Malo ljudi zna da je Gotovinin otac Milan bio dalmatinski ribar sa otoka Pašmana, točnije iz mjesta Tkon nasuprot Biograda na moru.
Gotovinina majka Ana izgubila je život 4. ožujka 1959. štiteći djecu od eksplozije mine kojom se u blizini kuće lomio kamen.
Obitelj se iz Pašmana preselila u Pakoštane, a brigu o djeci preuzela je teta Marija Miočev. Ante u dobi od 17 godina postaje pripadnik francuske Legije stranaca. Služio je u 2. padobranskoj pukovniji.
U Hrvatsku se vraća u lipnju 1991. stupivši u Zbor narodne garde.
Legendarni zapovjednik pobjedničke Hrvatske vojske
Sudjeluje u teškim borbama u Zapadnoj Slavoniji (Novska, Nova Gradiška) u sastavu 1. gardijske brigade, prvo kao branitelj, a zatim kao zapovjednik. Nakon ranjavanja i oporavka, nakratko pukovnik Gotovina odlazi za zapovjednika HVO Livno.
Od 1992. do 1996. kao brigadir obnaša dužnost zapovjednika Zbornog područja Split, a nakon toga je glavni inspektor obrane. Ante Gotovina dao je veliki doprinos u ustrojavanju dočasničkog obučnog središta u Šepurinama pokraj Zadra.
Brzo je vojno napredovao te je u činu brigadira bio jednim (uz Janka Bobetka i Antu Rosu) od glavnih zapovjednika u operaciji „Maslenica“ 1993, a kao general organizira i vodi više ključnih vojnih operacija 1994. i 1995: obranu Livna i Tomislavgrada od postrojbi Mladićeve Vojske RS, dugotrajni puzeći rat u kojem je tijekom desetak mjeseci lomljena srpska obrana u Livanjskom polju, obroncima Dinare i Šatora, osvajanje Glamoča i Bosanskog Grahova, te opkoljavanje Knina što je stvorilo preduvjete za brzo i uspješno izvršenje operacije „Oluja“.
Nakon toga, Gotovina je u drugoj polovici 1995. glavni zapovjednik združenih snaga HV-a i HVO-a u operaciji „Maestral“, kada je potpuno razbijena vojska bosanskih Srba, a hrvatske snage su došle na udaljenost 23 kilometra od Banja Luke.
Tko bi prijavio Gotovinu kada je bilo najgore?
Pokvarena međunarodna politika nastojeći dokazati da je sam vrh hrvatske države odgovoran za nepostojeći genocid nad Srbima podigla je 2000. optužnicu protiv generala Ante Gotovine, Mladena Markača i Ivana Čermaka. Nakon vrlo opsežnog i kompliciranog suđenja u kojem je nepravomoćno bio osuđen na 24 godine zatvora, sva trojica su 2012. godine oslobođena svih optužbi: sud je utvrdio da Hrvatska 1995. godine nije počinila nikakav genocid!
Bila je to povijesna odluka za dvojicu generala, Hrvatsku vojsku i hrvatski narod!
U vrijeme kada je Ante Gotovina bio progonjen i kada mu je bilo najgore, mnogi „poznati“ su ga se javno odrekli. U Hrvatskoj su ga se u to vrijeme odrekli gotovo svi političari pa se pamte „antologijske“ izjave Vladimira Šeksa, Stipe Mesića, Vesne Pusić, Radimira Čačića, Žarka Puhovskog, Zorana Pusića, ustavne sutkinje Ingrid Antičević, ali i medijskih „zvijezda“ kao Danijele Trbović, Sanje Sarnavke i drugih.
Bilo je i časnih ljudi koji su se u to huškačko i teško vrijeme izložili medijskom linču javnosti i rekli da ne bi nikada prijavili generala Gotovinu.To su glumice Ksenija Pajić i Arijana Čulina, Zlatko Vitez, Oliver Mlakar, saborski zastupnici HSS-a Željko Pecek i Ivo Lončar (HSS je tada još bio domoljubna stranka čiji su ugledni članovi govorili ono što drugi političari nisu smjeli ili htjeli). Zatim Ivić Pašalić, Slaven Letica, Zdravko Tomac, Dino Rađa…
Zanimljivo je da je građansku hrabrost pokazala i Vedrana Rudan koja je rekla da ne bi prijavila Antu Gotovinu.
Zanimljiv popis izjava „poznatih“ o Anti Gotovini, prijavljivanju i neprijavljivanju pročitajte ovdje.
