“Većina nas provodi život u nekakvoj jurnjavi i neodložnim poslovima, gdje svi mislimo kako imamo baš nešto važno za obaviti za čime trčimo – novcem, srećom, slavom ili uspjehom”, piše Borislav Ristić za Večernji list.
“A onda dođe neko takvo vrijeme kada nas zatekne situacija u kojoj shvatimo da je život ipak najvažniji, a sve ono oko čega smo do jučer razbijali glavu nebitno. Ovu promjenu životnih prioriteta prouzročio je prokleti mali virus koji je došao iz Kine, zbog kojeg je cijeli svijet stao, a prizori koji se pred nama redaju bude jezu. Prazne ulice svjetskih metropola, dramatične vijesti o porastu broja zaraženih i umrlih, ljudi koji masovno ostaju bez posla, život sveden na mizeriju i strepnju pred nečim nepoznatim. Govore nam da smo u ratu i kako će ova situacija potrajati bar nekoliko mjeseci. Već sada je jasno, svijet koji smo do jučer poznavali, kojem smo se bezbrižno radovali i u njemu uživali, nestao je preko noći i postao Zweigov “jučerašnji svijet”. Probudili smo se u svijetu u kojem “svatko od nas živi izdvojeno kao prije stotine godina, prije nego što su izumljeni parobrod i željeznica, zrakoplov i pošta”.
Svi znamo da nakon ovoga ništa više neće biti isto i da će ova pandemija promijeniti budućnost svijeta. Apokalipsu smo, ipak, zamišljali kao udar meteora ili veliku poplavu, a umjesto toga mi sjedimo kod kuće i peremo ruke. Ali, što je tu je, ne treba sada očajavati. Ako nam imperativ borbe protiv ove pošasti nalaže antiherojsko povlačenje u samoizolaciju, onda to treba shvatiti kao priliku da u običnim i svakodnevnim stvarima pronađemo neki smisao. Karantena kojoj smo dopali može se, tako, promatrati i kao šansa da se malo osvrnemo oko sebe i napravimo sve ono za što smo dosad imali spreman izgovor kako za to nemamo vremena.
(…)
Sve izgleda kao da se čovječanstvo odlučilo na jedan veliki eksperiment kako bi provelo odredbe Pariškog sporazuma. I dok su nas do jučer ekološki alarmisti upozoravali da ćemo propasti ako odmah ne smanjimo emisiju stakleničkih plinova, sada svojim očima gledamo kako propadamo u situaciji u kojoj je ta emisija potpuno ukinuta. Uz to, dobit ćemo konkretne mjerljive rezultate što bi se dogodilo s klimom kada bismo pogasili svu industriju. Korona je, tako, preuzela “krunu” poznatoj ekološkoj aktivistici Greti Thunberg u borbi protiv globalnog zatopljenja i postala test istinitosti mjera koje predlažu. Samo je pitanje što će se dogoditi ako se nakon gašenja svih zagađivača na svijetu s klimom ništa ne promijeni?
Na kraju bi, kada život konačno pobijedi a mi se vratimo uživanju u njegovoj punini, od agende naših spasitelja planeta mogao ostati samo onaj meme, gdje Greta kaže: Korono, kako se usuđuješ, preotela si mi svu pažnju!”, zaključuje Ristić u kolumni za Večernji list.
*Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
