojim strahovima, tjeskobama, na rubu ponora: ponora praznine u koji pada kada odustane od toga da bude ono što jest, kada napusti svoju nepromjenjivu i trajnu prirodu muškarca, žene, oca, majke, djeteta.“ Društvo koje ubija svoju djecu osuđeno je na smrt, tvrdi isti autor.

Godine 2000. radio sam intervju s međugorskom vidjelicom Marijom Pavlović-Luneti koja mi je rekla da je za Novu godinu imala ukazanje u kojem joj je Gospa rekla da je Sotona pušten s lanca. Iskreno, tada nisam shvaćao na što se to odnosi, ali danas, kad vidim što se u svijetu događa, sve mi je savršeno jasno. Roberto de Mattei nas u svome članku poziva da se vratimo patrijarhalnom modelu obitelji, utemeljenom na autoritetu oca, glave obitelji, i na svetosti majke, koja je srce obitelji. Nadamo se da će i naše vrijeme, kao i Aleksandrovo, iznjedriti nove stoike, karakterne ljude koji će se znati oprijeti zlu, ali i pokazati pravi put zbunjenima i izgubljenima kojih će, nadajmo se, svaki danom biti sve manje.