Dr. sc. Beata Halassy za Narod.hr: ‘Da imamo Imunološki, vrlo brzo bi imali vlastiti specifični lijek za novu Covid-19 bolest’

“Potrebno je obnoviti djelatnost Imunološkog zavoda. U situaciji u kojoj najmoćnija gospodarstva svijeta i najjače farmaceutske kuće rade na razvoju cjepiva, razvoj novog cjepiva u Hrvatskoj nije realan. Nisu samo cjepiva u pitanju. Imunološki zavod bio je proizvođač imunoglobulina iz ljudske krvi. To su lijekovi koji se primjenjuju u nizu bolesti i kliničkih stanja.”, istaknula je za Narod.hr dr. sc. Beata Halassy.

> Kako je godinama propadao Imunološki zavod koji bi bio koristan u borbi protiv koronavirusa?

Članica Upravnog odbora Udruge U ime obitelji, dr. sc. Beata Halassy, po zanimanju je znanstvenica koja se bavi istraživanjima u području virusologije, virusne imunologije i razvoja cjepiva i antiseruma. Povodom vijesti u medijima da je u Hrvatskoj izoliran koronavirusni uzročnik nove pandemije koja nas je sve stavila u nove životne okolnosti, molili smo dr. sc. Halassy da za čitatelje našeg portala pojasni koliko nas ta činjenica približava potencijalnom cjepivu.

Narod.hr: Postoje li uvjeti i koliko je realno da se u Hrvatskoj proizvede cjepivo protiv COVID-19 bolesti? Kroz medije se provlači informacija da za to ne postoje tehnički uvjeti.

U Hrvatskoj postoje mnogi uvjeti za istraživanja na razvoju cjepiva. Postoji jako puno vrhunskog stručnog znanja i infrastrukture u području virusne imunologije i vakcinologije, posebice u okviru Znanstvenog centra izvrsnosti za virusnu imunologiju i cjepiva, koji okuplja 90-ak znanstvenika s tri hrvatske institucije (Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Centar za istraživanje i prijenos znanja u biotehnologiji Sveučilišta u Zagrebu i Klinika za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević), sve pod vodstvom prof. dr. sc. Stipana Jonjića iz Rijeke.

Infrastruktura koja nedostaje u Hrvatskoj su laboratoriji tzv. biosigurnosne razine 3, u kojima se mora raditi s infektivnim novim SARS-CoV-2 virusom. Naime, radi se o virusu koji može uzrokovati bolest s teškom kliničkom slikom i smrtnim ishodom, a trenutno ne postoji cjepivo niti djelotvorna specifična terapija.

Jedini meni poznat takav laboratorij nalazi se u okviru Klinike za infektivne bolesti u Zagrebu, te je stoga pohvalno da je osoblje bolnice našlo vremena i u skladu s mogućnostima uspjelo izolirati virus kultivacijom u kulturi stanica. No, to je za sada sve. Put do razvoja cjepiva je vrlo dug i vrlo skup.

Naime, cjepiva su jedinstvena skupina lijekova koji se primjenjuju u potpuno zdravoj populaciji, te su zahtjevi regulatornih tijela (onih koji daju dozvole da se lijek nađe na tržištu i da se primjenjuje u ljudi) najstroži uopće. Razina prihvatljivih nuspojava je ekstremno niska. Stoga cjepivo nije lako napraviti. Lakše je izumiti djelotvoran koncept novog cjepiva na razini bazičnih istraživanja (u istraživačkom laboratoriju), nego ga potom razviti u lijek koji će proći sva pretklinička, klinička ispitivanja i dobiti dozvolu za primjenu u ljudi.

U situaciji u kojoj najmoćnija gospodarstva svijeta i najjače farmaceutske kuće rade na razvoju cjepiva, razvoj novog cjepiva u Hrvatskoj, po mojem mišljenju, nije realan.

Narod.hr: Kakvi to posebni uvjeti uopće moraju postojati da bi se cjepivo napravilo?

Novo cjepivo nije lako napraviti (iz razloga gore navedenih). To je još i veći izazov ako nemate ni tvrtku koja djeluje u tom segmentu poslovanja.

U Hrvatskoj, koliko je meni poznato, postoji samo jedna tvrtka koja proizvodi cjepiva – Genera (dio britanske Dechra Ltd grupe), i oni proizvode upravo koronavirusno cjepivo za perad. No koliko god to izgledalo slično i primjenjivo na prvi pogled, koronavirusno cjepivo za ljude je potpuno nova priča koja kreće ispočetka.

Da bi se mogla provoditi istraživanja na novom SARS-CoV-2 virusu, hrvatske znanstvene institucije bi morale biti opremljene laboratorijima biosigurnosne razine 3. To su laboratoriji koji su dizajnirani tako da ništa iz njih ne može izaći van. Dakle pod negativnim pritiskom su, zrak se uvlači u njih, tako da ništa iz njih ne može izaći u okolinu; u njima vladaju posebna pravila ponašanja, posebne mjere zaštite istraživača, posebne mjerama inaktivacije biološkog otpada i slično.

Narod.hr: Zašto se ne može napraviti u bilo kojem laboratoriju?

Ponovit ću još jednom – jer se radi o virusu koji uzrokuje bolest koja može kod dovesti do teške kliničke slike u ljudi, pa i smrtnog ishoda, a za nju ne postoji cjepivo kojim bi se istraživači zaštitili, niti lijek ukoliko bi oboljeli. Stoga mjere zaštite istraživačkog prostora moraju biti puno jače nego kad radimo s virusima na koje smo otporni (bilo da smo preboljeli, ili se cijepili). Kao I mjere zaštite okoline, virus kojeg se istražuje ne smije ni na koji način završiti u okolini.

Narod.hr: Može li se reći da se tek sada vidi prava šteta što je Imunološki zavod praktički uništen?

Ja tu štetu gledam već duže vrijeme, kao zaposlenik Imunološkog zavoda od 1994. do 2013., a nakon toga kao zaposlenik institucije koja je u ugovornom odnosu s Imunološkim zavodom. Nisu samo cjepiva u pitanju. Imunološki zavod bio je proizvođač imunoglobulina iz ljudske krvi. To su lijekovi koji se primjenjuju u nizu bolesti i kliničkih stanja. Kad su ti imunoglobulini proizvedeni tako da su specifični za određeni virus ili bakteriju, onda se koriste za liječenje točno ciljanih bolesti. Npr. Imunološki zavod je proizvodio immunoglobulin iz ljudske krvi protiv tetanusa, protiv hepatitisa B, protiv bjesnoće i niz drugih. Da ta proizvodnja postoji, sada bi bilo vrlo jednostavno iz plazme naših ljudi koju su bolest preboljeli i koji u svojoj plazmi imaju imunoglobuline specifične za ovaj novi virus (ti imunoglobulini su se stvorili u njihovoj krivi u toku bolesti i pomoću njih su i pobijedili virus i ozdravili), dakle sada bi bilo vrlo lako izdvojiti te imunoglobuline i mi bi vrlo brzo imali vlastiti specifični lijek za novu COVID-19 bolest.

Narod.hr: Koliko bi, po vašem mišljenju, trebalo da se Imunološki zavod opet pokrene?

Moje je mišljenje da je svakako potrebno obnoviti djelatnost Imunološkog zavoda na području Hrvatske. No mora li to biti obnova ostataka Imunološkog zavoda ili bi neki drugi modeli bili racionalniji, brži, pa time i jeftiniji, treba otvoreno staviti na raspravu među stručnjacima koji se razumiju u specifičnosti industrije ove vrste lijekova i u ekonomiju.