Kad je Brazil poražen s nevjerojatnih 7:1 u polufinalu Svjetskog kupa na domaćem terenu, bilo je prilično jasno da će u toj zemlji doći do velikih političkih promjena, i da će u najmanju ruku pasti vlada. Ništa nije bolji lakmus stanja u Brazilu od nogometa: Igra je to koja je tu predivnu i egzotičnu državu proslavila u svijetu, a izvoz nogometaša je jedna od jačih privrednih grana. No malo tko je očekivao ono što se dogodilo dvije godine kasnije – opoziv Predsjednice zbog korupcije. “Impeachment”.
(FOTO) Napetosti rastu u Brazilu nakon što je u požaru uništen Nacionalni muzej
(VIDEO) Požar u Rio de Janeiru uništio 200 godina star Nacionalni muzej
U nogometnom je ludilu prošlo nezamijećeno da su se stvarne promjene u politici već dogodile koji mjesec prije tog poraza. U proljeće iste godine, pokrenuta je operacija “Auto praonica”. Ovdje je potrebna jedna digresija: Brazil je zemlja koja s jedne strane ne može biti različitija od Hrvatske, s druge joj strane ne može biti sličnija. Brazil je ogroman, peta je najmnogoljudnija zemlja na svijetu dok je Hrvatska jedna od najmanjih, izrazito je rasno i etnički heterogen dok je Hrvatska izrazito homogena, izrazito je bogat prirodnim resursima dok ih Hrvatska gotovo nema, i jasno, dio je novog svijeta.
Neovisni tužitelj koji je uništio ljevicu
No mentalitet i nije tako različit, obje su zemlje vezane na katoličanstvo i kao takve sklone ljevičarenju (ne, to nije kontradikcija, komunističke ideje nikad nisu uhvatile korijena ni u jednoj protestantskoj zemlji, ali jesu u svakoj katoličkoj!), standard je sličan, kao i cijene, a turizam je glavni izvor prihoda iako je u Brazilu njegov udio u BDP-u oko 9%, spram hrvatskih 18. Ono što je najsličnije je – korupcija, sveprisutna u obje zemlje. Ono što je najrazličitije je to što se njihov državni odvjetnik ne zove Bajić niti Cvitan, nego Sergio Moro.
Za njegovu pojavu je, doduše, zaslužna sama ljevica, koja je u mandatu bivšeg predsjednika Lule dozvolila da se na to mjesto prošverca neovisnan i nepodmitljivi kandidat a ne ucijenjeni partijskih poslušnik. On je prvo naletio na slučaj u kom je privatni poduzetnik podmitio direktora državne naftne kompanije Petrobras, najveće korporacije u Brazilu, a potom je otkrio je i da se ogroman novac slijeva preko adrese jedne auto-praonice u svrhu podmićivanja direktora te državne kompanije. Po tome je operacija dobila ime.
Predsjednik Bolsonaro: ‘Brazil iznad svega, Bog iznad svega’
Na svjetlo danas je izašla mrežu poslovnih ljudi, političara i posrednika upletenih u pranje novca, namještanje cijena, podmićivanje i nezakonito financiranje političkih stranaka. U zatvoru su završili direktori i manageri Petrobrasa, njih 14, zatim nekoliko desetaka političara, uglavnom iz vladajuće Radničke stranke, a na kraju je u zatvoru završio i tada već bivši predsjednik Lula.
Partijska solidarnost drugova je bila jača od pameti, pa je Lulina nasljednica i stranačka kolegica, kao i Lula od euroljevice i progresivnih snaga pri ustoličenju dočekana s ushitom ravnim onom kad je Mandela dobio izbore, Lulu imenovala članom svog kabineta – i time mu omogućila imunitet i onemogućila kazneni progon.
Prikrivanje korupcije
Naravno, stvar nije upalila, jer je bilo preočito da prikriva korupciju u partijskim redovima. Istraga se usmjerila i protiv nje, pa je optužena za primanje ilegalnih donacija s tajnih računa u kampanji, ali i za tipično ljevičarski prijestup, krađu novca iz državnih banaka kako bi se pokrile rupe u proračunu. “Krađa” je ovdje pravi izraz, iako se formalno radilo o pozajmicama koje nikad ne bi bile vraćene. No to još nije najgore: Korupcija golemih razmjera u Petrobrasu se događala dok je ona bila – ministrica energije, što znači da joj nije mogla niti smjela promaknuti. Oporba je brzo zbrojila dva i dva.
Usto, optužena je da je tijekom Mundiala FIFA-i odobrila oslobođenje od plaćanja poreza, na što nije imala pravo. Mundial, toliko željen i iščekivan u Brazilu, je također donio otriježnjenje: Zemlja je u trenutku kad je započeo, nakon desetak godina vladavine što radikalne što manje radikalne ljevice, natukla ogroman proračunski deficit, i Munidal ne samo što nije donio očekivanu veliku zaradu, već je samo ogromnim troškovima – i ogromnom korupcijom kod ugovaranja poslova – dodatno pogurao zemlju u recesiju. Od tada, Brazil je u ekonomskom slobodnom padu.
Snimka razgovora o zastrašivanju
Dodatno na to, situaciju Rousseff je otežalo što je državni odvjetnik Moro u javnost pustio snimljeni razgovor Lule i Rousseff u kojemu oni razgovaraju o tome kako zastrašiti one koji ih pokušavaju izvesti pred sud za korupciju. To je bio jedini način da se spriječi još jedno, u Brazilu tako uobičajeno, zataškavanje korupcije na najvišoj razini. Naravno, “intelektualci” i elite stali su redom na stranu Dilme tumačeći kako to što se pokralo koju milijardu dolara samo iz Petrobrasa i nije neki problem, pravi problem je što bi radi zlih ljudi koji se usuđuju ispitivati poštenje Predsjednice i njenog prethodnika na vlast mogla doći desnica. Toj kampanji su se, nevjerojatno ali istinito, priključili i neki hrvatski mediji.
Predsjednica Grabar-Kitarović u Sao Paolu završila južnoameričku turneju
To se i dogodilo, ovih dana. Vlast je osvojio Jair Bolsonaro, poslovni čovjek kojeg mediji prozivaju “ekstremnim desničarem”, što je stara komunistička taktika ubojstva karaktera i “ad hominem” napada. Zanimljivo je da nitko Dilmu Rousseff nije zvao ekstremnom ljevičarkom: Iako je iz odrasla u vrlo bogatoj obitelji imigranata iz Bugarske, pravim prezimenom Rusev, u velikoj vili i okružena slugama, u mladosti je kao i brojni pripadnici brazilske zlatne mladeži tog vremena bila predana komunistica, pa je pristupila marksističkoj urbanoj gerili za vrijeme vojne diktature. Zbog toga je dvije godine početkom sedamdesetih provela u zatvoru, gdje je i mučena.
12 godina predsjedniku za korupciju
Njen prethodnik i stranački kolega Lula je bio njena suprotnost, došao je iz izrazito siromašne obitelji, otac mu je bio alkoholičar a do desete godine nije znao ni čitati ni pisati. Rano je napustio školu, bio svašta od čistača cipela do radnika u tvornici, a jedan je od osnivača do nedavno najmoćnije stranke u Brazilu, PT, ljevičarske stranke koja se naziva “radničkom”.
Lula optužen drugog dana postupka opoziva Dilme Rousseff
Brazilska policija suzavcem rastjerala prosvjednike protiv novog predsjednika Temera
Lula trenutno služi kaznu od 12 godina za kourpciju, a njegov mandat je kad je 2002. dobio izbore započeo idilično. Kad je taj “čovjek iz naroda” postao Predsjednik, Brazil je bio velika nada, predvodnik BRICS-a, skupine zemalja u razvoju za koju se smatralo da će biti motori napretka u novom stoljeću, uz Brazil tu su i Kina, Rusija, Južna Afrika… Brazil je bio svjetski hit, ljudi ga se nisu mogli zasititi, kao ni Lule. On je bio nešto kao rock zvijezda međunarodne politike. Tri puta je prije toga neuspješno pokušavao postati predsjednik, no ubrzo nakon pobjede je postao miljenik Brazila i svijeta. Izgledalo je da ga svi vole, i mediji, i stranci, bio je “Obama prije Obame”, govorili su, predstavnik potlačenih, što baš nije točno: Obama je bio iz bogate i potpuno bjelačke obitelji gornje srednje klase. Crn je bio jedino njegov biološki otac kojeg je jednom u životu vidio.
Pragmatičan i korumpiran
Lula je dobro započeo, njegovi radikalni lijevi stavovi su brzo ustupili mjesto novom Luli, pragmatičnom, koji je puštao kapitalizam i tržište da rade svoj posao. Umjesto drastičnih socijalnih promjena kakve je predlagao u prošlosti, kad su se mnogi bojali novog Chaveza, kad je došao na vlast krenuo je s tržišnim reformama. Stvoreni su milijuni novih radnih mjesta, minimalna plaća povećana je za čak 70 posto, srednja klasa je rasla, a rast BDP-a u 2010., zadnjoj godini njegove vladavine, iznosio je 7,5 posto. Čak ni povećanje minimalca nije bitno povećalo nezaposlenost. A kronično prezadužen, Brazil je čak prije krize 2008. uspio bitno smanjiti javni dug i dobiti, po prvi puta, investicijski rejting od agencija.
Temer: Odluka da Rousseff zadrži politička prava je “mala” sramota
Lula je ipak bio popularan, njegova nasljednica znatno manje. No naličje nekih Lulinih politika se tek moglo vidjeti kad je Dilma došla na vlast. Ona je bila puno obrazovanija od Lule, iz puno bolje obitelji, i – puno više lijevo, iako su došli iz iste stranke.
Provodila je intervencionističku državnu politiku u cilju povećanja investicija, no tada se dogodio, kao i u Hrvatskoj tih godina, slom građevinskog i nekretninskog sektora. Brazilska ekonomija je od onda u teškoj depresiji. Njena politika očuvanja stabilnosti valute se pokazala posve promašenom, kao i fiskalna politika.
Što je uništilo Brazil?
Zemlje BRICS-a odonda su uglavnom zaboravljene i nitko ih više ne spominje kao skupinu, Kina je otišla naprijed, Indija nekako napreduje, no Južna Afrika i Brazil su definitivno velika razočaranja.
Suspendirana brazilska predsjednica Rousseff upozorava da je žrtva državnog udara
Što je uništilo Brazil, nesposobnost Dilme Rousseff i njeno ljevičarenje, petljanje u ekonomiju, dizanje kredita, velika rupa u budžetu? Ili sveprisutna korupcija koja je cvjetala kako pod njom, tako pod njenim prethodnikom? Ili su neke politike Lule došle na naplatu?
Ono oko čega postoji konsenzus je da čimbenici zbog kojih je Brazil danas u problemima nisu vanjski, nemaju čak ni veze s krizom iz 2008., osim površno. Dok druge svjetske nafte kompanije bilježe rast prihoda, kičma brazilske ekonomije, Petrobras, tone u gubitke. Kompanija je u godini skandala izgubila 29% svoje tržišne vrijednosti, dok je svim ostalim naftnim kompanijama osim državne Venecuelanske vrijednost rasla desetak posto, a i ta Venecuelanska je izgubila – manje.
A ubojstva? 170 ubojstava svakog dana! Nasilje je brazilska svakodnevnica, i ljudima je dojadilo. Rio, ikona Brazila, je i grad s najviše nasilja. Tamo glavna gradska prometnica, kojom ljudi putuju na posao i s njega, prolazi kroz najzloglasniju gradsku favelu i često meci lete s jedne na drugu stranu ceste!
Vlada s čak 37 ministara!
Usto, korupcijski skandal s početka priče nije tek još jedna priča o korupciji u zemljama u razvoju, ne. Brazil je imao čak 37 ministara pod Lulom: rascjepkana politička scena traži podmićivanje kako bi se sklapale koalicije, a podmićivanje je motor korupcije. U slučaju Brazila, Vrhovni sud je čak rekao kako je korupcijska shema bila način održavanja Radničke stranke na vlasti. Koje razočaranje za Brazil, jer na tu se stranku od osnutka krajem osamdestih gledalo kao na “antisisetmsku” i drukčiju, čistu, da bi se pokazalo da je još najgora od svih!
Michel Temer obećava “novo doba” na čelu Brazila
Brazilski Senat smijenio predsjednicu Dilmu Rousseff
Korupcija je pod njima prestala biti nešto čime se bave nemoralni pojedinci, dokazi ukazuju da je za Lule stvoren sustav elaboriranog kriminalnog poduzetništva među političarima, gdje je gospodarski uzlet Brazila dvijetisućitih korišten kao mehanizam preko kojeg su se vladajući političari bogatili, i kupovali koalicijske partnere omogućavajući im da se i oni bogate.
Radi se o jednoj od najrazrađenijih takvih shema ikad, možda najveća korupcijska shema ikad igdje na svijetu. Savezni istražitelji su procijenili da je čak 12 milijardi dolara prebačeno preko Petrobrasa i “praonice automobila” na račune političara i stranaka. Brazilska ekonomija, do te afere propadajuća, se nakon nje našla posve na koljenima. Sve je na rasprodaji, inflacija divlja, nezaposlenost još i više, kompanije koje su desetljećima bile kičma brazilske privrede danas više ne mogu dobiti ugovore, povjerenje u politiku ne postoji.
Još jedna uništena latinoamerička zemlja
I tako je do nedavno obećavajući Brazil danas opet još jedna ljevičarenjem i korupcijom uništena južnoamerička ekonomija, za razliku od recimo svog susjeda Čilea, gdje su se jednom opekli s ljevičarenjem, pa više nisu ni pokušavali. A nekad moćne stranke poput socijaldemokrata i radničke stranke, koje su godinama vodile zemlju i do ovdje je i dovele, su na zadnjim izborima polučile posve marginalne rezultate.
Socijaldemokratski PSDB, nekoć najmoćnija stranka, se kandidirao u samo 3 savezne države, od njih 27! Lulin PT je prošao još gore. Sama Dilma Rousseff, nekoć predsjednica, se kandidirala ove godine, nakon impeachmenta, za nižu političku funkciju. Vjerovala je u pobjedu, čak su joj ankete davale prednost. No na kraju je završila tek četvrta, dok njena stranka PT, do jučer vladajuća, danas praktički više – ne postoji.
* Mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
