Iz znanstvene zajednice počeli su pritisci da se produlji trajanje COVID putovnica osobama koje su ili preboljele koronu ili su primile sve doze cjepiva jer nova istraživanja pokazuju da je ta populacija uglavnom zaštićena. O tome su iz Večernjeg lista razgovarali s prof.dr. Draganom Primorcem, pedijatrom, subspecijalistom medicinske genetike i predsjednikom Upravnog vijeća bolnice Sv. Katarina koja jedina u Hrvatskoj provodi test određivanja stanične imunosti.
Nakon što su u znanstvenom časopisu Nature objavljeni rezultati istraživanja koji potvrđuju da osobe koje su 2002. i 2003. godine bile inficirane virusom SARS-CoV i danas, 17 godina kasnije, imaju memorijske stanice koje su upamtile infekciju, postalo je jasnije koliko je za pobjedu protiv pandemije važno utvrđivanje stanične imunosti. Očito je da na razini standardnih testova koji određuju razine antitijela ne možemo znati tko će sve i koliko dugo biti zaštićen od koronavirusa. Određivanje stanične imunosti stoga je ključan faktor koji pokazuje ima li osoba potrebnu razinu zaštite koja će organizam obraniti od infekcije, a o tome od početka pandemije govori naš znanstvenih Dragan Primorac.
Najnovija istraživanja pokazuju kako većina osoba koje su preboljele virus zbog stečene dugoročne stanične imunosti iznimno rijetko obolijevaju od nove infekcije izazvane virusom SARS-CoV-2, pa se postavlja logično pitanje treba li za njih relaksirati i mjere zaštite. Iz znanstvene zajednice počeli su pritisci da se produlji trajanje COVID putovnica osobama koje su ili preboljele koronu ili su primile sve doze cjepiva, jer izgleda da je ta populacija uglavnom zaštićena. O tome smo razgovarali s prof. dr. Primorcem, pedijatrom, subspecijalistom medicinske genetike i predsjednikom Upravnog vijeća bolnice Sv. Katarina koja jedina u Hrvatskoj provodi test određivanja stanične imunosti.
Prema dosadašnjim rezultatima znanstvenih istraživanja, izgleda da je od ponovnog obolijevanja koronavirusom najzaštićenija populacija koja je virus već preboljela. Je li to točno?
Većina do sada objavljenih znanstvenih radova sugerira da je stanična imunost uvjetovana limfocitima T nakon preboljenja ključna za dugoročnu zaštitu od ponovne infekcije izazvane koronavirusom. Na to upućujem od početka pandemije. Nekoliko velikih upravo objavljenih studija potvrđuje to što navodite. Tako Shrestha i kolege iz američkog centra Cleveland Clinic u radu koji je retrospektivno analizirao populaciju SAD-a, i to 52.238 osoba među kojima i njih 1359 koji su preboljeli koronu i nisu cijepljeni, potvrđuje da ni jedna od 1359 osoba nije ponovno oboljela od koronavirusa. S druge strane, prije nekoliko dana Lancet Infect Dis u preglednom članku navodi i studiju objavljenu u Clin Infect Dis, rađenu na 9119 osoba koje su preboljele koronavirus i koja potvrđuje da je samo 0.7% osoba imalo ponovnu infekciju. Ti rezultati potpuno su u skladu s upravo objavljenom studijom u JAMA Internal Medicine koja je obuhvatila 1579 osoba oboljelih od korone tijekom prvog vala bolesti u Italiji, od kojih je samo pet osoba (0.31%) ponovno oboljelo, a samo jedna ponovno oboljela osoba hospitalizirana je.
Možemo li testiranjem razine protutijela doznati koliko smo zaštićeni od zaraze koronavirusom, drugim riječima razinu zaštite?
Upravo objavljen članak u američkom časopisu JAMA govori o visokoj osjetljivosti i specifičnosti testova za otkrivanje protutijela na koronavirus, međutim naglašava da nije dokazana mogućnost tih istih seroloških testova da predvide razinu zaštite protiv virusne infekcije. Iako su visoki titri protutijela bili povezani s pojačanom zaštitom, ne postoji jednostavan odnos između razine antitijela i razine zaštite te posljedično ne postoji jasna granica protutijela koja bi odredila hoće li pacijent, ako se zarazi, imati asimptomatsku, blagu ili težu kliničku sliku. Jednostavno govoreći, bez utvrđivanja razine stanične imunosti ne možemo dobiti uvid u stvarnu zaštićenost pojedinca od koronavirusa.
Tu dolazimo do staničnog imuniteta koji stalno ističete. On očito ima važnu, ako ne i ključnu ulogu u zaštiti od novih infekcija, kako u osoba koje su preboljele koronavirus tako i u onih cijepljenih?
To je neupitno, a o snazi stanične imunosti najbolje govore rezultati objavljeni u časopisu Nature koji potvrđuju da osobe koje su bile inficirane virusom SARS-Cov 2002. i 2003. godine i 17 godina nakon tadašnje pandemije imaju memorijske T limfocite. Sad je postalo očito da utvrđivanje stanične imunosti postaje iznimno značajno ne samo za pojedinca već i za objektivizaciju stanja populacije koja je bila izložena koronavirusu, a sve s ciljem kontrole aktualne pandemije. Smatra se da osobama koje imaju dugoročnu staničnu imunost treba produljiti trajanje COVID potvrda, a sve više znanstvenika na to upozorava.
> Krešimir Miletić: Ili uvedite testiranje za sve – ili ukinite ovakve nelogične i neučinkovite mjere
> Lovrić o uvođenju Covid-potvrda u školstvu: ‘To je ogromna razina stresa’
Kako izgleda postupak utvrđivanja stanične imunosti u bolnici Sv. Katarina?
Uz to što ovu pretragu radimo rutinski, važno je naglasiti da u Specijalnoj bolnici Sv. Katarina uskoro završavamo studiju tijekom koje smo istodobno pratili dinamiku razvoja, ali i trajnosti humoralne imunosti, i to mjerenjem vrijednosti specifičnih protutijela te stanične imunosti uvjetovane limfocitima do koje dolazimo mjerenjem vrijednosti interferona gama – IFNγ, a sve kako bi u osoba koje su preboljele koronavirus, ali i u onih koji su cijepljeni, objektivizirali odgovor našeg imunosnog sustava i utvrdili dugoročnost zaštite od reinfekcije.
Vodeći znanstveni svjetski časopisi, primjerice Science, ističu da se mjerenjem razine protutijela protiv koronavirusa ne mogu predvidjeti snaga i trajnost stanične imunosti koju stalno ističete kao ključnu u borbi protiv COVID-19. Znači li to da nam podaci o razini protutijela zapravo malo znače, odnosno da neka osoba može imati određenu razinu protutijela, a imati i niski stanični imunitet te biti relativno nezaštićena?
Podaci objavljeni u časopisu Science ističu da 95% ispitanika šest mjeseci nakon što su preboljeli koronu imaju memorijske stanice protiv koronavirusa. Memorijske stanice ne mogu postojati ako prethodno nije uključena cijela kaskada događaja vezana uz staničnu imunost. Stoga su kolege zaključile da se mjerenjem protutijela ne može predvidjeti snaga i trajnost stanične imunost. Niz je epidemioloških i kliničkih studija koje potvrđuju navedeno. Iz svega je očito da stanična imunost u osoba koje su preboljele COVID-19 igra ključnu ulogu u prevenciji ponovne zaraze koronavirusom.
Kako onda objasniti slučaj s izraelskim znanstvenim radnicima od kojih je određeni postotak obolio od koronavirusa iako su cijepljeni Pfizerovim cjepivom?
U studiji koju spominjete, utvrđeno je da je među 1497 potpuno cijepljenih zdravstvenih radnika u Izraelu njih 39 ipak inficirano koronavirusom. Očito je da oni nisu imali dovoljnu razinu protutijela zbog nama nepoznatih razloga, a kod njih nije uopće rađena analiza stanične imunosti, što mi otežava dati odgovor na Vaše pitanje. Dubljom analizom utvrđeno je da su sve te osobe imale nižu razinu protutijela u odnosu na ostale kolege i to može biti dio odgovora na Vaše pitanje. Važno je naglasiti da ipak nijedan od tih 39 slučajeva nije bio težak, tako da su čak i kod tih osoba cjepiva pružila određenu zaštitu. Ipak, izraelske kolege nisu mogli točno odrediti prag razine protutijela nužan za zaštitu od infekcije. S druge strane, rezultati istraživanja nedvojbeno pokazuju da sama protutijela očito nisu bila pouzdana zaštita protiv virusa. Tu se ponovno nameće važnost stanične imunosti i memorijskih stanica.
Vodeći američki klinički časopis JAMA objavio je vrlo zanimljive rezultate vezane uz osobe koje su primile treću dozu cjepiva Pfizera. Utvrđeno je da je 94 posto osoba koje su primile drugu dozu Pfizera razvilo protutijela, a nakon treće doze svih 100 posto razvilo je protutijela. Možete li čitateljima Večernjeg lista objasniti važnost tog istraživanja?
Rezultate su objavili kolege Le Bert i suradnici koji su proveli istraživanje na ukupno 97 sudionika kojima je srednja životna dob bila 70 godina. U svom radu pokazali su da 10 do 19 dana nakon primitka treće doze cjepiva Pfizer dolazi do statistički značajnog povećanja razine protutijela u serumu te su svi pacijenti postali seropozitivni u odnosu na prvotno stanje – prije primitka treće doze cjepiva, gdje je ukupno bilo 94 posto onih koji su razvili protutijela. U istom istraživanju nije uočena značajna korelacija između životne dobi i razine antitijela koronavirusa. Nijedna varijabla, uključujući dob, spol, dane nakon prvog cijepljenja i komorbiditete, nije bila značajno povezana s višom razinom protutijela u krvi te nisu zabilježene značajne nuspojave. Također, autori u raspravi navode kako je po primitku treće doze cjepiva Moderna čak 49% pacijenata s bubrežnim transplantatom razvilo seropozitivnost iako nakon druge doze nisu reagirali i stvorili dovoljno protutijela. Autori zaključno sugeriraju kako u obrani imunosnog sustava od koronavirusa vjerojatno ključnu ulogu ima stanična imunost.
Razina antitijela kod osoba koje su preboljele koronavirus očito varira. Zašto?
Optimistične su vijesti vezane uz razinu protutijela u osoba koje su preboljele koronavirus upravo objavljene u časopisu Nature Communication. U istraživanje na općoj populaciji Ujedinjenog Kraljevstva, samo jedna od četiri osobe koje su preboljele COVID-19 i bile pozitivne na PCR testu nije razvila antitijela u redovnom probiru. Među ispitanicima, razina antitijela bila je iznad kontrolnog praga, prosječno 380-590 dana u 20-godišnjaka, 410-649 dana u 40-godišnjaka, 441-703 dana u 60-godišnjaka i 471–755 dana u 80-godišnjaka. Ova procjena trajnosti prirodnog imuniteta može pomoći u planiranju daljnjih strategija cijepljenja. Autori su zaključili kako su potrebne daljnje studije radi utvrđivanja koja razina opadajućih antitijela utječu na gubitak imuniteta i zaštitu nakon infekcije i cijepljenja te kako bi se procijenio rizik od infekcija u seronegativnih osoba koje nisu odgovorile na infekciju.
Je li zaraza u Hrvatskoj izmaknula kontroli i kakva nas zima čeka?
Ključno je slušati struku, a tu ponajprije mislim na epidemiologe i infektologe. Ne volim se baviti prognozama, već egzaktnim podacima, a broj hospitaliziranih i onih koji su na jedinicama intenzivne skrbi jedini su stvarni pokazatelj trenutne epidemiološke situacije. Međutim, u ovom trenutku, postotak cijepljenih i onih koji su preboljeli koronu ili onih koji su bili u kontaktu s virusom i ostali asimptomatski, razlog je za umjereni optimizam. Bez obzira na sve, uvijek moramo biti svjesni činjenice da se osnovnih epidemioloških mjera o kojima toliko se toliko govori svi moramo pridržavati.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
