Na današnji dan 1. lipnja 1953. umro je u Splitu poznati hrvatski slikar Emanuel Vidović. Djetinjstvo provodi u starim ambijentima Splita i Trogira gdje stječe prve impresije koje bitno utječu na njegovo kasnije stvaranje.
Sa sedamnaest godina upisuje se na Akademiju u Veneciji, ali je napušta i slika vedute kanala, lagune i motive iz Chioggie, djeluje i u Milanu.
U Split se vraća 1895., te je od 1898. nastavnik u Splitu (na Realnoj gimnaziji i Obrtničkoj školi).
Po povratku u domovinu slika motive Splita i Trogira kojima dominira tamni, sjetni ugođaj.
Od 1930-e redovno posjećuje Trogir, tada počinje slikati i mrtve prirode uglavnom skulptura i predmeta kojima je bio ispunjen njegov splitski atelje. Kasnije slika i intimu svoga ateljea i mrtve prirode s voćem, cvijećem, a 1929. prvi puta izlaže te slike.
Od 1938. do 1940. slika polumačne interiere splitskih i trogirskih crkava. Pred kraj života naslikao je veliki ciklus gvaševa Trogira i Splita. Godine 1984. ustanovljena je Velika nagrada Splitskog salona “Emanuel Vidović”.
Svijest o slikarskoj veličini Emanuela Vidovića, o tome koliko je Split zadužio svojim djelovanjem kao slikar, kulturni djelatnik i nastavnik Obrtne škole, kao stup splitske likovne scene u trajanju od pola stoljeća, urodila je željom da se u Splitu otvori Vidovićeva memorijalna galerija. Iako je cijeli proces počeo 1986., on je dovršen tek otvaranjem galerije 2001. u klasicističkoj kući kraj Srebrnih vrata.
Podrijetlo slikarske obitelji Vidović je iz Biska kod Trogira.
