U Rimu je 1. kolovoza 1628. umro Juraj Baraković, pjesnik. Rođen je 1548. u Plemićima, mjestu nedaleko Zadra. Elementarnu i humanističku naobrazbu stekao je u rodnom gradu, a visoke je škole pohađao, studij teologije, najvjerojatnije u Italiji.
Sudjelovao je u Ciparskom ratu (1570.-1573.). Bio je desetak godina župnik u Novigradu iz kojega biva iz nepoznatih razloga protjeran u Šibenik. Za službovanja u Novigradu postigao je naslov kanonika, a kada je bio protjeran lišen je svih crkvenih činova.
U Šibeniku je proveo nekih petnaestak godina, a potom 1613. životni put nastavlja u Rimu. Njegovi najpoznatiji radovi su: Jarula, Vila Slovinka, Draga – rapska pastirica i druga djela, a ostvareni su u poznijim godinama života. U Vili Slovinskoj, koju je posvetio Šibenčanu Anđelu Justinijanoviću, opisuje Zadar i svoj boravak u Šibeniku.
Pripisuje mu se još niz radova kao što su gramatika hrvatskog (ilirskog jezika), navodno tiskana 1614., te povijest naroda dalmatinskog i hrvatskog (koju je tiskao njegov nećak Marko Baraković), a napisao je životopise Cicerona i sv. Jeronima. Autor je pohvalnice Čestitom Zadru gradu. Pisao je na hrvatskom i talijanskom jeziku.
