11. ožujka 1933. don Ivo Prodan – tko je svećenik pravaš koji je pohrvatio talijansku ‘Katoličku Dalmaciju’?

Don Ivo Prodan je prvi, u doba buđenja nacionalne svijesti i formiranja nacionalno-građanskih država diljem Europe, od svih dalmatinskih političara javno prihvatio i širio državotvornu (pravašku) hrvatsku misao. Za sebe je otvoreno tvrdio da je starčevićanac, Hrvat i slobodar, koji poštuje druge narode i ljude, ali iznad svega ljubi svoj narod i svoju rodnu hrvatsku grudu.

Prodan je pohrvatio časopis ‘La Dalmazia Cattolica’ u Zadru tako da izlazi samo na hrvatskoj jeziku pod imenom ‘Katolička Dalmacija’. Djelo ovog velikana hrvatske povijesti nedovoljno je poznato našoj javnosti, osobito jer ga je jugoslavenska neznanstvena i ideološka historiografija zapostavljala ili etiketirala ružnim imenima klerofašista, nacionalista, šovinista i ostalim objedama iz patološkog-denuncijantskog vokabulara komunističkog agitpropa (premda je umro davno prije uspostave druge Jugoslavije).

A don Ivo Prodan je bio sve samo ne ono što su nas komunisti i Jugoslaveni učili i govorili o njemu: bio je tankoćutna pobožna duša, ljubio je svoj hrvatski narod i poštovao sve ljude.

Ivo Prodan (Janjina, Pelješac, 31. prosinca 1852. – Zadar, 11. ožujka 1933.), rimokatolički svećenik, hrvatski domoljub, pravaš po političkom opredjeljenju, književnik i novinar, rodio se u Janjini 10. prosinca 1852. godine, a umro od upale pluća, 9. ožujka 1933. godine u Zadru.
Pokopan je na današnji dan 11. ožujka 1933. godine u groblju samostana sv. Pavla na otočiću Galevcu.
Gotovo šest desetljeća don Ivo Prodan je živio i radio u Zadru, glavnom gradu tadašnje austrijske pokrajine Kraljevine Dalmacije. O njegovu radu i djelovanju u Zadru dovoljno govori činjenica da je njegovo poprsje postavljeno u Perivoju Gospe od zdravlja u Zadru.

‘Katolička Dalmacija’ – od autonomaškog talijanskog glasila do hrvatske tiskovine

On je iznimna osoba u dalmatinskoj i hrvatskoj politici druge polovice 19. i u prva dva desetljeća 20. stoljeća. Iznimna po tome, što on od svih dalmatinskih političara prvi javno prihvaća i širi pravašku misao i za sebe otvoreno tvrdi da je starčevićanac. Prihvativši pravaštvo kao svoje temeljno političko uvjerenje i stupivši vrlo mlad na dalmatinsku političku scenu, Prodan odmah pohrvaćuje svećeničko glasilo ‘Katoličku Dalmaciju’, čiji je urednik bio.

‘Katolička Dalmacija’ je bila glasilo vjersko-političkog sadržaja koje je izlazilo u Zadru od 5. lipnja 1870. do 26. rujna 1898. godine. Prvih osam godina list je izlazio na talijanskom jeziku pod naslovom ‘La Dalmazia Cattolica’ i podnaslovom ‘Katolička Dalmacija’, a od početka 1880. do posljednjeg broja izlazi samo na hrvatskom jeziku i pod nazivom ‘Katolička Dalmacija’.

Zadatak ovog lista je bio promicanje crkvenih i hrvatskih nacionalno-političkih interesa u južnoj Hrvatskoj. Pod uredništvom Ive Prodana početkom osamdesetih godina 19. stoljeća pretvara se u izrazito hrvatsko, vjersko i pravaško glasilo kojemu, osim promicanja interesa katoličke crkve, osnovni zadatak postaje širenje pravaških ideja i zagovaranje interesa Stranke prava u Dalmaciji.

Od 1892. do 1920. uređivao je ‘Hrvatsku krunu,’ glavno pravaško glasilo u Dalmaciji, povremenik ‘Hrvatska: Bogu i Hrvatskoj’, polutjednik ‘Hrvatska: Bog i domovina’ i ‘Katoličku Dalmaciju’.

Prodan otvara hrvatsku tiskaru u Zadru – širenje hrvatskih ideja, glagoljice, knjiga….

Don Ivo Prodan nabavlja, utemeljuje i otvara Katoličku hrvatsku tiskaru; pokreće i tiska brojna hrvatska pravaška glasila, brošure i knjige; zalaže se za uporabu glagoljice u crkvenom bogoslužju; piše i objavljuje svoj vjersko-politički program; neustrašivo se bori za vjeru i domovinu, “Boga i Hrvatsku”; okuplja pojedine pravaše i formira prvu dalmatinsku pravašku skupinu te, zagovarajući stalno jedinstvo i samostalnost hrvatske nacije i države na temelju prirodnog i povijesnog hrvatskoga državnog prava, radi na ujedinjenju svih pravaša i osnutku Stranke prava (poslije Čiste stranke prava) u Dalmaciji, suprotstavljajući se odlučno svakomu autonomaštvu – srpskom i talijanskom osobito – u Dalmaciji i drugim hrvatskim zemlja, te osobito ideji o stvaranju zajedničke jugoslavenske države.

U tim teškim političkim borbama, previranjima i trvenjima – kad su mnogi nastojali rastočiti hrvatsko nacionalno biće, raskomadati i prigrabiti hrvatski državni teritorij – don Ivo Prodan, u borbi za narodno jedinstvo te cjelovitu i samostalnu Hrvatsku, ujedinjuje dalmatinske pravaše i postaje njihov istaknut vođa i zastupnik u Dalmatinskom saboru u Zadru i Carevinskom vijeću u Beču.

U obje skupštine on je razvio veoma značajnu političku i parlamentarnu djelatnost, zalažući se stalno za nacionalne, socijalne, gospodarske i političke interese hrvatskog naroda Dalmacije, a posebice za ujedinjenje svih Hrvata i samostalnost hrvatske države, što je bila i ostala trajna i nepromjenjiva konstanta njegove ukupne politike.

Jugoslavija ‘prodala’ Zadar Italiji – teški dani za Hrvate i pravaše

Međutim, prije kraja jedne velike životne borbe, nakon Prvoga svjetskog rata, kada je Zadar pripao Italiji, nastupaju teški dani za Prodana. Tiskaru je morao prebaciti u mjesto Preko na Ugljanu, odakle je i dalje djelovao svojim radom (1925. – 1929.). Dana 26. lipnja 1930. tiskaru je Prodan prodao franjevcima Samostana sv. Pavla na Galevcu, gdje je radila još deset godina.

Tijekom Drugoga svjetskog rata Titovi partizani su ju dokrajčili i uništili iz mržnje prema pravaškim i hrvatskim idejama, a njezine ostatke i danas pomno čuvaju fratri glagoljaši na Galevcu.

Unatoč svemu tomu o njemu – za razliku od vodećih dalmatinskih narodnjaka i pravaša, osobito Mihe Klaića, don Mihovila Pavlinovića, Ante Trumbića i Frana Supila, o kojima se pisalo podosta – hrvatska historiografija do nedavno nije kazala gotovo ništa o ovom velikanu. Tek tu i tamo, sporadično, u nekim radovima i knjigama, gdje je to bilo nezaobilazno, spominjalo se i njegovo ime, i to uglavnom u negativnom duhu pod utjecajem jugoslavenske neznastvene historiografije. Razloga tomu ima više, a najčešće se radilo o hotimičnom prešućivanju, nepoznavanju njegova ukupnog djela i uloge u dalmatinskoj i općehrvatskoj politici, ali bilo je i tendencioznog pisanja onih pojedinaca kojima se Prodanovo domoljublje i borba za hrvatsku državnost i neovisnost nikako nisu dopadali, pa su ga hotimice prikazivali kao najvećega hrvatskog nacionalista, šovinista, klerikalca, “srboždera” i “ultramontanca”, čije ideje o hrvatskoj samostalnosti je, navodno, vrijeme već davno pregazilo.

To, naravno, nije točno, o čemu ponajbolje svjedoči danas jedinstvena hrvatska nacija i samostalna hrvatska država, i što je najljepše: sa Prodanovim voljenim Zadrom i Dalmacijom kao dijelom Lijepe naše.  Ideje Don Ive Prodana su niti nakon 60 godina od smrti bile ostvarene, a Hrvatska je postala samostalna država!

Zadar i Dalmaciju su doduše, nakon Talijanna, i Srbi pokušali oteti u posljednjem Domovinskom ratu, te ih pripojiti ovaj puta ne Italiji, već – Srbiji.

Nisu uspjeli niti neće – Prodanova Dalmacija i Zadar biti će zauvijek hrvatski!

A don Ivo Prodan je bio i ostao jedan od najvećih hrvatskih domoljuba i boraca za jedinstvenu i samostalnu Hrvatsku državu. Hrvatska javnost ga tek treba i mora upoznati, kao i njegovo epohalno djelo u hrvatskoj Dalmaciji, u vrlo teškim uvjetima za Hrvate i pravaše.

Na kraju treba dodati da je don Ivo Prodan rođak pjesnika Danijela Prodana i generala Ive Prodana, koji je i dobio ime prema don Ivi Prodanu.