Čim su počele pristizati vijesti o epidemiji u Wuhanu, glavnom gradu kineske pokrajine Hubei, političari su morali donijeti dalekosežne odluke na temelju vrlo ograničenih informacija.
Zastrašujući statistički podaci primorali su mnoge svjetske čelnike da obustave gospodarske aktivnosti u svojoj zemlji i stave cjelokupno stanovništvo pod karantenu.
Svjetska zdravstvena organizacija najprije je objavila da stopa smrtnosti od Covida-19 iznosi 3,4%. Imperial College London napravio je izračune na temelju ranih nepouzdanih podataka koji su ukazivali na to da bi u Ujedinjenom Kraljevstvu moglo umrijeti više od 500.000 ljudi kada se ne bi uvele drastične mjere, pišu znanstvenici John Ioannidis i Rohan Silva za ugledni The Times.
> (VIDEO) Je li SZO štitila komunističku Kinu i tako doprinijela širenju koronavirusa?
> Stručnjaci iz Hong Konga potvrdili: Kina je objavljivala četiri puta manji broj zaraženih
>Koju ulogu u skrivanju istine o koronavirusu ima KP Kine?
Covid-19 daleko manje smrtonosan nego što se u početku pretpostavljalo
Od tada stručnjaci naporno rade na tome da saznaju što više informacija o Covidu-19 i vidimo značajan napredak. Evo nekoliko najvažnijih zaključaka.
Prije svega, očito je da je Covid-19 mnogo učestaliji nego što se u početku mislilo. Velika većina zaraženih ima blage simptome ili nema nikakve simptome. Znanstvenici su u više zemalja testirali protutijela u općoj populaciji te su došli do istog zaključka: broj zaraženih Covidom-19 mnogo je veći od podataka koje pokazuje službena statistika.
Prije gotovo mjesec dana istraživanja su otkrila da su stope zaraze već tada iznosile 11% u gradu Robbiju u sjevernoj Italiji te 14% u gradu Gangeltu u zapadnoj Njemačkoj. Nedavna testiranja protutijela u New Yorku pokazala su da je do 25% populacije bilo zaraženo do kraja travnja, za razliku od službenih podataka koji su iznosili 1,7%.
Drugo, dokazi jasno upućuju na to da je Covid-19 daleko manje smrtonosan nego što se u početku mislilo. Uzevši u obzir veliki broj neotkrivenih slučajeva, stopa smrtnosti od Covida-19 može se usporediti sa stopom smrtnosti u sezoni teške gripe, barem na onim područjima gdje zaraza nije ušla u bolnice i domove za starije i nemoćne.
Također vidimo da smrtnost uzrokovana Covidom-19 naglo raste u odnosu na dob, pri čemu je oko 90%-95% smrtnih slučajeva u Europi zabilježeno među osobama iznad 65 godina. Kada je riječ o djeci i mladima, znamo da je Covid-19 manje smrtonosan nego gripa.
Treće, sada znamo kada i kako Covid-19 može postati razoran među lokalnim stanovništvom. Smrtonosni Covid-19 često je „bolnička“ infekcija, što znači da je ljudi dobiju u bolnici. Virus također može biti koban za štićenike domova za starije i nemoćne. U nekoliko europskih zemalja oko polovice prijavljenih smrtnih slučajeva dolazi iz takvih ustanova.
To objašnjava zašto je broj smrtnih slučajeva u nekim područjima, npr. Bergamo u Italiji i Queens u New Yorku, nerazmjeran. To su mjesta s visokim stopama zaraženog medicinskog osoblja, koje je prenijelo virus bolesnicima. Zaraženi zdravstveni djelatnici mogu nesvjesno pridonijeti stvaranju lanaca bolničke infekcije s tragičnim posljedicama za ugrožene osobe.
Slično tome, domovi za starije i nemoćne puni su starih i nepokretnih osoba, a vlada u Ujedinjenom Kraljevstvu (i New Yorku) na početku je smještala zaražene osobe upravo u takve ustanove kako bi smanjila pritisak na bolničke krevete, što je dovelo do kobnih posljedica.
Dosadašnja saznanja imaju značajne implikacije za političare. Možda je najbitnije to da bi se naši čelnici i dalje trebali pridržavati znanstvenog pristupa i otvoreno iznositi najnovija otkrića u javnosti.
Budući da je rizik od smrti uzrokovane Covidom-19 nizak, političari mogu uvjeriti javnost da je najgore iza nas.
Osim toga, mjere izolacije više nisu primjeren odgovor na Covid-19, pogotovo ako uzmemo u obzir njihov iznimno negativan učinak, a to je masovna nezaposlenost te veće stope nasilja u obitelji, problema s duševnim zdravljem i zlostavljanja djece, kao i smrtnih slučajeva uzrokovanih odgođenim ili otkazanim bolničkim liječenjem za ostale bolesnike.
Ako su odluke političara utemeljene na najnovijim dokazima, ukidanjem mjera izolacije ne bi smjelo doći do početka razdoblja masovnog nadzora građana, bilo putem testiranja, praćenja kontakata ili nepouzdanog testiranja protutijela zbog „potvrda o imunitetu“.
Praćenje kontakata ima smisla kada se radi o malom broju slučajeva. Međutim, u Ujedinjenom Kraljevstvu je, recimo, zaraženo vjerojatno nekoliko milijuna ljudi, što znači da je praktički nemoguće provesti toliko opsežno testiranje.
Isto tako, pažljivo uklanjanje mjera izolacije ne smije se smatrati pokušajem postizanja imuniteta krda, što nije preporučljiva strategija za suzbijanje zaraze koja se s tolikom lakoćom širi u bolnicama i domovima za starije i nemoćne.
Bolji pristup bila bi precizna primjena testiranja u cilju ponovnog vraćanja u normalu. Bolnice i domovi za starije i nemoćne moraju se redovito testirati da bi se zaštitilo najugroženije stanovništvo, uz strogu kontrolu zaraze i puno strože higijenske mjere u tim ustanovama.
Osobama koje imaju simptome zaraze Covidom-19 potrebno je poručiti da izbjegavaju bolnice, osim ako nisu teško bolesni, a osobe koje se nalaze pod povećanim rizikom možda bi trebale duže vrijeme ostati u karanteni kod kuće. Daljnje ublažavanje izolacije može se odrediti u skladu s pažljivom procjenom razvoja epidemije i kapaciteta bolničkih kreveta.
Od početka ove globalne krize, naši čelnici poduzimaju mjere na temelju najboljih dostupnih podataka. U početku su ti podaci bili oskudni i alarmantni, a drakonske mjere su bile razumljive.
Bez sumnje, Covid-19 je novi virus i još je mnogo nepoznanica koje je potrebno razjasniti. Ali svi najnoviji dokazi i podaci pokazuju u povoljnom smjeru.
Drugim riječima, bilo koje nove vijesti su dobre vijesti. S obzirom na sve što znamo o ovom virusu, političari mogu prijeći u iduću fazu i početi privoditi izolaciju kraju.
*John Ioannidis je profesor medicine, epidemiologije i statistike na Stanfordu. Rohan Silva bio je viši politički savjetnik 10. Odjela za javnu politiku te je viši vanjski suradnik na Londonskom ekonomskom fakultetu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
