Papa Franjo za 52. svjetski dan sredstava društvene komunikacije, koji Crkva slavi na 7. vazmenu nedjelju, tj. ove godine u nedjelju 13. svibnja, objavio je poruku pod naslovom »Istina će vas osloboditi« (Iv 8, 32). Lažne vijesti i novinarstvo mira« i ta je poruka iznimno važna ne samo za katoličke vjernike, nego za sve ljude na čitavom svijetu, pa i u Hrvatskoj.
Ta Papina poruka reakcija je na oblike ponašanja suvremene medijske industrije koja si dopušta neviđene povlastice da svojim korisnicima, od kojih se uzdržava, živi, katkada i obogaćuje, umjesto kvalitetnih proizvoda, odgovarajućega barem minimalnoga standarda, nudi proizvode koji su često obmana, neistina, pristrana interpretacija, konstrukcija ili skrivena ideološka, politička ili ekonomska propaganda, piše Ivan Miklenić u novom broju Glasa koncila.
Jasno je da bi svaka industrija koja bi se ponašala po obrascima suvremene medijske industrije vrlo brzo propala, a medijska industrija opstaje jer računa s naivnošću, neznanjem, površnošću i nekritičnošću svojih konzumenata. Bez obzira na te svoje slabosti medijski »potrošači« ne mogu izgubiti naravno pravo na dobar, vjerodostojan, po mjeri istinitosti standardan medijski proizvod, pa bi s obzirom na neviđeno bujanje lažnih vijesti trebalo očekivati da se na razini Ujedinjenih naroda, ukoliko je ta organizacija još u službi stvarnoga općega dobra čovječanstva i čovjeka, donese međunarodna konvencija koja bi obvezala medijsku industriju na makar minimalan standard istinitosti, jer sve drugo je vrijeđanje medijskih korisnika.
Poruka pape Franje
Papa Franjo, kao moralni autoritet, prepoznavši bujanje toga fenomena lažnih vijesti, tom je svojom porukom pozvao na vraćanje istinitosti i njegovanje novinarstva mira.
»Želim pozvati sve na promicanje novinarstva mira. Pod time ne mislim na sladunjavu vrstu novinarstva koje niječe postojanje ozbiljnih problema i Ima prizvuk sentimentalizma. Naprotiv, pritom mislim na novinarstvo koje je istinito i protivi se lažima, dojmljivim sloganima i senzacionalnim naslovima; na novinarstvo koje su stvorili ljudi za ljude, koje je u službi svih ljudi, posebno onih – a oni čine većinu u našem svijetu – koji nemaju glasa; na novinarstvo koje je manje usredotočeno na izvanredne vijesti, koje je zaokupljeno traženjem stvarnih uzroka sukoba, kako bi potaknulo dublje razumijevanje i pridonijelo njihovu rješavanju pokretanjem blagotvornih procesa; na novinarstvo koje se stalno zalaže za to da upućuje prema rješenjima koja su alternativa eskalaciji vike i verbalnoga nasilja«, napisao je doslovno u poruci papa Franjo.
Primijene li se navedeni kriteriji pape Franje novinarstva mira na medije u Hrvatskoj, već površna analiza otkrila bi veliki deficit takvoga novinarstva. Više je razloga za takvo stanje, a među važnijim razlozima svakako treba istaknuti upregnutost medija, osobito urednika i pojedinih novinara u promicanje točno određenih ideoloških, političkih i drugih sebičnih grupnih interesnih ciljeva.
Brojni novinarski uradci u Hrvatskoj nipošto nisu »u službi svih ljudi«, kako to ističe papa Franjo, nego su u službi određenih ideoloških, političkih i drugih interesnih skupina, a time se sve koji ne pripadaju tim interesnim skupinama tretira ili kao »građu« za obradu, moglo bi se reći za pranje mozga, ili kao one koji ne smiju znati istinu.
Mediji u Hrvatskoj ne mogu biti »u službi svih ljudi« dokle god neke relevantne činjenice prešućuju, neke činjenice tako interpretiraju da gube svaku vezu sa stvarnošću, ili dokle god neke činjenice izmišljaju.
Ne mogu mediji u Hrvatskoj biti »u službi svih ljudi« dokle god imaju tajne crne popise nepoželjnih sugovornika ili pak dokle god imaju popise onih koje treba kad je god moguće i kako je god moguće što više ocrnjivati. Sijanje beznađa, ocrnjivanje pojedinih osoba i institucija nespojivo je s novinarstvom mira, a baš su takve pojave u medijima u Hrvatskoj vrlo česte.
Volja za ocrnjivanjem
Noviji primjer medijskoga uratka koji je u bitnoj suprotnosti s novinarstvom mira tekst je objavljen u »Slobodnoj Dalmaciji« od petka 4. svibnja, dakle smišljeno uoči proslave zaštitnika Splita sv. Dujma, koji je na prvoj stranici naslovljen: »Nadbiskup Barišić znao je još prije 15 godina što fratar pedofii radi dječacima. Ništa nije poduzeo«. U tom tekstu etiketira se neimenovanoga fratra kao pedofila, a da za to u tom tekstu nema navedenoga ama baš ni jednoga stvarnoga povoda. U tekstu je izneseno svjedočanstvo Splićanke I. Š. koja govori o nemoralnom odnosu jednoga fratra sa 20-godišnjim mladićem te o njezinu razgovoru s nadbiskupom Barišićem o tom »slučaju«.
Moguće je da ta Splićanka ne zna da se nikakvi erotski ili seksualni odnosi među odraslima ne mogu tretirati kao pedofilija, dakle ni kao ikakav prekršaj pozitivnoga zakona, osim moralnoga, no nema isprike ni za pisca toga članka ni uredništvo lista da navedene nemoralne kontakte toga fratra i 20-godišnjega mladića predstavlja kao pedoflske.
Nema opravdanja, osim zle volje, odnosno volje za ocrnjivanjem, pozivati na odgovornost splitskoga nadbiskupa da ništa nije poduzeo protiv fratra koji je moguće teško prekršio moralni zakon, ali se time ni na koji način nije ogriješio o pozitivni zakon. Prizivaju li to taj novinar i »Slobodna Dalmacija« osnivanje moralne policije i moralnih sudova koji bi privodili i kažnjavali osobe koje stupe u erotski ili seksualni kontakt izvan braka ili bi privodili i kažnjavali homoseksualne osobe? Vrlo je neobično da nisu reagirale udruge koje promiču interese homoseksualnih osoba na tu podvalu novinara i »Slobodne Dalmacije«.
Nije li to više nego očit primjer etički apsolutno nedopustivoga ocrnjivanja i fratra i punoljetnoga mladića i splitskoga nadbiskupa?
Ivan Miklenić
HKV/Glas Koncila
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
