Epidemija koronavirusa pokazala je svu besmislenost glomaznog aparata i razotkrila je pravu ulogu turizma u gospodarstvu Istre, Primorja, a i šire.
Prof. Ljubo Jurčić kaže: “Ako turizam posustane dvije, tri godine, to će biti strašno za Istru! Od najrazvijenije može se pretvoriti u najnerazvijeniju regiju”.
Doprinos turizma našem gospodarstvu je oko 20% BDP-a, a realno do 5%. Zašto? Jer sve uvozimo i na to godinama upozoravam. Govorim da Istra ima sreću što nije imala rata, izbjegličke drame, što je okružena morem u samom srcu EU, što nam je Trst na 25 km, a Venecija i Klagenfurt na 150 km. Možemo biti sretni da nam 80% građana živi na 10 km od obalne crte, dok u unutrašnjosti Istre živi nas svega 20%.
Godinama govorim, da nemamo turizma i da je ne daj Bože bilo rata, bili bi gori od Bosne. Neka Miletić, taj najnesposobniji gradonačelnik Pule u povijesti, ne računajući na onog iz 1947., dođe u Lanišće i vidi na što sliči Istra. Govorim, da bi bez turizma nakon 2012. naša djeca išla kao i 1917. u Slavoniju da se prehrane. Govorim da od 2017. Istra više novaca povlači iz državnog proračuna no što u njega uplaćuje. Govorim da je Miletićeva ekipa nesposobna, nekompetentna i da su nas Istrijane posvađali sa cijelom HR i to zbog svoje bahatosti, isključivosti, prepotencije, podlosti, a i nekih drugih stvari.
Istra je danas prva u HR po drogi, neslobodi medija, korumpiranom i represivnom aparatu u najširem smislu riječi, te po bezobrazno bogatim lokalnim dužnosnicima. Istra je 1990. progovorila iz dubine svoje duše. Uspjeli smo jer ništa nismo imali, pa smo bili spremni žrtvovati sve znajući da ništa nećemo izgubiti.
Danas, načelnici koji su bili puka sirotinja, a i Miletić, ljude koji govore istinu, tuže za izgovorenu riječ. Drugi puta Istra se je pokazala svojom kada nam je uspjelo 1997/98. bez kune sa strane spasiti Istarsku banku. Treći puta 2000. kada smo lokalnim novcima stabilizirali Uljanik, ali tada, Jakovčić se povlači iz Vlade i postaje župan. Dogodio se Sanader, a njemu se svidio novac i imovina. I tu se Istra počela urušavati, tonuti, a izborom Miletića definitivno propadati. Definitivno, kraj Istre sa ljudskim licem je smrt mlade pulske djelatnice Martine Duras 2012. i što se neki nisu htjeli testirati na droge. Mi Istrijani nismo svjesni da ćemo svoju Golgotu prolaziti do Uskrsa 2012. To će biti jedna od najtežih naših godina. To će biti nulta točka našeg novog početka. Tada ćemo živjeti kao 1990. Meni je pošlo za rukom, pustimo Istarsku banku, Uljanik, Tupljak ili Cimos, u zadnjem mandatu istrgnuti iz kandži lokalne vlasti Puris, Mirnu Rovinj… a da se to nije dogodilo, bilo bi puno gore.
Godine 2018., zahvaljujući lokalno, sindikalnoj bulumenti, igrama sa tajkunima…, nakon što je Vlada spustila Uljaniku 900 mil. kn keša propao je i Uljanik, a sa njime i sva povezana društva. I nije to sve. Na onih milijardu kuna trebalo je isplatiti još 3,5 mlrd. kn, a svi koji su u tome sudjelovali su na slobodi. U Istri imate Istrijane koji žive narodnjačku priču i Istrijane kojima Istrijanstvo služi da se preko pljačkanja sami obogate što im nikada bez politike ne bi bilo moguće.
Formirano je Povjerenstvo za turizam Istarske županije. Brižna Istra. Osuđena na propadanje i ispiranje mozga. Svi u službi krupnog kapitala. Neki navodno, ja ne tvrdim, imaju i nekih drugih problema. Protiv nekih je DORH vodio ili vodi neke postupke. Nekima se skida imunitet. Protiv kompanija koje su vodili u inozemstvu vode se ozbiljni postupci, (npr. Afarak D. Končara kojem je šef NO bio Jakovčić nepravomoćno je izrečena kazna od 150 mil. €), itd. Sve u svemu pojedinci u Istri postaju sve bogatiji, a Istra sve siromašnija. Zašto? Jer je prevarena i “pokradena”.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
